Austrija
Propast ugostiteljskih objekata na bečkom Gürtelu
Ugostiteljstvo je jedna od najpogođenijih grana u vrijeme korona krize. Uvođenje dodatnih mjera poput registracijskih lista i obaveznih zaštitnih maski na putu do stola život ugosititelja čine i težim. Početkom mjeseca Gospodarska komora (WKÖ) je objavila podatak kako su hotelijerstvo i ugostiteljstvo izgubili 61 posto prometa u odnosnu na prošlu godinu. Ovi zabrinjavajući podatci su […]
Ugostiteljstvo je jedna od najpogođenijih grana u vrijeme korona krize. Uvođenje dodatnih mjera poput registracijskih lista i obaveznih zaštitnih maski na putu do stola život ugosititelja čine i težim.
Početkom mjeseca Gospodarska komora (WKÖ) je objavila podatak kako su hotelijerstvo i ugostiteljstvo izgubili 61 posto prometa u odnosnu na prošlu godinu. Ovi zabrinjavajući podatci su još teži za pročitati kada se čuju izjave pojedinih ugostitelja.
Časopis za kotar Ottakring „Ottakringer Flaneur“ objavio je priču o ugostiteljskim objektima na bečkom Pojasu (Gürtel) koji ne znaju što dalje činiti.
Vlasnik kafića „Concerto“ Heinz Seidl preko dvadeset godina je vlasnik kafića koji je poznat po noćnom provodu, gdje mladi, kada svi lokali zatvore, dolaze na nastavak lude noći. Seidl je nakon zabrane kretanja otvorio na samo dva tjedna, a plan mu je bio tek od listopada krenuti dalje. Noću Concerto pravi 75 posto svog prometa, a to sada i nije dozvoljeno.
„Tih nekoliko dana, koliko sam otvorio, smo imali tek 10 do 15 posto normalnog prometa. Najamnina se mora plaćati i dalje, računi za struju i plin također. Neke račune ne moram sada platiti, ali naredne godine ću to morati“
Seidl kaže kako je zahtjev za pomoć od države tri puta odbijen zbog sitnica, a kao najveći problem ugostiteljstva smatra mogućnost da subvence fiksnih troškova ne dođu još ove godine. „Realno, očekujem ovo stanje do proljeća, ljeta naredne godine. Ako bude dalje trajalo, moram nešto promijeniti“.
Gospodarska komora ima fond za pomoć teškim slučajevima, a poduzetnici pomoć mogu zatražiti do sredine prosinca. Ipak, do kraja rujna je isplaćena tek jedna četvrtina pomoći.
Vlasnik „Kramladena“ Sami Ercan je otvorio 15. svibnja kao i većina drugih ugostiteljskih objekata. Ercan tvrdi kako trenutno ima tek deset posto prošlogodišnjeg prometa, a najviše mu je pomogla ljetna terasa koja ima 16 stolova. Prema njegovim riječima ljeto je bilo „okej“, a zimi mu terasa ne može pomoći.
Ovaj ugostitelj je inovativnim idejama pokušao doći do većeg prometa, zbog čega je svoja vrata otvorio za različite događaje, postavio pult za DJ-eve te zvučnike postavio na terasu. Iako to gostima nije smetalo, policija je stalno „pravila probleme i prijetila prijavama“: „Što žele oni, da idemo u konkurs? Promet na Pojasu ima 80 decibela, a iz terase se čulo 75 decibela i ja to sada moram smanjiti. Zašto?“.
Što se pomoći za fiksne troškove tiče, predao je zahtjev za pomoć od 11.000 eura, a dobio tek 2.600 eura: „Nismo platili najamninu za prva tri mjeseca – to nam je još otvoreno“. Napao je gradsku tvrtku Wiener Linien kojoj plaća najamninu: „Željeli su vidjeti naš promet od 14. ožujka do 14. svibnja, iako su znali da je tada bila zabrana kretanja“. On očekuje kako će se radno vrijeme do 1 sat skratiti na 22 sata.
„Nakon zabrane kretanja imam osjećaj kao da je moje dijete bolesno i ja ne mogu ništa protiv toga učiniti“, rekao je Ercan.
Othmar Bajlicz je vlasnik prave bečke institucije – „Chelsea“. Ovaj ugostiteljski objekt je bio među prvima na Pojasu, a od tada ovaj lokal nudi nastupe DJ-a, koncerte i prijenose nogometnih utakmica. Bajlicz tvrdi kako njegov lokal ima 60 do 70 posto manje prometa nego prošle godine, ali ga „nogomet spašava“. Budući da zbog posljednjih mjera može samo održavati koncerte domaćih bendova, Chelseaju nedostaju međunarodni izvođači. „Novac se ne može zaraditi s maksimalno stotinu posjetitelja. Ipak, koncerti su dobro prihvaćeni od posjetitelja, iako je nešto drugačije – bendovi sjede, razmak, maske“.
„Ako se radno vrijeme, kao u nekim saveznim pokrajinama, skrati do 22 sata, to bi za nas bila katastrofa. Ne mogu se onda ni prikazivati utakmice Lige prvaka, koje počinje tek u 21 sat“, kaže Bajlicz.
Vlasnik „FANIALIVE“ lokala je Lautaro Alava, koji je između ostalog vlasnik i „Fania“ na Yppenplatzu te kluba „Coco“ na Pojasu. Prvo što je rekao za ovaj časopis je da je taj dan imao profit od 49,40 eura (op.a. riječ je o petku, 25. rujnu). Alava kaže kako od njegovog posla ovisi 70 zaposlenika i njihove obitelji:
„Ja sam odgovoran, da moji ljudi zarade novac i u teškim vremenima. Ja bih mogao sve živo raditi sam, ali moji ljudi moraju raditi – oni imaju obitelji. Trenutno nemamo zabranu kretanja, ali se osjeti kao zabrana“, kaže Alava.
Kaže kako je vlast „uspjela“ te kako vlada kaos zbog čega ljudi ne žele izlaziti vani. Njegovi objekti su najviše prometa pravili između jedan i tri sata poslije ponoći. Ove godine su planirali oko 90 koncerata, a veliki je posao pomjeriti svaki od njih.
Antonio Šećerović
Foto: Arhiva – Chelsea | Facebook
Austrija
Prosječne satnice u Austriji porasle, evo gdje se zarađuje puno
U Austriji postoje velike razlike u plaćama po satu ovisno o djelatnosti, saveznoj državi, obrazovanju i spolu.
Sada je konačno dovršena vrlo složena procjena: satnica (bruto) konačno je poznata. Ona je u prosjeku iznosila 17,49 eura. Međutim, postoje ogromne razlike unutar sektora, ali i među spolovima. No, udio onih koji moraju raditi za nisku satnicu od 11,66 eura ostao je isti već 15 godina (14,1 posto).
“Obuka ima jasan pozitivan utjecaj na potencijal zarade”, sažima generalni direktor Austria Statistik Tobias Thomas. Zaposlenici s višom ili višom tehničkom diplomom dobivali su gotovo duplo više bruto po satu od osoba s najviše obveznom školskom spremom. “Obrazovanje se isplati.”, ističe on
Prema istraživanju, najviše se zarađuje u opskrbi energijom (27,12 eura), zatim u informacijsko-komunikacijskim (24,63 eura) te financijskim uslugama i uslugama osiguranja (24,42 eura). Najniža bruto satnica bila je u ugostiteljstvu, ali u iznos od 11,16 eura nije uračunata napojnica.
U maloprodaji, drugoj najvećoj industriji, ljudi su u prosjeku zarađivali 15,30 eura po satu. Također zanimljivo: ljudi u kvalificiranim zanatima zarađivali su nešto više od 17,93 eura od uredskih radnika od 17,21 eura.
U svim su sektorima bruto satnice žena bile niže od bruto satnica muškaraca. Dok muškarci zarađuju 18,69 eura, žene tek 15,73 eura, odnosno 15,8 posto manje. Uostalom, 2006. godine ta je vrijednost iznosila 22,7 posto. Međutim, žene su i dalje znatno češće radile za niske plaće (20,6 prema 9,4 posto).
Gledano po obrazovnim kvalifikacijama, prosječno se zarađuje 13,15 eura bruto po satu s obveznom školskom svjedodžbom, 17,08 eura s pripravničkom kvalifikacijom i 20,42 eura s BHS maturom. Za zaposlenike s visokom ili višom stručnom spremom bruto plaće po satu iznosile su 24,17 eura i stoga su bile 1,8 puta veće od osoba s najviše školskom spremom.
Prema saveznim pokrajinama, najveća primanja bila su u Vorarlbergu 19,48 eura, a najmanja u Gradišću 15,40 eura. Vorarlberg je savezna država s najvećom razlikom u plaćama žena i muškaraca. Razlika u plaćama između spolova bila je najmanja u Beču.
Austrija
Velike promjene kod odlaska zubaru u Austriji od sljedeće godine
Odlazak stomatologu mogao bi biti posebno skup u idućoj godini za sve pacijente koji su osigurani kod ÖGK. Stomatološka udruga i fond za zdravstveno osiguranje već su dugo pregovarali o tome koje će plombe od siječnja pokrivati ÖGK.
Od 1. siječnja EU će stati na kraj otrovnoj živoj u zubima. Amalgamske plombe kod zubara su zabranjene, piše “Heute”. Alternative postoje već godinama, ali dosad su se uglavnom plaćale privatno.
Isplativi staklenoionomerni cement koristi se za djecu i trudnice od 2018. Međutim, plastične plombe i Alkasite, mješavina ta dva, smatraju se izdržljivijima i skupljima.
Prema riječima predsjednika ÖGK Hussa, fond za zdravstveno osiguranje zagovara dugotrajne materijale za sve pacijente. Stomatološka udruga odgovorila je da su plastične plombe skuplje i radno intenzivnije te da mnogim kolegama rad preko zdravstvenog osiguranja više ne bi bio ekonomski zanimljiv.
ÖGK želi platiti domaćim stomatolozima s ugovorom o zdravstvenom osiguranju najviše deset posto više u naknadama za nadomjestak amalgama, kritizirala je stomatološka udruga.
“Budući da je ova ponuda za austrijske stomatologe neprihvatljiva iz ekonomskih razloga, pregovarači stomatološke udruge odlučili su prekinuti pregovore zbog besmislenosti Hussovih izjava”, stoji u priopćenju.
ÖGK je bio “zaprepašten” zbog reakcije stomatološke udruge u petak. Stomatološki centri ÖGK već tri godine koriste alternativu amalgamu Alkasite. “Stomatološka udruga odbija razgovarati o ovoj visokokvalitetnoj opciji”, kaže tvrtka za zdravstveno osiguranje, prenosi APA.
Ako se dogovor ne postigne, 7,4 milijuna ljudi osiguranih kod ÖGK-a vjerojatno će trpjeti posljedice spora. Od siječnja 2025. ispune ćete najprije morati platiti osobno kod stomatologa, a zatim predati račun ÖGK-u kako bi vam dio iznosa računa bio vraćen.
Austrija
Bečki štandovi s kobasicama proglašeni nematerijalnom kulturnom baštinom UNESCO-a
Štandovi s kobasicama godinama krase bečki krajolik, a sada su dio UNESCO-va popisa nematerijalne kulturne baštine. Veliko je to priznanje i čast za Beč i njegove stanovnike koji svakodnevno uživaju u ovoj ukusnoj tradiciji. Inicijativa da se štandovi s kobasicama nađu na ovoj prestižnoj listi pokrenuta je sredinom lipnja, a Grad Beč i Bečka gospodarska komora snažno su je podržali.
Štand s kobasicama mjesto je okupljanja, kulinarske raznolikosti i bogatstva što ga čini neizostavnim dijelom bečke svakodnevice, a njegova povijest seže u doba Austro-Ugarske kada su mobilne kuhinje i prodajni štandovi ratnim invalidima nudili izvor prihoda. Od 1969. godine štandovi s kobasicama dobivaju mogućnost stalne lokacije, čime se u gradu učvršćuje njihov kulturni značaj. Bečani se na štand s kobasicama upućuju na povratku iz kazališta ili ga biraju kao mjesto za ručak. Novo priznanje potvrđuje koliko je ova institucija važan ambasador bečke kulture.
Da su štandovi s kobasicama duboko ukorijenjeni u lokalnu kulturu jasno pokazuje karakterističan humor, ali i vokabular koji nastaje u njihovoj blizini. Osim toga, štandovi su nezaobilazan dio pop-kulture, o njima se piše u književnosti, čest su predmet umjetničkih djela, a mogu se pronaći i na kazališnim daskama.
Zbog stalne gastronomske prilagodbe potražnji posjetitelja broj je štandova s kobasicama u Beču nažalost sve manji. U austrijskoj ih je metropoli do 2010. bilo 500-tinjak, a danas ih je oko 120. Održivo proizvedena hrana te inicijative kao što je „Noć štandova s kobasicama” čuvaju kulturu ovih posebnih mjesta okupljanja. U Beču čak postoji Udruženje za promicanje kulture štandova s kobasicama.
Vlasnici bečkih štandova s kobasicama uglavnom su mala obiteljska poduzeća s dugogodišnjom tradicijom u gastronomiji ili mesarstvu. Najstariji štand s kobasicama „Leo” otvoren je 1928. godine, a Bečani ga rado posjećuju i dan-danas.
Na bečkim štandovima s kobasicama okupljaju se sve generacije i društveni slojevi čime se stvara bliskost, jednakost te osjećaj zajednice.
You must be logged in to post a comment Login