Zašto se u tradicionalnoj bečkoj kavani uz kavu uvijek poslužuje čaša vode? Koja je najneobičnija lokacija na kojoj je smještena kavana u Beču? Saznajte više o kulturi bečkih kavana.

„Grad Beč izgrađen je oko nekoliko kavana u kojima stanovnici sjede i piju kavu”, kazao je još poznati njemački književnik Bertolt Brecht. Da je bečka kavana zaista institucija, potvrđuje njezina bogata tradicija koja je poznata diljem svijeta. Donosimo vam deset zanimljivih činjenica koje možda nisu poznate svima.

Kultura bečkih kavana 2011. godine službeno je uvrštena u UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine. Tradicionalne bečke kavane impresioniraju svojom jedinstvenom atmosferom s prepoznatljivim separeima, kultnim drvenim stolcima, mramornim stolovima, držačima s novinama i brojnim vrstama kave.

Jedan od specijaliteta bečke kavane je i takozvani „Einspänner”, što u njemačkom jeziku označava jednopreg, odnosno zaprežna kola u koja se upreže samo jedan konj, a čine ga dvostruki espresso s velikom količinom šlaga na vrhu. Uz takve se zaprege veže i podrijetlo naziva jer su vozači obično u jednoj ruci držali kavu, a u drugoj uzde. Zbog gustog šlaga kava je duže ostajala toplom. Danas se taj specijalitet poslužuje i u bečkim kavanama, najčešće u prozirnoj čaši s ručkom.

Svi koji su u Beču svratili u tradicionalnu kavanu, mogli su primijetiti da se uz kavu dobije i čaša vode. Čaša vode najprije je služila odlaganju korištene žlice za kavu, a kasnije su vlasnici kavana tako htjeli pokazati gostima kvalitetu vode. Godine 1873., kada je u Beču održana i Svjetska izložba, u rad je pušten magistralni vodovod koji pitku vodu u austrijsku metropolu dovodi s planina. Čašom vode uz kavu vlasnici su željeli pokazati da za pripremu hrane i napitaka koriste čistu i kristalno bistru izvorsku vodu. Posluživanje vode uz kavu preuzele su brojne druge zemlje.

Zahvaljujući brojnim posjetiteljima iz cijelog svijeta na izložbi 1873. bečka je kavana postala svjetski poznata. Vrhunac slave doživjela je krajem 19. stoljeća kada je postala središtem intelektualnog života. Građani su se počeli okupljati ondje kako bi čitali, diskutirali, razmjenjivali filozofske ideje i pisali.

Iste je godine u poznatoj bečkoj ulici Ringstraße otvorena i glasovita kavana Landtmann koja će sljedeće godine proslaviti 150. obljetnicu postojanja. U tom je trenutku bila vrlo hrabra odluka otvoriti kavanu upravo na toj lokaciji jer su se oko nje nalazila sama gradilišta, a znamenitosti poput Gradske vijećnice, Sveučilišta i Parlamenta bile su tek u nastajanju. Uz kavanu Schwarzenberg danas je to jedan od rijetkih preostalih primjeraka 27 legendarnih kavana u ulici Ringstraße.

Bečke kavane mogu se naći na raznim lokacijama u gradu, a jedna od najzanimljivijih zasigurno je ona na Središnjem bečkom groblju. Ondje se nakon obilaska znamenitog groblja koje obuhvaća površinu od preko dva kilometra četvorna može odmoriti i popiti kava, a svakako vrijedi svratiti i u slastičarnicu Oberlaa te se zasladiti njihovom vrhunskim slasticama.

Tradicionalne kavane poznate su po svom prepoznatljivom interijeru koji je do danas ostao gotovo nepromijenjen, no postoje i neke iznimke. Tako je, primjerice, kavana Schopenhauer u 18. gradskom okrugu nakon renovacije dobila moderan štih postavljanjem disko-kugle.

Oni koji žele svratiti u kavanu Ritter, trebaju pažljivo provjeriti lokaciju jer u gradu postoje dvije s istim nazivom. Jedna se nalazi u poznatoj trgovačkoj ulici Mariahilfer Straße, a druga u okrugu Ottakring, no obje vrijedi posjetiti.

Smještena u neposrednoj blizini carske rezidencije Hofburg, jedna od najpoznatijih kavana i slastičarnica u Beču, Demel, goste privlači svojom bogatom ponudom peciva i slastica u kojima je uživala još carica Sissi. U Demelu i nakon 200 godina poslužuje samo žensko osoblje, i to u crno-bijelim uniformama. Poznate su po tome što goste ne oslovljavaju direktno, nego distancirano koristeći arhaični oblik množine u njemačkom.

Tvrtka Thonet i bečke kavane neraskidivo su povezani. Klasični stolac br. 14 tvrtke Thonet smatra se tradicionalnim za bečke kavane. Naslon je prvi put proizveden 1859. godine, a sastoji se od dva drvena luka te je odličan primjer rada tvrtke Thonet specijalizirane za izradu namještaja od savijenog drva. Stolac se smatra jednim od najprodavanijih komada namještaja za sjedenje u svijetu.