Na našem smo portalu u više navrata pisali o poteškoćama koje Hrvati u Austriji imaju u nastavi materinskog jezika, kada im se umjesto hrvatskog nudi tzv. bosansko-hrvatsko-srpski jezik. U Vorarlbergu gdje je ipak postojala nastava samosvojnog hrvatskog jezika već zadnjih desetak godina, od nove školske godine na temelju izvješća školskog inspektorata ukida se ta mogućnost i “vraća se na opciju koja vrijedi za cijelu Austriju – heterogena nastava na tzv BKS-u”.

Stoga su roditelji u toj saveznoj austrijskoj pokrajini, a u zaštiti svojih temeljnih prava, odlučili pokrenuti Građansku inicijativu i predati je saveznom Parlamentu. Skupljeno je više od 500 potrebnih potpisa austrijskih državljana i hvale vrijedna inicijativa je došla u parlamentarne klupe te je o njoj u dva navrata raspravljao parlamentarni odbor.

– U svemu tom postupku značajno nam je pomoglo Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Republici Austriji, koji nas podržava u našim zahtjevima te vjerujemo u daljnju pomoć kako relevantnih institucija, tako i svih hrvatskih udruga u Austriji, jer jedino zajednički možemo doći do pozitivnog rješenja, – pojašnjava nam u telefonskom razgovoru učiteljica Lidija Mihalić, učiteljica koja je pokretač inicijative.

Parlamentarni odbor za građanske inicijative je na svojoj sjednici od 1. srpnja zaključio kako će o inicijativi za samosvojnim hrvatskim jezikom u Austriji tražiti mišljenje resornog Ministarstva obrazovanja.

– Ako ova inicijativa u parlamentu ne uspije, ići ćemo i korak dalje, jednostavno ćemo tužiti Republiku Austriju, jer držimo da za to imamo sve relevantne mogućnosti i da smo u našim zahtjevima potpuno u pravu, – naglašava učiteljica Mihalić.

Za taj sljedeći pravni korak osnovana je i udruga “Verein zur Förderung der kroatischen Sprache im Rahmen des muttersprachlichen Unterrichts an Schulen”, koja bi, kako sada stvari stoje bila i nositelj tužbe.

– Vjerujemo ipak da nećemo doći do toga, ali to je za nas vrlo otvorena mogućnost te želimo da spomenuta udruga bude nositelj i da se njoj priključe i sve druge hrvatske udruge u Austriji jer tako bismo zasigurno pokazali puno jaču snagu, – pojašnjava učiteljica Mihalić, koja je praktično pred otkazom jer nije htjela predavati BKS pa će nakon prekida ugovora o radu zatražiti umirovljenje.

– To je samo jasan znak da sve ovo ne radim iz osobnog probitka jer ja ću na godinu već svakako biti u mirovini, već da ovo moramo raditi svi zajedno za našu djecu, buduće generacije, – ističe predvodnica inicijative.

Udruga za vrlo vjerojatan sudski spor traži sredstva pa je otvorila i račun jer troškovi će biti dosta veliki.

– U kontaktu smo s odvjetnicima koji bi prihvatili zastupati nas i oni traže u početku oko 3 000 eura, a cijeli bi postupak po njima koštao oko 5 000 eura. Vjerujemo da ćemo taj novac kada se naši roditelji vrate s odmora i uz pomoć dobrih ljudi i sponzora prikupiti, – zaključuje Lidija Mihalić.

Ostaje za vidjeti koliko će hrvatske udruge i pojedinci u Austriji imati snage i mogućnosti to načiniti sami i izboriti se za svoja prava, a bez jasne i nedvosmislene potpore Republike Hrvatske i njezine diplomacije i uhvatiti se u koštac s ovim velikih poteškoćama i izazovima, koji se nisu rješavali već gotovo tri desetljeća? Hoće li se ovom prigodom Republika Hrvatska pokazati kao ravnopravan partner i napokon jasno pokazati Austriji njezine pogreške u inzistiranju nigdje na svijetu priznatog jezika te ju napokon upoznati s međudržavnim ugovorima i sporazumima koje ove dvije zemlje redovito potpisuju, ali Austrija, očito, slabo ili nikako primjenjuje.

T.N.
Foto: Kroativ I Ilustracija