Ako ste pripadnik protestantske ili katoličke crkve u Austriji, morate platiti doprinos. Međutim, crkveni porez (crkveni doprinos) u Austriji nije porez kakav poznajemo u tradicionalnom smislu, već je to doprinos koji je namijenjen samo crkvi. Učlanjenjem u vjersku zajednicu u Austriji dužni ste plaćati crkveni doprinos (crkveni porez), uzimajući u obzir odgovarajuće uvjete, kao što je visina prihoda.

Takav crkveni doprinos ili crkveni porez naplaćuje se samo u Finskoj, Švedskoj, Danskoj, Švicarskoj i Austriji. U drugim zemljama, crkve se financiraju iz vlastite imovine (npr. imovine).

Nakon završetka Drugog svjetskog rata u austrijsko zakonodavstvo uveden je Zakon o crkvenim doprinosima koji je od tada na snazi. Međutim, budući da u Austriji crkveni porez (crkveni doprinos) nije povezan s državnim porezima (kao u Njemačkoj), pojedinačni iznos doprinosa određuju crkve ili njihove institucije same, prenosi kroativ.at.

Zbog ovakvog pristupa crkve i njihove institucije nemaju detaljne informacije od dotičnih poreznih obveznika. Zbog toga su crkve ili njihove ustanove prisiljene same sastavljati takve popise i pisati pripadnicima svoje vjerske zajednice kako bi u ovakvom obliku naplatili crkveni doprinos (crkveni porez). Procjena dotičnog dohotka onda određuje visinu crkvenog poreza (crkvenog doprinosa), jer u Austriji nitko nije dužan prijaviti svoje prihode crkvi.

U praksi, crkve i njihove ustanove od nadležnih tijela dobivaju samo podatke o registraciji članova dotične vjerske zajednice (ime, adresu, datum rođenja). Sve ostalo što je potrebno za obračunavanje crkvenog doprinosa (crkvenog poreza) mora crkva dobiti od dotičnih ljudi.

Što se tiče zaštite podataka, dotična crkva ili njezine institucije moraju se pridržavati zakonskih propisa. Odgovarajući podaci tretiraju se kao povjerljivi i mogu se koristiti samo za obračunsku osnovicu i naplatu crkvenog doprinosa (crkvenog poreza).

Izračunajte iznos crkvenog poreza

Visina crkvenog poreza (crkvenog doprinosa) na primjeru Katoličke i Protestantske crkve:

Katolicima u Austriji, prema različitim procjenama posljednjih godina, nedostaje oko 40 posto mogućih prihoda. Razlog je to što Katolička crkva nema precizne podatke o primanjima svojih vjernika.

Iznos koji se plaća u Katoličkoj crkvi u Austriji iznosi 1,1 posto godišnjeg dohotka koji podliježe porezu na plaću dotičnog uplatitelja doprinosa, a u Protestantskoj crkvi iznosi otprilike 1,0 % godišnjeg dohotka koji podliježe porezu na plaću, također dotičnog uplatitelja doprinosa. Iznos porezne olakšice u 2024. godini iznosi 600 eura (ranije 400 eura) u Austriji.

Postoje i skupine ljudi koji su oslobođeni crkvenog doprinosa. To uključuje osobe bez vlastitih prihoda i posebne skupine kao što su pripravnici, oni koji služe vojsku ili oni koji rade za opće dobro. Doprinos se smanjuje za one koji primaju doplatak za njegu djeteta, naknadu za nezaposlene ili hitnu naknadu

Za što služi crkveni doprinos (crkveni porez)?

Crkveni doprinosi (crkveni porez) u Austriji uglavnom služe za pokrivanje troškova crkava. Iznosi koji nedostaju financiraju se ili nadoknađuju donacijama. Valja napomenuti da je Austrija jedina zemlja koja financira crkvene troškove bez potpore države. U Austriji je oko 80 posto stanovništva katolika i stoga je crkveni doprinos (crkveni porez) kamen temeljac mogućih izvora prihoda Katoličke crkve. Kakve se pogodnosti mogu očekivati ​​od plaćanja crkvenog doprinosa (crkvenog poreza)?

Mnoge usluge koriste široj javnosti. To, među ostalim, uključuje i očuvanje vrijednih i povijesnih građevina. Pripadnici Katoličke ili Protestantske crkve također mogu koristiti usluge crkava, kao što su krštenja, vjenčanja, prve pričesti, krizme, pastoralna skrb u kriznim situacijama ili u bolnici, kao i besplatne posjete crkvenim zgradama.

Crkveni doprinos (crkveni porez) nije plaćen – što sad?

Svaki pripadnik katoličke ili protestantske crkve dužan je plaćati crkveni doprinos (crkveni porez). Ako se nakupio veći iznos, crkva može i tužiti osobu za taj iznos. Međutim, svatko tko napusti crkvu od ovog trenutka nadalje ne mora više plaćati crkvene doprinose (crkveni porez). Izlaz se sada može učiniti relativno lako, dok je to prije mnogo godina bilo vrlo teško i birokratski glomazno.

Crkve u Austriji imaju problem što mladi često napuštaju svoje vjerske zajednice. Razlozi za to su vrlo različiti. Svake godine u Austriji više od 50.000 ljudi napusti samo Katoličku crkvu, a taj trend raste. Crkve reagiraju na ovaj negativan razvoj događaja i stoga pokušavaju ugoditi članovima s relativno niskim doprinosima.

Je li napuštanje crkve konačno?

Postoji li alternativa napuštanju crkve ako želite donijeti drugačiju odluku?

Izlazak iz crkve je odvajanje od crkvene zajednice. Osoba koja se odluči na takav korak više nije član crkve kojoj je prije pripadala i ne može više biti npr. krizmani ili krsni kum. Međutim, crkveno vjenčanje može biti moguće pod određenim postupcima. Međutim, povratak u dotičnu vjersku zajednicu ili drugu crkvenu organizaciju otvoren je za sve.

Austrija: Ovo je granica zarade ako ste i na AMS-u – KROATIV.AT

Često dobivamo pitanja o tome koliko osoba koja prima novac od AMS-a ili neku drugu socijalnu naknadu poput naknade za hitne slučajeve može legalno zaraditi dok prima te oblike pomoći.

Prema promjenama koje se stupile na snagu s početkom 2024. godine, granični dohodak kojeg mjesečno možete legalno zaraditi je 518,44 eura bruto mjesečno.

“Ovo je iznos koji možete zaraditi do praga graničnog dohotka bez smanjenja naknade za nezaposlene ili hitne pomoći. U 2024. granični dohodak iznosi 518,44 eura bruto mjesečno. U 2023. iznosio je 500,91 eura bruto mjesečno.”, stoji na stranicama AMS-a.

Dazuverdienen können Sie bis zur Geringfügigkeitsgrenze, ohne dass Arbeitslosengeld oder Notstandshilfe gekürzt werden. 2024 beträgt die Geringfügigkeitsgrenze 518,44 Euro brutto pro Monat; 2023 betrug sie 500,91 Euro brutto pro Monat.

Otkazni rokovi za zaposlenike i radnike u Austriji obično su između šest tjedana i pet mjeseci. Ovisno o kolektivnom ugovoru i duljini radnog staža (stažu), rok za zaposlenike može varirati. Tvrtke i zaposlenici to mogu sami dogovoriti.

U slučaju prestanka ili prestanka radnog odnosa između radnika i poslodavca primjenjuju se otkazni rokovi utvrđeni ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom. Otkazni rokovi moraju se poštovati prije konačnog raskida radnog odnosa. Izuzetak je sporazumni raskid. Poslodavac i zaposlenik mogu zajednički izabrati bilo koji datum prestanka radnog odnosa.

Ako želite dati otkaz u Austriji, u najgorem slučaju morate se pridržavati određenih rokova. To se uvijek događa ako poslodavac nije spreman sporazumno raskinuti radni odnos. To je obično zbog činjenice da u slučaju sporazumnog raskida odmah postoji pravo na otpremninu.

Kada sami raskinete ugovor, važno je da se strogo pridržavate zakonskih otkaznih rokova. U suprotnom, poslodavac vam ima pravo dati otkaz bez prethodne najave, a to će imati negativan učinak na naknadne naknade za nezaposlene. Tada se može čak dogoditi i da se dobije zabrana rada šest tjedana. U tom razdoblju neće primati nikakvu plaću, ali će je primati nakon ovog razdoblja blokade.

Druga važna točka su alikvotna posebna plaćanja. Ako sami raskinete ugovor, zastarijeva i vaše potraživanje tog novca. Poslodavac je tada samo dužan isplatiti plaću za posljednje razdoblje do dana otkaza. Jedina iznimka je sporazum prema kojem se zaposlenik stavlja na neplaćeni dopust i za to vrijeme se više ne pojavljuje u tvrtki, piše kroativ.at.

Okolnosti poput odsustva moraju se razjasniti zajedničkim dogovorom. Ako radnik neopravdano izostane s posla, poslodavac ima pravo dati otkaz bez otkaznog roka.

Ako se raskid radnog ugovora podnese, to ovisi o tome kakav je dogovor napravljen u ugovoru o radu. U pravilu se navodi da se raskid mora dogoditi zadnjeg dana u mjesecu. Moguće je raskid podnijeti i ranije, ali rok počinje teći tek zadnjeg dana u mjesecu.

Dok ste prije morali poslodavcu slati preporučeno pismo, danas je dovoljno neformalno obostrano potpisano pismo.

Ovisno o trajanju radnog odnosa razlikuju se otkazni rokovi:

 Do 2 godine radnog staža = 6 tjedana otkaznog roka
 Od 3 godine radnog staža = 2 mjeseca otkaznog roka
 Od 6 godina radnog staža = 3 mjeseca otkaznog roka
 Od 16 godina radnog staža = 4 mjeseca otkaznog roka
 Od 26 godina radnog staža = 5 mjeseci otkazni rok

Tu i tamo se dogodi da je u ugovoru o djelu određen paušalni otkazni rok od tri mjeseca. To bi trebalo biti neovisno o trajanju aktivnosti unutar tvrtke, ali se ne odnosi na mjerodavno pravo. Poslodavac stoga nema pravo određivati ​​otkazne rokove koji se razlikuju od propisanih. Ako se ovdje pojave problemi, preporučujemo odlazak u Radničku komoru.

U razdoblju konačnog otkaza često dolazi do raznih dogovora između poslodavca i zaposlenika. Primjerice, događa se da zaposlenik iskoristi preostali godišnji odmor do prestanka radnog odnosa. To je u interesu obje strane.