Muškarac koji je u djetinjstvu bolovao od leukemije tvrdi da mu je papa Ivan Pavao II. spasio život tijekom susreta 1990. godine u Meksiku, kada mu je, prema njegovim riječima, poljubio glavu i molio za njegovo ozdravljenje.

Riječ je o Joséu Herónu Badillu, koji je tada imao četiri godine i živio u saveznoj državi Zacatecas. Dijagnosticirana mu je leukemija, a liječen je i lokalno i u Mexico Cityju. Obitelj je u to vrijeme smatrala da je bolest neizlječiva.

Tijekom papinskog posjeta Zacatecasu, dječak je odabran da u sklopu svečanog dočeka drži golubicu. Svećenik Humberto Salinas, koji je tada bio upoznat s obitelji, rekao je da nisu došli tražiti čudo, već samo da dijete bude blizu Pape.

„Papa mu je poljubio glavu. Već je bio bez kose, a lice mu je nosilo tragove zračenja“, prisjetio se Salinas. „Nasmiješio se i rekao mu da pusti golubicu.“

Prema Badillovim riječima, neposredno nakon susreta došlo je do promjene njegova zdravstvenog stanja. „Prije toga nisam jeo deset ili petnaest dana. Nakon susreta s Papom vratio mi se apetit i počeo sam jesti“, rekao je. Ubrzo nakon toga liječnički nalazi pokazali su da se bolest povukla.

Salinas navodi da su liječnici tada govorili o „brzom i potpunom oporavku“. Dodaje kako, s obzirom na vjeru obitelji i život Ivana Pavla II., nema razloga sumnjati da se radilo o čudu. Bivši vatikanski dužnosnik za zdravstvena pitanja, kardinal Javier Lozano Barragán, izjavio je da za dječakov oporavak ne postoji medicinsko objašnjenje.

Međutim, liječnici iz Nacionalnog pedijatrijskog instituta u Mexico Cityju, gdje je Badillo bio liječen, dali su drugačije tumačenje. Za talijanski dnevnik Corriere della Sera izjavili su da je moguće kako je prvi ciklus kemoterapije već počeo djelovati te da je dječak bio na putu oporavka i prije susreta s Papom. Ipak, dodatne terapije koje se u takvim slučajevima obično provode nikada nisu nastavljene, a prema dostupnim podacima, nisu bile potrebne.

Danas Badillo živi u gradu Río Grande u sjevernom dijelu Zacatecasa. Studira s ciljem da postane inženjer i vodi život prosječnog mladića. „On je normalna osoba, kao i svi drugi“, kaže njegova sestra Laura Patricia.

Sam Badillo smatra da njegov oporavak ima dublje značenje. „Bog me sačuvao za neku svrhu i samo On zna koja je to“, rekao je.

Dokumentacija o slučaju poslana je u Rim, iako se oporavak dogodio za života Ivana Pavla II., što prema pravilima Katoličke Crkve ne može biti uzeto u obzir kao čudo potrebno za kanonizaciju. Ipak, obitelj smatra da je Papa već tada bio svetac.

„Za nas je bio svetac od trenutka kada je posredovao za nas“, rekao je Badillo. „Ako nam je pomogao na zemlji, možemo zamisliti kolika je njegova pomoć sada.“

Prema riječima svećenika Salinasa, kada je jedan crkveni dužnosnik iz Zacatecasa kasnije u Rimu ispričao Papi priču o dječakovu oporavku, Ivan Pavao II. kratko je odgovorio: „Bog je velik i pun čudesa.“