Beč u svijetu nije samo poznat po svojoj šnicli, kobasicama ili pak štrudli od jabuka sa šlagom. Ne, poznat je i zbog tradicionalne vrhunske kulture ispijanja kave.

Dva puta su Osmanlije stajale pred vratima glavnog grada Austrije, prvi put 1529. godine, a drugi put 1683. godine. Legenda kaže da su Osmanlije drugi put pred vratima Beča ostavili nekoliko vreća kave, koje su kasnije uzeli Bečani.

Osnivač prve bečke kavane bio je jedan armenski tajni agent, koji je pravo za otvaranje kavane dobio od Leopolda I. Armenac je na dvorac Leopolda I. donosio poštu i nabavljao srebro za kajzera, zbog čega je i dobio tu dozvolu. Johannes Theodat je 17. siječnja 1685. godine otvorio prvu kavanu u današnjoj Rotenturmstraße. Vrlo brzo će napustiti Beč u pravcu Venecije, a kavanu je ostavio četvorici svojih sunarodnjaka. Tek nekoliko mjeseci kasnije dobili su dozvolu za prodaju kave.

UNESCO je 2011. godine odlučio bečku kulturu kave zaštititi kao praksu stvaranja identiteta u svom katalogu nematerijalne nacionalne kulturne baštine.

„Tradicija bečke kulture kave datira s kraja 17. stoljeća i ima pečat posebne atmosfere. Tipično za ovu kulturu su mramorni stolovi, na kojima se poslužuje kava, Thonet stolice, kutije, novinski stolovi i detalji interijera u stilu historicizma. Kavane su mjesto, gdje se konzumiraju vrijeme i mjesto, ali se samo kava nalazi na računu“, stoji u odluci UNESCO-a.

Bečka kultura kave je toliko jedinstvena, da svaka kava ima svoje posebno ime. Tako bi jedna normalna „crna kava“ bila jedan mali ili veliki crni (Schwarzer) ili „Mokka“. Dupla mokka je jaka kava poslužena u posebnoj šoljici. Smeđi (Brauner) je crna s mlijekom, a kratka kava je jedna vrsta espresso ristretta, odnosno mokka s vrlo malo mlijeka. Produžena (Verlängerter) je bečka verzija espressa ili caffe lungo.

Mokka sa šlagom i šećerom u prahu se zove Einspänner, produžena mokka sa šlagom, mlijekom i komadićima čokolade je Franziskaner, mala mokka s malo šlaga je Kapuziner, a postoje i kave poput Konsul, Schale Gold, Verkehrter ili Wiener Melange.

Također postoje vrste poput kave sa sokom od trešnje (Fiaker) te mala mokka s vrelom čokoladom, kakao kremom, šlagom te odabirom crvenog vina, votke i šećera, što bi se zvalo Intermezzo ili Kosakenkaffee. Kaisermelange je velika mokka sa žumanjkom, medom i rakijom, a Pharisäer se sastoji od slatkog ruma, mokke i šlaga.

Ipak, najpoznatija vrsta kave je Melange, što na francuskom znači „mješavina“. Melange je mješavina kave, mlijeka, šećera, meda ili kakaa. Razlika između kapučina (cappuccino) i melangea je da se za cappuccino koristi količina kave kao za espresso, a za melange mokka, zbog čega je melange nešto jači nego cappuccino.

Beč ukupno ima nevjerojatnih 836 kavana. Kulinarski časopis „Falstaff“ izabrao je Cafe Schönberegers (Wiedner Hauptstraße 40, 1040) najboljim caffee barom a slijede Kaffemik (Zollergasse 5, 1070) i Gota Coffee Experts (Mariahilferstraße 192, 1150). Što se bečkih tradicionalnih kavana tiče, najbolji su Cafe Westend (Mariahilferstraße 128, 1070), Cafe Eiles (Josefstädter Straße 2, 1080) i Kaffee Korb (Brandstätte 7/9, 1010).

Danas je Međunarodni dan kave, a prvi put je službeno obilježen 1. listopada 2015. godine. Kava je jedan od najpopularnijih toplih napitaka, a kavoljupci diljem svijeta dnevno popiju više od 1.6 milijardi šalica kave. Dvije su glavne vrste kave – arabika i robusta, a najveći proizvođač na svijetu je Brazil koji je proizvodi gotovo dvostruko više nego Vijetnam i Kolumbija.

Antonio Šećerović
Foto: Nathan Dumlao | Facebook