Od 1. ožujka 2024. na snagu je stupio novi propis o prebrzoj vožnji. Svakome tko prekorači brzinu za 60 km/h ili 70 km/h bit će oduzet automobil.

Od 1. ožujka 2024. diljem Austrije zaplijenjeno je ukupno 171 vozilo.

Prošle su godine, primjerice, dva vlasnika privremene vozačke dozvole jurila gradilištem 150 km/h umjesto dopuštenih 80 km/h. Oba su automobila zaplijenjena – prvi takav slučaj bio je u Koruškoj.

U načelu, policija može privremeno oduzeti vozilo ako je najveća dopuštena brzina prekoračena za više od 60 km/h u naseljenim mjestima i za više od 70 km/h izvan naseljenih mjesta.

Osim novčane kazne i oduzimanja vozačke dozvole, vlasti mogu, kao posljednje sredstvo, proglasiti vozilo oduzetim i prodati ga na dražbi kako bi spriječili daljnju prebrzu vožnju. To je osobito moguće ako postoji opasnost od ponavljanja.

Odbor za sigurnost u cestovnom prometu (KfV) pozdravlja ovu uredbu: “Ne smijete zaboraviti da kada vozite u naseljenom području brzinom većom od 100 km/h, tada imate fazu hlađenja i ne možete odmah nastaviti s vožnjom. To je naravno važan razlog”, kaže Klaus Robatsch, voditelj cestovne sigurnosti.

Vodeća je Donja Austrija s 39 zapljena. U Tirolu je 36 vozača privremeno izgubilo svoje automobile: “Ako sada pogledate retrospektivno, to je već bio uspjeh. Posebno u razdoblju kada se o tome raspravljalo, u veljači i ožujku 2024., primijećeno je da su se nesreće sa smrtnim ishodom i neprilagođenom brzinom značajno smanjile. U ožujku su bile manje deset posto. Međutim, godišnja prosječna stopa je znatno viša i iznosi 24 posto”, kaže Robatsch.

Stručnjak KfV-a traži uspostavu nacionalnog administrativnog kaznenog registra, koji bi omogućio da se odmah utvrdi je li vozač povratnik u prekršaju: “Trenutno je moguće provjeriti samo na razini okruga je li ondje već vozio prebrzo. Ako netko vozi prebrzo u okrugu Klagenfurt-Land, možete provjeriti je li se to već dogodilo u Klagenfurt-Landu, ali ne i je li se to dogodilo u Klagenfurt-grad, Villachu ili negdje drugo.”

Ministar obrazovanja Christoph Wiederkehr (NEOS) izdaje opću zabranu mobilnih telefona u prvih osam školskih godina. Međutim, školska zajednica može napraviti iznimke.

Novi ministar obrazovanja Christoph Wiederkehr (NEOS) naredio je zabranu mobilnih telefona u školama u prvih osam školskih godina. Međutim, odbor školske zajednice može samostalno utvrditi iznimke. To je najavljeno na konferenciji za novinare u ponedjeljak poslijepodne. Još uvijek je nejasno hoće li se slični propisi uspostaviti i za ostale školske razine.

Wiederkehr se konzultirao sa stručnjacima prije objave i vidi konsenzus da je negativan utjecaj mobilnih uređaja u školama “masovan”. Veće su čak i od onih izazvanih pandemijom korone. Stoga sada moramo pronaći način za promicanje digitalnog učenja i istodobno uspostavljanje digitalne distrakcije.

Ministar stoga ovoga mjeseca planira izdati uredbu kojom će škole proglasiti zonama bez mobitela. To se odnosi na nastavu, kao i na odmore. Škole same mogu odlučiti gdje će držati mobitele, pametne satove i slične uređaje. Međutim, propis bi trebao jasno odrediti da u slučaju kršenja sankcije može izreći i obrazovna ustanova. Wiederkehr je kao primjer naveo upise u matične knjige ili pozive roditeljima.

Ministar ne vjeruje da se u stvarnosti neće puno promijeniti jer škole već mogu donijeti odgovarajuće propise. Sasvim je drugačiji pristup reći da je škola zona bez mobitela. To će i redateljima dati poticaj.

Jednako je to vidjela i Karin Spahn, koja je kao predstavnica ravnatelja škola prisustvovala konferenciji za novinare. Zapravo, 80 posto škola već ima propise koji predstavljaju zabranu. No, odgovarajuća uredba ministarstva bila bi “veliko pojačanje”. Prema njezinim riječima, problemi s mobitelima uglavnom se javljaju u srednjim školama.

Jasna podrška Wiederkehrovoj inicijativi došla je od liječnika Hansa Petera Huttera. S medicinskog gledišta mjera ima samo prednosti. Pretjerano korištenje mobitela ima brojne negativne učinke. To počinje povećanom razdražljivošću i napreduje do tjeskobe i poremećaja spavanja. Štoviše, već postojeći nedostatak tjelovježbe koji se dodatno povećava.

All-in ugovor ne znači da moraš raditi 24/7! Poslodavci sve češće nude višu plaću pod uvjetom da potpišeš All-in ugovor. Mnogi radnici to vide kao negativnu opciju, ali to ne mora biti slučaj.

Odgovaramo na najvažnija pitanja: Što je All-in ugovor? Kako utječe na tvoje radno vrijeme i plaću?

Što znači “All-in ugovor”? All-in ugovor je dogovor između radnika i poslodavca. Poslodavac se obvezuje da će ti isplatiti višu plaću nego što je predviđeno kolektivnim ugovorom. Zauzvrat, radnik pristaje na obavljanje prekovremenog rada ako je to potrebno. U takvom ugovoru često se dogovara određeni broj prekovremenih sati koji su već uračunati u plaću.

All-in ugovori se često prikazuju negativno. Mnogi radnici misle da će raditi „all in“ – tj. više nego što je dogovoreno, a da za to neće biti dodatno plaćeni. Međutim, pravi All-in ugovor može značiti suprotno: bit ćeš plaćen za dodatno radno vrijeme, ali samo ako je to potrebno.

Ako tražiš posao, važno je razumjeti All-in ugovor i znati njegove prednosti i nedostatke.

All-in ugovor: Prednosti i nedostaci

S All-in ugovorom dobivaš višu plaću, ali obvezuješ se i na obavljanje prekovremenih sati ako to poslodavac zahtijeva. U Austriji, standardno radno vrijeme iznosi 8 sati dnevno, a maksimalno dopušteno radno vrijeme je 12 sati dnevno. Sljedeće prednosti i nedostaci mogu imati utjecaj na tvoje iskustvo s All-in ugovorom.

Prednosti All-in ugovora:

• Viša plaća: S All-in ugovorom bit ćeš plaćen više od kolektivnog ugovora. Tvoja plaća bit će viša nego bez All-in ugovora. To ima i dodatnu prednost jer će i tvoje 13. i 14. plaće biti veće.
• Prekovremeni rad se isplaćuje paušalno: To se naziva „nepravi paušal za prekovremeni rad“. Bit ćeš plaćen za prekovremene sate, čak i ako ih nisi u cijelosti odradio.
• Pouzdana osnovna plaća: Čak i ako bi s običnim ugovorom bio plaćen za prekovremeni rad, tvoje osnovno primanje bilo bi niže. Ako nema prekovremenog rada, zarađivao bi manje. S All-in ugovorom imaš pouzdanu osnovnu plaću.

Nedostaci All-in ugovora:

• Može biti iskorišten: Neki poslodavci traže previše prekovremenih sati, zbog čega možeš završiti s nižom plaćom po satu nego što bi to bilo s kolektivnim ugovorom. Na to trebaš obratiti pažnju.
• Nema povećanja plaće: Jedna od prednosti kolektivnih ugovora je da se godišnja povećanja plaće pregovaraju. U slučaju All-in ugovora, možda nećeš automatski dobiti povećanje plaće – trebat ćeš pregovarati o tome.
• Nema nadoknade za slobodno vrijeme: U mnogim tvrtkama možeš uzeti slobodne sate kao kompenzaciju za prekovremeni rad. Ova mogućnost obično nije dostupna uz All-in ugovor. Tako nećeš imati mogućnost uzimanja slobodnog vremena osim godišnjeg odmora.

Česta pitanja o All-in ugovoru

Mnogi radnici imaju pitanja u vezi s All-in ugovorima. Važno je razumjeti ugovor prije nego što ga potpišeš. Tako ćeš osigurati da te poslodavac ne iskorištava i da All-in uvjeti donose stvarne prednosti.

Koliko je prekovremenih sati predviđeno u All-in ugovoru?

All-in ugovor može precizirati broj prekovremenih sati koje moraš odraditi. Na primjer, ako radiš standardnih 40 sati tjedno, može biti dogovoreno dodatnih 10 ili 20 sati. Međutim, ne piše uvijek maksimalni broj sati.

Ipak, s All-in ugovorom nikada ne smiješ premašiti maksimalno dozvoljeno radno vrijeme od 60 sati tjedno ili 12 sati dnevno.

Koliko više plaće se može očekivati s All-in ugovorom?

Nema fiksne količine koju svaki poslodavac mora platiti. To ovisi o broju prekovremenih sati koji su uključeni u plaću. Na primjer, ako imaš 40 sati osnovnog radnog vremena i 10 prekovremenih sati, plaća bi trebala biti dovoljna da nadoknadiš dodatno radno vrijeme. Idealno bi bilo da to jasno piše u All-in ugovoru.

Prije nego što potpišeš All-in ugovor, obavezno provjeri hoće li paušal biti dovoljan za tvoje dodatne sate. Možeš koristiti kalkulator bruto-neto plaće da izračunaš je li tvoja plaća po satu ista kao kod kolektivnog ugovora.

Postoji li mogućnost uzimanja slobodnog vremena uz All-in ugovor?

U mnogim tvrtkama postoji mogućnost uzimanja slobodnog vremena kao kompenzaciju za prekovremene sate. Međutim, All-in ugovor obično uključuje plaćanje prekovremenih sati, pa ćeš biti plaćen za svaki odrađeni sat, ali nećeš moći uzeti slobodno vrijeme umjesto toga.

Ako imaš fleksibilno radno vrijeme, možeš imati pravo na slobodne sate. Ako, na primjer, odradiš tri sata više u ponedjeljak, možeš otići ranije na tri druga dana. Ključno je da prekovremeni sati ne budu raspoređeni u te dane.

Postoje li All-in ugovori za skraceno radno vrijeme poslove?

All-in ugovor je dopušten i za part-time poslove, iako je to rjeđe. Važno je razlikovati “dodatne sate” od “prekovremenih sati”:

• Dodatni sati nastaju kada prekoračiš svoju dogovorenu radnu satnicu, ali ne prelaziš standardnih 40 sati tjedno ili 8 sati dnevno.
• Prekovremeni sati označavaju sate koji premašuju standardnih 40 sati tjedno ili 8 sati dnevno.

Ako radiš na skraceno radno vrijeme, primjerice 20 ili 30 sati tjedno, možda ćeš morati odraditi dodatne sate, koji bi trebali biti obuhvaćeni All-in ugovorom. U tom slučaju, ugovor bi trebao navesti koliko je sati uključeno.

Što se događa s minus satima u All-in ugovorima?

All-in ugovor se prvenstveno odnosi na dodatne sate, dakle na prekovremeni rad. Što se događa ako odradiš manje od dogovorene radne satnice, tj. imaš minuse?

Važno je napomenuti: Minusi nastaju samo ako ne odradiš dogovorene sate. Ako ne odradiš prekovremene sate, to ne znači da imaš minuse. Minusi se bilježe kad ne odradiš osnovne sate. Za razliku od dodatnih sati, minusi moraju biti nadoknađeni.

Savjeti za traženje posla

Prilikom traženja posla, obrati pažnju na to nudi li se kolektivni ugovor ili All-in ugovor. U svakom slučaju, važno je da plaća bude fer. Također, uvijek vodi evidenciju svog radnog vremena kako bi mogao dokazati odrađene prekovremene sate, osobito ako All-in ugovor ne uključuje sve prekovremene sate.