Španjolska vlada dekretom namjerava dodijeliti privremenu dozvolu boravka i trenutačnu radnu dozvolu za oko 500.000 migranata bez reguliranog statusa, a prema nekim procjenama broj bi mogao doseći i do 800.000 osoba.

Riječ je uglavnom o ljudima koji već rade u poljoprivredi, turizmu i uslužnim djelatnostima, često bez ikakve pravne zaštite. Kako bi ostvarili pravo na dozvolu, migranti će morati dokazati da su se nalazili u Španjolskoj prije 31. prosinca 2025., da su u zemlji boravili najmanje pet mjeseci te da nisu kazneno osuđivani.

Dozvola će vrijediti godinu dana, a nakon toga će se moći pretvoriti u redovnu boravišnu dozvolu. Podnošenje zahtjeva trebalo bi započeti u travnju, nakon što dekret stupi na snagu.

Oporbene stranke desnice, PP i Vox, upozoravaju na moguće „privlačne učinke“ i dodatni pritisak na tržište rada i socijalni sustav. Vlada, s druge strane, ističe da će legalizacija smanjiti rad na crno, povećati uplate u socijalne fondove i priznati realnost da su migranti već važan dio gospodarstva.

Prema službenim podacima, početkom 2025. Španjolska je imala 49,1 milijun stanovnika, od čega je 19,3 posto rođeno u inozemstvu, odnosno oko 9,8 milijuna ljudi.

Mjera se smatra i političkim zaobilaznim rješenjem, jer sličan zakon trenutačno nema dovoljno podrške u parlamentu. Na donošenje dekreta dodatno su utjecali pritisci migrantskih udruga i crkvenih organizacija.

Vlada naglašava da Španjolskoj nedostaje radne snage u turizmu, poljoprivredi, skrbi i uslugama te da migracije pomažu popuniti te praznine. Tome u prilog idu i pozitivni gospodarski pokazatelji: stopa nezaposlenosti krajem 2025. pala je na 9,93 posto, najnižu razinu od 2008., dok je BDP prema procjeni OECD-a porastao za 2,9 posto.

Španjolska je prošle godine zabilježila i rekordan turizam, s oko 97 milijuna stranih posjetitelja. Među najvećim skupinama migranata su osobe iz Maroka, Rumunjske, Kolumbije i Venezuele.

Za razliku od sve restriktivnijih politika u mnogim državama, uključujući SAD, Španjolska se ovim potezom pozicionira kao zemlja koja migraciju vidi i kao gospodarsku priliku.

Tražitelj azila Sheraz Malik (28) proglašen je krivim za dva kaznena djela silovanja 18-godišnje djevojke u parku u Nottinghamshireu, odlučio je sud u engleskom Birminghamu.

Tijekom suđenja je rečeno kako je djevojka pila alkohol u parku Sutton Lawn u mjestu Sutton-in-Ashfield kada ju je Malik napao, ubrzo nakon što ju je, prema navodima tužiteljstva, silovao drugi muškarac koji je bio u njegovu društvu.

Malik je tvrdio da je spolni odnos bio dobrovoljan, no porota je jednoglasno donijela osuđujuće presude po dvije točke optužnice za silovanje, dok je po trećoj točki oslobođen optužbi.

Tek nakon završetka suđenja moglo se objaviti da je Malik tražitelj azila, rođen u Pakistanu, koji je prije dolaska u Ujedinjeno Kraljevstvo živio u Italiji, Njemačkoj i Francuskoj. Na snazi je prethodno bila sudska zabrana izvještavanja o njegovu imigracijskom statusu.

Detalji napada

Tužitelj Nicholas Corsellis KC izjavio je kako je djevojka bila pijana i sama kada je upoznala Malika i skupinu muškaraca koje ranije nije poznavala. Njezin prijatelj, prije nego što je otišao, zamolio je skupinu da „paze na nju“.

Jedan od muškaraca iz skupine odveo je djevojku na osamljeno mjesto u parku kako bi otišla na toalet, gdje ju je, prema navodima tužiteljstva, silovao. Nakon toga ju je vratio skupini, a Malik ju je potom odveo na drugo skrovito mjesto.

Tužitelj je naveo da ju je Malik fizički napao i silovao, pritom je uhvativši za vrat i kosu. Nakon napada, djevojka je prijatelju poslala poruku putem Snapchata s molbom za pomoć, navodeći da ju je pokušao silovati muškarac kojem je rečeno da je „pazi“.

Sud je čuo kako je žrtva bila „sama, pijana i izrazito ranjiva“.

Branio se da je igrao kriket

Malik je tijekom suđenja svjedočio na engleskom jeziku, navodeći da je prije incidenta u parku igrao kriket i pušio kanabis s drugim muškarcima. Negirao je bilo kakvo nasilje te tvrdio da mu je djevojka rekla da joj se sviđa i da je „uživala“.

Sudac Simon Ash KC odgodio je izricanje presude te zakazao novo ročište za 6. veljače, kada će biti određen datum izricanja kazne. Naloženo je i izraditi izvješće o procjeni opasnosti, a Malik je do daljnjega zadržan u pritvoru.

Slučaj je prošlog ljeta izazvao prosvjede u Sutton-in-Ashfieldu, nakon što je lokalni zastupnik Lee Anderson objavio informacije o osumnjičeniku na društvenim mrežama, potaknuvši zahtjeve za strožim imigracijskim pravilima. Održani su i protuprosvjedi, ali u manjem broju.

Pakistanski državljanin

Policija Nottinghamshirea potvrdila je da je Malik pakistanski državljanin te da je postupak pratio uz pomoć prevoditelja. Istaknuto je kako se i dalje intenzivno traga za drugim osumnjičenikom.

Detektivka Nicole Milner pohvalila je rad istražitelja te posebno istaknula hrabrost i izdržljivost žrtve.

„Pokazala je iznimnu snagu i pomogla nam izgraditi vrlo čvrst slučaj. Porota je, zahvaljujući njezinu svjedočenju, prepoznala nevjerodostojnost Malikove obrane i donijela osuđujuću presudu“, izjavila je, prenosi Index.

Njemačka udruga sudaca (DRB) upozorila je da pravosuđu nedostaju tisuće državnih odvjetnika i sudaca za borbu protiv financijskog i gospodarskog kriminala. Prema njihovu stajalištu, kriminalci u svijetu novca i gospodarstva u Njemačkoj imaju previše lagan posao jer sustav ne stiže obraditi velik broj složenih predmeta. Time se ne gubi samo vrijeme nego i novac, jer dio slučajeva zastari prije nego što dođe do suda.

U DRB-u naglašavaju da su financijske prevare često organizirane tako da ciljaju na sporost institucija. Što je istraga dulja, veća je šansa da se tragovi rasprše, imovina prebaci i postupak završi bez stvarnog učinka. U takvom okruženju profesionalni kriminal postaje manje rizičan, a potencijalna dobit veća.

Nedostaje oko 2000 državnih odvjetnika

Direktor DRB-a Sven Rebehn poručio je da su savezne pokrajine previše usredotočene na trošak kadrova, a premalo na to koliko se ulaganje u dodatne tužitelje i istražitelje može vratiti. Po toj logici, dodatno zapošljavanje nije rashod nego investicija, jer uspješniji progoni znače više povrata u proračun kroz naplaćene kazne, oduzetu imovinu i spriječene prevare.

DRB procjenjuje da Njemačkoj nedostaje oko 2000 državnih odvjetnika. Upozoravaju i na oko milijun otvorenih predmeta koji još nisu došli do faze ozbiljne istrage. Poseban problem su djela s kraćim rokovima zastare, gdje i relativno kratko kašnjenje može značiti da slučaj praktički nestane iz sustava.

Veliki slučajevi kao signal

U raspravama se često spominje da se teza o Njemačkoj kao “raju za financijski kriminal” pojavljuje već godinama. Jedan dio razloga je činjenica da su nadležnim službama ponekad trebale godine da uopće shvate razmjere operacija organiziranih skupina. Slučajevi Wirecard i CumEx postali su simboli toga koliko skupo može biti kašnjenje i koliko je teško pratiti sofisticirane financijske mehanizme.

U CumExu su banke i posrednici, kroz manipulacije vezane uz porez na dividendu, izvlačili novac iz državnih blagajni. Za Njemačku se u procjenama spominje šteta od oko 30 milijardi eura. Takvi primjeri jačaju argument da sustavu ne trebaju samo dodatni ljudi, nego i specijalizacija za kompleksne financijske sheme.

Odvjetnik Jacob Wende, specijaliziran za financijsko pravo i zaštitu od financijskog kriminala, smatra da manjak kadrova nije jedini problem. Po njemu nedostaje osposobljavanje na svim razinama, od tužiteljstava i sudova do nadzornih tijela. Financijske prevare često priprema “vojska” pravnih i poreznih stručnjaka, a državni organi rijetko imaju jednako specijalizirane timove.

Rascjepkanost institucija

Wende upozorava da je riječ o pokretnoj meti. Ne postoji jedna metoda koju kriminalci stalno koriste, nego se stalno prilagođavaju i traže rupe u sustavu. Zbog toga se dio stručnjaka zalaže za jačanje stručnih znanja i kontinuiranu edukaciju, a ne samo za povećanje broja zaposlenih.

Dodatni problem je rascjepkanost institucija u Njemačkoj. Postoji velik broj sudskih, istražnih i nadzornih tijela u 16 saveznih pokrajina, a svaka se nerijetko bavi različitim vrstama financijskog kriminala i na različitim područjima. Profesor Kilian Wegner navodi da u sektorima poput kockanja ili trgovine plemenitim kovinama djeluje više od 300 nadzornih tijela, od kojih mnoga nemaju dovoljno stručnih ljudi.

Takva razmrvljenost otežava razmjenu podataka. Informacija koja bi mogla biti ključna za sumnju na pranje novca u jednom području često ostane “zaključana” u drugom, jer tijela rade odvojeno i s različitim prioritetima. Rezultat je gubitak tragova i sporiji ulazak velikih slučajeva u ozbiljnu fazu istrage.

Brorhilker: Sustav guši birokracija

Anne Brorhilker, nekadašnja viša državna odvjetnica u Kölnu poznata po radu na CumExu, smatra da problem nije samo u brojkama. Po njezinu iskustvu, institucije su postale birokratski teške, pa dio resursa odlazi na administraciju umjesto na stvarne istrage. Kaže da na papiru može izgledati da ima dovoljno ljudi, ali je premalo onih koji uistinu vode složene postupke i iznose ih pred sud.

Brorhilker upozorava i na poticaje unutar sustava. Lakše je i brže završiti jednostavne predmete s velikom šansom uspjeha, dok veliki financijski slučajevi traže godine rada i nose više rizika. Time profesionalni kriminalci koji uzrokuju najveću štetu imaju veću šansu proći bez ozbiljnih posljedica.

Kolika je stvarna šteta?

Procjene o razmjerima pranja novca vrlo su nesigurne. Rebehn spominje oko 100 milijardi eura godišnje, ali se u javnosti naglašava da se takve brojke često temelje na starijim studijama i ekstrapolacijama poznatih slučajeva. Stvarna razina nikada nije čvrsto utvrđena, što dodatno otežava planiranje politike i prioriteta.

Pokušaji reforme često zapnu na pitanju nadležnosti između federacije i pokrajina. Ranije ideje o osnivanju središnjeg tijela za borbu protiv pranja novca bile su opterećene sporovima tko bi njime upravljao i gdje bi se to tijelo uklopilo u postojeći sustav.

Stručnjaci zato poručuju da su potrebni jasnija koordinacija, više specijaliziranih timova i bolja razmjena podataka, kako bi se veliki predmeti rješavali brže i s većim učinkom.