Europska unija trebala bi postići sporazum kako bi se nosila s krizom u opskrbi plinom, ali da bi to funkcioniralo, države članice moraju se dogovoriti o dijeljenju plina, a trenutno velika većina nema takve sporazume.

Samo je šest takvih sporazuma dogovoreno, a većina od 27 zemalja EU nema čvrstih uvjeta o tome kako i kada dijeliti plin u slučaju krize opskrbe ili o financijskim naknadama koje će za to dati ili dobiti, piše HINA.

“Bilateralni sporazumi su stvarno (…) jedini koji će se održati dođe li do stvarne krize opskrbe. Njima se u pravnom smislu utvrđuju naknade, financijska, ali i infrastrukturna ograničenja”, rekao je Christian Egenhofer iz Centra za studije europske politike.

Dogovoreno smanjenje potrošnje za 15%
Zbog straha da bi Rusija mogla potpuno zaustaviti dotok plina, zemlje EU složile su se da će ograničiti potrošnju tijekom zime za 15 posto kako bi napunile skladišta i oslobodile gorivo za dijeljenje u slučaju krize opskrbe.

No na pojedinim je državama da odluče kako će se to dijeljenje odvijati u praksi.

Zakoni EU obvezuju zemlje članice da šalju plin susjednoj državi čija su kućanstva ili osnovne usluge poput bolnica suočene s ozbiljnom nestašicom. Da bi se to moglo provesti, vlade bi trebale usuglasiti bilateralne sporazume. Međutim, samo je osam zemalja obuhvaćeno u dosadašnjih šest sporazuma – uključujući one između Njemačke i Austrije, Estonije i Latvije te Italije i Slovenije.

Nekoliko zemalja pregovara: njemačko-češki ugovor trebao bi biti potpisan do zime, a Njemačka radi i na sporazumima s Poljskom i Italijom. No neke zemlje u velikoj mjeri ovisne o ruskom plinu nemaju nikakav sporazum, poput Mađarske. Italija i Francuska su najveći korisnici plina u EU nakon najveće europske gospodarske sile Njemačke. Italija ima tek jedan bilateralni sporazum o hitnoj podjeli plina, a Francuska nijedan.

Visoki talijanski dužnosnik rekao je da njegova zemlja pregovara s Grčkom o sporazumu za skladištenje plina. Francusko ministarstvo energetike kaže da “u ovoj fazi” Francuska nema nikakve bilateralne sporazume.

Cilj sporazuma o solidarnosti je izbjeći panični odgovor dođe li do krize opskrbe i smanjiti rizik da će neke zemlje gomilati gorivo i odbiti pomoći susjedima.

Jamstva dijeljenja plina
Simone Tagliapietra iz savjetodavne kuće Bruegel predlaže da EU uvede širu kompenzacijsku shemu prema kojoj zemlje plaćaju drugim državama članicama za dijeljenje plina.

“Bez takvog mehanizma kompenzacije teško će se osigurati solidarnost”, rekao je dodajući da bi najveća europska ekonomija Njemačka, koja je uvelike ovisna o ruskom plinu, trebala prva dati svoj doprinos.

Bez čvršćih uvjeta dijeljenja plina, “možda nećemo vidjeti da se solidarnost koju trenutno vidimo na papiru pretvara u molekule koje se kreću Europom”, dodao je Tagliapietra.

Ideja kompenzacije mogla bi se svidjeti državama poput Grčke i Španjolske, koje su u početku odbijale zahtjev Bruxellesa da koriste manje plina zbog pomoći zemljama koje su godinama njegovale bliske energetske veze s Moskvom.

Španjolska se ne oslanja na ruski plin, a diplomati EU rekli su da je poziv Bruxellesa na solidarnost zatekao neke prijestolnice koje još uvijek Njemačkoj zamjeraju oštre kritike upućene gospodarskoj politici južnih država tijekom prošlih financijskih kriza.

No nakon što su zemlje EU u utorak dogovorile ograničenje potrošnje plina, španjolska ministrica energetike Teresa Ribera pokazala je pomirljiviji ton izrazivši spremnost da ojača španjolski kapacitet uvoza ukapljenog prirodnog plina “za dobrobit svih”.

Mađarska i Poljska ne žele dijeliti plin
Njemački ministar gospodarstva Robert Habeck također je obećao, “kao dio europske solidarnosti”, da će nastaviti dotok plina prema svojim susjedima, uključujući Austriju i Češku.

Njemačka je do sada bila najaktivnija zemlja u pokušajima sklapanja sporazuma solidarnosti sa susjedima. Osim što je najveći europski potrošač plina, njemački cjevovodi su vene kroz koje plin stiže do mnogih država središnje i istočne Europe.

Čini se ipak da neki nisu voljni surađivati. Mađarska je najavila da će prestati izvoziti gorivo u druge zemlje. Poljska je također zauzela skeptičan ton po pitanju dijeljenja zaliha.

Dogovor na razini EU u utorak je odobrilo svih 27 članica osim Mađarske, koja se također u početku protivila naftnim sankcijama EU Rusiji. Sporazum je postavio dobrovoljna ograničenja uporabe plina koja mogu postati obvezujuća u slučaju krize opskrbe. Problem je, međutim, što uključuje niz izuzeća i odstupanja za zemlje i industrije za koje neki smatraju da bi u slučaju da Rusija prekine dotok, trebale stroža ograničenja i dijeljenje između država kako bi se zajamčila opskrba.

Jedan diplomat EU rekao je da je u konačnici u interesu samih zemalja da pomažu jedna drugoj jer bi ekonomska kriza ili nestašica plina u jednoj – posebno u Njemačkoj – pogodila cijeli blok.

“Ako Njemačka padne, svi ćemo mi pasti s Njemačkom”, rekao je taj diplomat.