Ćevapi, bh. nacionalni specijalitet s roštilja i najpoznatiji bosansko-hercegovački brand u inozemstvu. Riječ je o malim valjušcima od mljevenog mesa, mahom teletine, s dodatkom bijelog i crvenog luka, te različitih začina. Prosječna dužina ćevapa je oko 5 cm. Ćevapi se prže na roštilju, a tradicionalno se služe u lepinjama ili somunima natopljenim sosom od prženja, uz dodatak sitno sjeckanog crvenog luka. Najčešće se uz ćevape služi kajmak. Ćevapi se mogu služiti i uz rižu, pržene krumpiriće (pomfrit), salatu, ajvar, no to je uglavnom praksa na koju se oslanjaju restorani po vlastitom nahođenju.

Ćevapi se tradicionalno služe u ćevabdžinicama, specifičnim bosanskim lokalima posebnog kolorita, gdje se osim ćevapa na jelovniku nerijetko mogu naći i ostala, slična jela s roštilja.Ćevapi se u Bosni i Hercegovini služe u različitim porcijama od po pet, deset, petnaest i više komada, a postoje i regionalne razlike u spravljanju i obliku ćevapa (posebno ili u snopovima od po četiri ili pet). Tako su najpoznatiji banjalučki, travnički i sarajevski ćevapi. Na ćevape “prava” polažu i neki drugi narodi, a nema sumnje da se dobri ćevapi mogu pojesti i u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, ali i nekim drugim državama, posebice na Zap. Balkanu.

Zbog brojne dijaspore iz zemalja koje su nekad tvorile bivšu zajedničku državu u Beču su na nekoliko mjesta mogu pojesti i više nego odlični ćevapi. U prvoj “turi” obilazaka bečkih restorana koji nude ćevape obišli smo 3 restorana i usuđujemo se bez ustručavanja reći da su ćevapi u Beču više nego odlični. U sljedećoj turi ćemo posjetiti i ostale restorane u potrazi za “najboljim ćevapima”.

Prvo smo otišli u jedan od poznatijih bečkih restorana koji nudi delicije s Balkana. Restoran Marengo posluje u Beču već dugi niz godina, a mnogi ga ocjenjuju kao jedan od najboljih restorana u Beču kad je riječ o ponudi jela “s Balkana”. Prije samog restorana malo smo se mučili s pronalaskom parkinga, a u restoranu je vladala poprilična gužva. Ambijent je bio ugodan, a osoblje i više nego ljubazno. U Marengu ćevapi najviše podsjećaju na one “banjalučke” – bar formatom. Ukus je bio više nego odličan, a jeli smo ih, prema vlastitom nahođenju s lukom i kajmakom. Lepinja je bila također po ukusu. Ocjena – 8,5/10.

Nakon Marenga logičan odabir bila je Restoran Galaxie, drugi restoran s dugom tradicijom u Beču, a posebno poznat među publikom iz nekadašnje države. I više nego ugodan ambijent te ljubazno osoblje spremno na šalu brzo nas je opustilo. Iako nije bilo vrijeme ručka, restoran je bio pun. “Galaksija” kako je mnogi zovu, ponosi se svojim ćevapima u kajmaku pa je to bio kao već nametnut odgovor na pitanje – što ćemo jesti. Svi ljubitelji kajmaka i ćevapa u kombinaciji u Galaxie će doći na svoje. Odličan kajmak – kremast i dobri ćevapi (kako smo saznali “homemade” su”) bili su pravi užitak za nepce. Ćevapi i kajmak su nestali u tren oka, a više nego dobra lepina bila je idealna za počistiti kajmak. Na kraju smo se počastili i baklavom. Ocjena: 8,5/10.

Na kraju dana, od mnoštva ostalih restorana koje smo imali na listi (a obići ćemo ih…) izbor je pao na Merak (Merak Traditional Charcoal Barbecue) koji je nam je bio nedaleko od posljednjeg restorana u kojem smo bili. Merak ne postoji tako dugo kao Marengo i Galaxie, ali u kratko vrijeme se uspio etablirati kao poznatije mjesto za one koji hoće probati nešto od specijaliteta s Balkana. Iako noviji. Merak ni malo ne zaostaje za gore navedenim dvojcem. Ćevapi odlični, a ambijent također ugodan. Spoj modernog i tradicionalnog, a opet svoj. Lepinja također slasna, a ćevape smo jeli uz luk i ajvar. Po našem ukusu ćevapi za nijansu slabiji, pa će prema našem nahođenju ocjena biti 8/10.

U svakom slučaju za one koji hoće probati dobre ćevape u Beču gore navedena mjesta su svakako više nego odlična.

PS. Ocjene o gore navedenim ćevapima možete zanemariti i one su samo projekcija ukusa kojeg ima(ju) autor(i) članka. Svaki doživljaj hrane je subjektivan, a svaka osoba ima drugačiji ukus za hranu. U svakom slučaju preporuka za gore navedene restorane ostaje, jer uz dobre ukuse nose i dašak nostalgije.

U komentarima nam pišite gdje još moramo probati ćevape. Adrese i linkove nećemo objavljivati jer se ne radi o sponzoriranim objavama. Slike interijera i hrane nećemo objavljivati.