San o Švedskoj kao o idealnoj europskoj državi za život već se odavno rasplinuo. U ‘švedski model multikulturalizma’ više ne vjeruju ni njegovi nekad najveći zagovornici. Švedska se danas suočava s velikim problemima, a stopa smrtnih slučajeva u nekad mirnoj skandinavskoj zemlji danas je dva i pol puta veća od europskog prosjeka. Velika većina žrtava su muškarci u dobi od 20 do 30 godina, a policija gotovo po pravilu ne otkriva identitet žrtava. No, uz malo logičkog egzbicionizma nije teško zaključiti da ubijeni i oni koji se dovode u vezu s ubojstvima najčešće imaju migracijsku pozadinu.

Krajem svibnja europski mediji nisu dali puno prostora vijesti o velikim sukobima stotine mladića (većinom iz afričkih ili bliskoistočnih manjina) koji su se sukobili na trgu u Hjallbu, predgrađu Göteborga, drugom po veličini gradu Švedske. Samo dva danas kasnije muškarac je u obližnjoj trgovini bio pogođen metkom u potiljak, a istoga dana je ustrijeljen policajac u Biskopsgardenu, drugom predgrađu grada. Oba događaja navodno se dovode u vezu s nemilim događajima u Hjallbu.

Piše: Robert Pandža

Samo nekoliko dana nakon toga muškarac je ubijen u brijačnici u Frölundi, a prije nekoliko dana dvoje male djece imalo je puku sreću da preživi unakrsnu vatru u pucnjavi dviju bandi, ovaj put u Visattri, predgrađu glavnog grada Stockholma. Da dodam, u pretpandemijskoj godini bio sam u Stockholmu i moram priznati da se nisam osjećao nesigurno, iako mi je službenica hotela u kojem sam odsjeo savjetovala da se klonim određenih dijelova grada, pogotovo noću. U razgovoru sam saznao i da su Göteborg i Malmö puno nesigurniji. Nisam puno mario i Stockholm mi se činio kao pristojna europska metropola.

O situaciji u Švedskoj piše i The Economist koji ističe da broj nasilnih djela posljednjih mjeseci raste. Ističu i incident u kojem su tri osobe teško ozlijeđene u nekad mirnom Kristianstadu, gradiću na jugu Švedske. Ozlijeđene su dvije osobe u dobi između 20 i 30 godina, te jedna 60-godišnja žena, slučajna prolaznica. Ono što zapanjuje je činjenica da se radi o isključivo prijavljenim slučajevima. Puno toga, (ne)svjesno promakne policiji, a onda i medijima. Peter Imanuelsen, švedski novinar i politički komentor u svojim istupima često upozorava da je situacija gora nego što se prikazuje te da je stopa kriminala puno veća nego što se predstavlja. Imanuelsen već godinama prati kriminalnu scenu u svojoj rodnoj državi te izvještava o slučajevima koji se uopće ne pojavljuju u švedskim medijima.

Prema nedavnom izvješću Nacionalnog vijeća za sprječavanje kriminala, u Švedskoj je zabilježen najveći broj smrtnih slučajeva u Europi u posljednjih 15 godina. Na temelju analize podataka iz 22 europske zemlje koje su dostavili Eurostat i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), znanstvenica u Vijeću Klara Hradilová-Selinová izračunala je da je Švedska na prvom mjestu. Većina žrtava su muškarci u dobi od 20 do 30 godina.

U pozadini svega leži švedska odluka koja je donesena prije više od 40 godina. Švedski parlament je 1975. donio odluku da Švedska postaje otvorena za migracije, ističe profesor Kyösti Tarvainen sa Sveučilišta Aalto u Helsinkiju te dodaje da su u to vrijeme više od 40 posto useljenika bili njegovi sunarodnjaci, Finci. Kroz zadnjih nekoliko desetljeća to se značajno promijenilo. Primjerice, dovoljno je pogledati etnički sastav određenih gradova ili gradskih naselja.

U zloglasnom predgrađu Hjällbo u Göteborgu 70 posto stanovništva rođeno je u inozemstvu. Za usporedbu, 80-ih godina prošlog stoljeća policija u Göteborgu uspjela je riješiti počinitelje ubojstava u 80 posto slučajeva. Danas rješavaju tek oko 20 posto. Ratovi bandi danas su stvarnost na ulicama mnogih švedskih gradova.

“U 2019. godini 88 posto imigranata bili su nezapadnjaci, a među njima 52 posto bilo su muslimani. Dakle, došlo je do velikog kulturnog ‘pomaka’ među stanovništvom. Ako trenutna imigracijska politika Švedske ostane nepromijenjena, etnički Šveđani postat će manjina 2065. godine” zaključuje Kyösti Tarvainen sa Sveučilišta Aalto u Helsinkiju.

S Tarvainenom se slaže i švedska novinarka Paulina Neuding koja je za Politico navela da je Švedska nekad bila zemlja s najnižom stopom kriminala u svijetu. “Društveni nemiri, zapaljeni automobili, napadi na hitne službe i ostale vrste nereda stalno se ponavljaju” piše Neuding te upozorava kako su “pucnjave u zemlji postale toliko uobičajene da više ne dolaze ni na naslovnice. Vijesti o napadima brzo se zamjenjuju naslovima o sportskim događajima i slavnim osobama. Čitatelji su izgubili osjećaj za nasilje”.

O jednom velikom problemu upozorava i somalijska esejistica Ayaan Hirsi Ali, imigrantica koja živi u Nizozemskoj. Hirsi Ali naglašava kako je Švedska postala ‘metropola silovanja’ u Europi. Većina počinitelja osuđenih za seksualno nasilje u Švedskoj posljednjih godina je imigrantskog porijekla, izvijestila je javna služba SVT. To se ogledava i u činjenici raste broj slučajeva u kojima žrtva silovanja nije znala za počinitelje. Taj postotak je sada oko 80 posto, što je potpuno obrnuta situacija u odnosu na prošlost kada je počinitelj gotovo uvijek bio rođak ili poznanik žrtve.

Švedski primjer je, nema sumnje, veliko upozorenje za cijelu Europu, ali i Zapad u cijelosti. Koliko je Europa spremna učiti na švedskom primjeru ostaje nam tek da vidimo. Ovo pišem u svijetlu mogućeg novog migraacijskog vala koji prijeti nakon novih sukoba u Afganistanu. Pritisak na vanjske granice EU raste iz dana u dan, a ilegalni imigranti imaju i nove rute (Bjelorusija…). Imigrantima je cilj domoći se Austrije, Njemačke, Švedske, Nizozemske, ali uvijek se postavlja pitanje što će odlučiti Bruxelleski kazamat i što zapravo u idućih nekoliko desetljeća čeka Hrvatsku odnosno Austriju. Švedski primjer najbolji je dokaz da nekontrolirana imigracija može izazvati ogromne posljedice po društvo u cijelosti.