Austrija
Sinjska alka nakon 115 godina ponovno u Austriji: “Potvrda povijesnih veza Hrvatske i Austrije”
Starinska narodna nošnja, krzneni kalpak, visoka kapa opšivena krznom s perjanicom i srebrom ili zlatom ukrašena dolama (jakna) sastavni su dijelovi alkarske opreme koju svake godine ponosno na sebe oblače sinjski alkari. Stoljetnu tradiciju i danas čuvaju. U tom kraju vole reći da majka, sestra ili supruga najbolje mogu pripremiti alkara. Važnu ulogu imaju i prije utrke, ali i na utrci dok neumorno bodre svoje najmilije. Alkari su zapravo prave zvijezde svog kraja, a uz Gospu sinjsku su možda i najpoznatiji simboli tog kraja. Sinj, Cetinski kraj i Hrvatska na svoju su Alku jako ponosni. Za uvod možda treba dodati i da je Sinjska alka 15. studenog 2010. upisana na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.
Vijest da će Sinjska alka prvi put u 100 godina prezentirana izvan granica Hrvatske i to u Austriji (Badenu) na povijesnom kasačkom trkalištu/Badener Trabrennbahn i paradi u predvorju dvorca Schönbrunn/Ehrenhof odjeknula je hrvatskom zajednicom u Austriji, Austrijom, ali i Hrvatskom. Tragom vijesti o održavanju tog veličanstvenog događaja u Badenu i Beču informacije su nas odvele do gospodina Ivana Župe, poznatog i dugogodišnjeg djelatnika Austrijske državne televizije (ORF) koji je, može se slobodno reći, tvorac ideje održavanja Dana Sinjske alke u Badenu i Beču.
Razgovorljiv, susretljiv i otvoren Ivan Župa je u razgovoru za Kroativ.at otkrio kako je zapravo došlo do ideje da bi se takva veličanstvena manifestacija uopće mogla uprizoriti u Austriji. Otkrio nam i je crtice iz svog djetinjstva, da dolazi iz tog kraja, da je alka duboko urezana u njegovo sjećanje, da u obiteljskoj lozi ima slavodobitnika Alke, ali i da sve to nije bilo presudno za samu ideju.
– Ideja kao ideja, u samom početku – nije postojala, ali… Došlo je sasvim slučajno. Kao misao. Zapravo, pročitao sam da Sinjska alka treba ići u Pariz. I pitam se onako što će Sinjska alka u Parizu. I sjednem onako malo za računalo, da istražim. I krenem malo dublje u istraživanje same Sinjske alke, prebirem po arhivima i sjetim se da mi je moj pokojni brat ostavio jedan DVD u kojem je i primjedba da bi svoju ekipu s ORF-a trebao dovesti u Cetinski kraj da snimimo reportažu o Alki. Mislim da je to bio okidač i da je sve tako krenulo. Sjetio sam se da u Badenu ima divno trkalište koje sam odlučio otići pogledati. Ostalo je povijest (ha-ha). Tada, s već tihom idejom da bi u Badenu mogla biti organizirana Alka pozvao sam svoju prijateljicu koja je nekad radila kao tajnica u jednom kasačkom klubu za koje sam znao. Objašnjavajući joj ideju, odmah smo dogovorili kavu, a kava je bila presudna i da sretnemo čovjeka iz kasačkog društva. U neformalnom razgovoru čovjeku sam brže bolje objasnio što je to zapravo Sinjska alka te sam mu dao neke materijale koje sam tada imao sa sobom. Materijali su bili zapravo snimke Alke. Predao sam materijale bez puno očekivanja.
Nenamjerni susret u Badenu pokrenuo je mnoge stvari, a uskoro se dogodio susret u Badenu. Službeni.
– Da. Ovaj put s predstavnicima kasačkog društva koje je staro 130 godina. Bili su iznimno susretljivi, konkretni i gotovo da su mi dali ponudu. Nije mi preostalo ništa drugo nego da odem u Sinj. Oboružan strpljenjem i nadom i materijalima od kasačkog društva zaputio sam se Sinj. Sjećam se da je bio ponedjeljak i da sam pozvao Alkarsko društvo. Tajnica mi je dala broj dr. Stipe Jukića, predsjednika Alkarskog društva, na koji se isprva nitko nije javljao. No, upornost se brzo isplatila pa sam u konačnici gospodina Jukića i dobio gdje sam mu u kratkim crtama i predstavio ideju. Susret se dogodio sutradan u Alkarskim dvorima (opa. utorak). Na prvom susretu sam predstavio svoju ideju, a razgovor je tekao u dobrom tonu. Za poklon sam dobio knjigu ‘Sinjska alka – Kronologija od 1715.do 2000.’, te smo dogovorili drugi susret na kojem je ideja poprimila ozbiljne obrise te sam ih pozvao u Austriju na sastanak s predstavnicima kasačkog društva.
Od ideje do susreta dvije delegacije u Badenu …
– Da. Već za mjesec dana predstavnici Alke bili su u Badenu i u samom startu obje strane su shvatile iznimnu spremnost na suradnju. Prvi kontakti su uspostavljeni, te je dogovoren novi susret u kojem je u konačnici dogovoreno da se Dani Sinjske Alke održe u Badenu, a posljedično i u Beču. Ostalo je, uz manje ili više objektivnih problema povijest. Nakon toga sve se konkretiziralo, a sami događaj je dobio i svoje konačne obrise nakon uključivanja gospodina Josipa Šušnjare koje je već od prvog susreta s idejom i alkarima pokazao oduševljenje. I da, da spomenem da je u delegaciji alkara bio i fra Joško Kodžoman, nekadašnji provincijal, te direktor Franjevačke gimnazije te ravnatelj sjemeništa u Sinju. On je bio tumač, jer odlično priča njemački jezik, te se sjećam da je sve prošlo i u njegovom blagoslovu. Plodove svog truda ubirat ćemo sredinom lipnja u Badenu i Beču.
Nema sumnje da je događaj od velikog značaja za mnogobrojno hrvatsko iseljeništvo u Austriji, ali i sjajna prilika Austrijancima za upoznavanje s hrvatskom kulturom i tradicijom te naravno sa Sinjskom alkom.
– Jasno. Hrvatsku i Austriju vežu neraskidive veze, a Dani Sinjske alke idealna su prilika za promociju hrvatske kulture, povijesti i tradicije u Austriji. Sinjska alka će po prvi put u 100 godina (naime 1908. Sinjski akari su sudjelovali u kraljevskoj jubilarnoj povorci u Beču) biti prezentirana izvan granica Hrvatske i to u Austriji (Badenu) i to je samo po sebi veličanstvena stvar. To je i potvrda povijesnih veza Hrvatske i Austrije. Bit će ovo velika stvar i za Sinjsku alku, i za Sinj, i za Baden, ali i za sve Hrvate, Austrijance i ostale koji žive u Austriji. Ovim putem sve pozivam na ovaj veličanstveni događaj. Baden nije znao, nije poznavao Sinj, niti je Sinj znao, poznavao Baden.
Austrija
Austrija: Čekate novac od povrata poreza, evo kad bi mogao
Mnogi porezni obveznici tjednima nestrpljivo čekaju isplatu porezne olakšice za 2023. Mnogi su isto tako već i predali usklađenje poreza na plaće.
Milijuni ljudi u Austriji već su završili procjenu izravnavanja poreza za 2023. godinu. No, mnogi od njih još uvijek čekaju na isplatu kredita. Povrat poreza će se ove godine vjerojatno znatno povećati.
Zaposlenici na svom FinanzOnline računu (FON) mogu vidjeti je li usklađenje poreza na plaće još u obradi ili je obavijest već zaprimljena. Osobito samohrani roditelji i samohrani radnici svakako bi ove godine trebali provesti porezno ujednačavanje kako bi se dječji doplatak od 60 eura brže isplaćivao. Izvijestio je Finanz.at.
U načelu, porezna uprava ima do šest mjeseci da obradi zahtjev i podnositelju zahtjeva pošalje rješenje o rezultatu procjene zaposlenika. Ako postoji dio za isplatu, on se može prenijeti ili isplatiti nakon dostave obavijesti. U slučaju dodatnih zahtjeva – tj. upita ili zahtjeva BMF-a u vezi s poreznim izjednačavanjem – vrijeme obrade može biti duže. Međutim, obrada i plaćanje obično se odvijaju u roku od nekoliko tjedana.
To znači da bi plaćanje kredita iz 2023. vjerojatno trebalo biti izvršeno najkasnije do rujna 2024., pod uvjetom da je potrebno maksimalno vrijeme obrade i da se ne podnose dodatni zahtjevi.
U slučaju procjene zaposlenika bez prijave, koja će se od 1. srpnja 2024. godine automatski provoditi za sve osobe koje nisu izvršile vlastitu poreznu naknadu, porezni povrat će se isplatiti u roku od 11 dana, kako najavljuje sam BMF. Međutim, u prosjeku to rezultira znatno nižim iznosima nego ako sami provodite procjene. Moguća je razlika do 500 eura, kako je ekskluzivno objavio Finanz.at. U posljednjoj procjeni za 2022. to je utjecalo na oko 1,7 milijuna zaposlenika.
Porezno izravnanje za 2023. godinu možete predati već sada, čak i ako godišnja obračunska lista još nije poslana poreznoj upravi. Međutim, do obrade od strane nadležnih tijela može doći tek kada su dostupni svi dokumenti i podaci za godinu koja se procjenjuje. I ove se godine ispravak poreza na dohodak može podnijeti u roku od nekoliko minuta pomoću nove porezne aplikacije.
Ove godine svi koji potpadaju pod obveznu procjenu dužni su poreznoj upravi najkasnije do 30. travnja 2024. predati procjenu zaposlenika u papirnatom obliku putem obrasca L1 ili u elektroničkom obliku putem FinanzOnline ili porezne aplikacije.
Austrija
Austrija: 1000 eura bonusa za one koji rade puno radno vrijeme?
Državni guverner Markus Wallner (ÖVP) zalaže se za mjere koje rad s punim radnim vremenom čine privlačnijim. Predlaže neoporezivi bonus za puno radno vrijeme od 1000 eura i neoporezivi prekovremeni rad.
U aktualnoj raspravi o radnom vremenu, Wallner poziva na mjere “koje rad s punim radnim vremenom i predanost čine više nego privlačnima”. Predložio je 1000 eura bonusa za puno radno vrijeme, neoporezive prekovremene i olakšice za zaposlene umirovljenike. Puno radno vrijeme i dodatni rad trebali bi postati privlačni, rekao je Wallner.
Dogovori o radnom vremenu stvar su socijalnih partnera, tu se to pitanje rješava desetljećima, ustvrdio je državni guverner. Umjesto toga, potrebne su mjere kako bi učinak bio isplativ. “Godišnji, neoporezivi bonus za puno radno vrijeme od 1.000 eura bio bi koristan poticaj”, rekao je Wallner. Osim toga, cilj može biti samo “da sav prekovremeni rad bude potpuno oslobođen poreza kako bi se podržali oni koji rade više nego što moraju”. Pritom se niži raspon dohotka mora rasteretiti kako bi bila veća razlika između zarađenog i nezarađenog dohotka.
Mnogi umirovljenici su voljni raditi, a u gospodarstvu postoji velika potreba za kadrovima, no velika su prepreka pravila o dodatnim primanjima. Wallner je predložio poboljšanje: „Svatko tko odlazi raditi u redovnoj mirovini trebao bi moći zaraditi dodatnih 1000 eura mjesečno bez poreza i carine. To što kao umirovljenik i dalje plaćate doprinose za mirovinsko osiguranje je mana u sustavu.”
Austrija
Prometne nesreće Austriju koštale 8,65 milijardi eura u prošloj godini
Prometne nesreće u Austriji uzrokovale su prošle godine ekonomske troškove u iznosu od 8,65 milijardi eura. Zbog povećanog broja nesreća i smrtnih slučajeva u odnosu na 2022. godinu, troškovi nesreća porasli su za oko 800 milijuna eura. O tome je u petak izvijestio Austrijski transportni klub (VCÖ). U 2023. godini u prometnim nesrećama umrle su 402 osobe, a ozlijeđeno je 44.585 osoba, poziva se VCÖ na najnovije podatke austrijske statistike.
“Prometne nesreće uzrokuju veliku ljudsku patnju, a mnoge teško ozlijeđene osobe do kraja života pate od posljedica nesreće. A nesreće također uzrokuju visoke ekonomske troškove,” naglasila je Katharina Jaschinsky iz VCÖ-a. Troškovi nesreće u VCÖ analizi uključuju, između ostalog, troškove liječenja, troškove raspoređivanja, štetu na imovini, troškove gospodarstva zbog izgubljenih radnika i bolovanja, kao i novčanu procjenu patnje, boli i gubitka kvalitete život.
Uz izuzetak Vorarlberga i Beča, troškovi nezgoda porasli su u svim saveznim državama. Ekonomski troškovi bili su najveći u Donjoj Austriji s više od 1,8 milijardi eura, a slijede Gornja Austrija s gotovo 1,6 milijardi eura i Štajerska s nešto više od 1,5 milijardi eura. U najmnogoljudnijoj saveznoj pokrajini Beču troškovi nesreće iznosili su oko 0,73 milijarde eura. Zbog guste mreže javnog prijevoza i manje brzine u gradu, prometna sigurnost je veća, a troškovi nesreća manji, objasnio je VCÖ.
Prometni klub pozvao je na pojačane mjere prevencije nesreća. Središnja poluga ima manju brzinu. “Zakoni fizike ne mogu se poništiti. Niže ograničenje brzine znači kraći zaustavni put, što smanjuje broj nesreća i težinu ozljeda”, objasnio je Jaschinsky. Više autobusnih i željezničkih veza također je važno kao dodatna preventivna mjera. U zajednicama i gradovima postoji potreba za smirivanjem prometa i prometnim planiranjem koje je usmjereno na sigurnost djece i starijih osoba. Biciklističku infrastrukturu također treba proširiti u ruralnim područjima.
You must be logged in to post a comment Login