Hrvatska
TVRTKO MILOVIĆ: Hrvati u dijaspori nisu bankomati; ako se odluče vratiti, trebaju biti ravnopravni građani
Objašnjavajući razloge svoje kandidature, Tvrtko Milović kaže kako je, baveći se profesionalno već 15 godina političkim novinarstvom i prateći rad političara, zaključio kako je manje-više sve ono što oni rade – jadno. Posebno mu smetaju nesposobni kadrovi na odgovornim pozicijama i prirodno mu se, kaže, razvio osjećaj da bi većinu tih pozicija radio bolje nego oni čiji rad prati kao novinar.
“MOST sam izabrao jer je tamo Nino Raspudić, jedini kandidat za Hrvatski sabor koji uistinu razumije BiH i potrebe bh. Hrvata”, – izjavio je u razgovoru za Bild.ba Tvrtko Milović, kandidat za 11. izbornu jedinicu na parlamentarnim izborima u Republici Hrvatskoj.
– Već neko vrijeme razmišljam o političkom angažmanu. Jedini razlog što se to dosad nije dogodilo jeste ljubav prema novinarstvu i privrženost poslu koji radim. S druge strane, novinarstvo je možda jedina grana djelovanja koja je u jadnijem stanju od politike. Nažalost, političke elite potpuno su monopolizirale novinarstvo, tako da je politički angažman ustvari jedina mogućnost za promjenu politike, ali i novinarstva. Eto zato kandidatura – kazao je Milović za Bild.ba.
Smatra kako je istog stava i Slaven Raguž, nositelj njegove liste, kao i Ragužev HRS, tako da su, zajedno s Ninom Raspudićem, složno stali na jednu listu s namjerom da učine nešto konkretno, kaže Milović.
PRVO HRVATI BOSNE
Slogan kampanje Tvrtka Milovića je: „Prvo Hrvati Bosne“. Pitali smo ga što je s Hrvatima Hercegovine i Bosanske Posavine, na što je odgovorio:

– Moj slogan je ustvari poruka Hrvatima Bosne kako su oni za mene na prvom mjestu. Ne zato što zanemarujem ili imam namjeru zanemarivati bilo koga, nego jednostavno smatram kako Hrvati Bosne (a posebno Hrvati sjevera Bosne, odnosno Posavine) nemaju nikakvo ozbiljno političko vodstvo. I tu ne mislim samo na politiku, nego uopće.
Dodaje kako se skoro nitko ne bavi ozbiljnije pitanjima bosanskih Hrvata, za razliku od Hercegovine gdje je koncentracija ukupnog političkog, kulturnog pa i ekonomskog života, a Bosna je, naglašava, ostala na margini.
– Za takav propust ne okrivljujem Hercegovce, nego prvenstveno nedostatak liderstva kod ljudi iz Bosne. Uvijek se nekako gleda da dođe netko drugi da nam pomogne i riješi probleme. Postajemo kao Bošnjaci… – objašnjava Milović pa dodaje:
– Moja je poruka kako se stavljam na raspolaganje Hrvatima Bosne u punom kapacitetu kao čovjek i političar. A već od ranije kao novinar.
INTERESI BH. HRVATA
Tri su riječi, ističe, u koje stane sve ono što godinama govori, zastupa i sve za što se zalaže zadnjih 15 godina: interesi bh. Hrvata. Više od tisuću komentara, analiza, tekstova, stotine intervjua i priloga koje je do sada uradio ili napisao, bilo da se radi o problemu pojedinca, nepravdi nad nekom grupom, problemu lokalne zajednice, radu nekog kantona, entiteta, države i sl., sadržajno su isti i on smatra kako ništa novo nema za reći. Sad je, poručuje, na redu nešto uraditi.
“Mnogo ljudi kroz sve ove godine je vidjelo moj rad i to je moja baza. Naravno, dobar dio toga se tiče moje lokalne zajednice Kiseljaka i Središnje Bosne gdje se najviše krećem pa tu očekujem i glasove. A da nešto posebno ovih 15 dana obilazim – baš i ne. Zadnje što mi treba jeste da sad obilazim mise, polažem vijence i palim svijeće. To ostavljam konkurenciji”, – naglašava Milović.
Iako će izbori biti održani u jeku pandemije koronavirusa, Milović je mišljenja postoji veći birački problem, a to je – lijenost.
– Nije moje da dovodim ljude u opasnost. Postoje mjere koje se moraju poštivati. Mogu samo pozvati birače koji na birališta dolaze autobusima da paze na distancu jer autobusi su najopasniji za širenje korone. Druga, možda i opasnija bolest od korone jeste lijenost. Lijenost razara čovjeka, uništava mu sadašnjost i budućnost. Ne budite lijeni u životu, a posebno ne 5. srpnja.
O ‘HERCEGOVAČKOJ IZDAJI BOSANSKIH I POSAVSKIH HRVATA’
Zadatak je političke elite, prema mišljenju Milovića, bez prestanka razbijati neutemeljene spinove o hercegovačkoj izdaji bosanskih i posavskih Hrvata i to ne na način zabrane da se o tome govori, nego da se omogući kredibilna javna rasprava o svakom bitnom pitanju, pa i o tomu.
– Mi se nikad kao društvo nismo suočili s tim, nego se to stalno gura pod tepih. Ja sam u jednoj javnoj objavi pozvao da se o pitanju famozne izdaje Posavine napravi ozbiljna javna rasprava. To treba ovom društvu radi budućnosti, Hercegovina jeste bila u drugačijoj poziciji od Bosne, ali to nije ničija krivica. To je jednostavno tako. Isto kao što Hrvati Zagreba nikad nisu razumjeli položaj Hrvata u BiH, tako ni Hercegovci ne razumiju neke odnose u Bosni, a tako ni mi u Središnjoj Bosni ne razumijemo odnose na sjeveru – objašnjava Milović dodavši kako takve stvari treba hitno ispravljati kako hrvatski narod ne bi bio žrtva vlastitih zabluda i tuđih spinova.
‘NEMAM STANOVE PO ZAGREBU NI APARTMANE NA JADRANU’
Govoreći o mogućnosti ulaska u Hrvatski sabor, Milović kaže kako bi on značio osobu kojoj su bh. Hrvati apsolutni prioritet. “Za mene nema ni stranke ni vlade ni lidera ni države ispred interesa Hrvata u BiH! Živim u BiH i tu ću i ostati. Vidim svoju budućnost ovdje i budućnost svoje obitelji. Nemam stanove po Zagrebu, ni apartmane na Jadranu, ni placeve ni vikendice po Hrvatskoj. Posvećen sam ovom narodu i u Sabor ću prenijeti tu energiju.” – ističe Milović.
Prijašnji zastupnici iz BiH imali su različite prioritete, prema riječima Milovića. Neki su, kaže, „lovili“ mirovinu, a drugi su samo robovali interesima stranaka koje su ih kandidirale što se na kraju odrazi na svakog bh. Hrvata.
BH. HRVATI KAO TERET U SABORU?
– Reputacija BH Hrvata u Hrvatskoj nikad nije bila gora. Doživljava nas se kao teret. To su sve stvari koje jedan čovjek može izmijeniti svojim zalaganjem. Naravno, namjeravam ostati dio političkog života u BiH. Ovdje je prava borba. Sabor je tek platforma za otvaranje važnih pitanja.
Ostale kandidate Tvrtko Milović nije želio pretjerano komentirati, osim što je naveo kako bi on na njihovom mjestu sve radio drugačije.
– S HDZ-ove liste poznajem Radoju Vidovića. Osobno o njemu mislim vrlo pozitivno. Gospodina Ivana Baćka i Danijela Nikolića poznajem preko društvenih mreža. O njima također imam vrlo pozitivno mišljenje. O ostalima nemam nikakvo mišljenje, kratak je o ovom pitanju Milović.
Ipak, poručuje kako će prihvatiti bilo koga komu hrvatski građani budu dali podršku. Volio bi, naravno, da MOST pobijedi ili barem da ima važan paket glasova za sastavljanje Vlade. Iako nije član ove stranke i tek je nedavno upoznao Nikolu Grmoju, zaključuje kako se radi o vrlo sposobnim i poštenim mladim ljudima.
– Osobno mi je žao da onaj cirkus oko Miroslava Škore ima ikakvu podršku, ali i to je valjda nečiji izbor. Ako je mogao Pernar biti u Saboru, može i ona Škorina družba. Pomalo mi nevjerojatno zvuči i da bi SDP mogao pobijediti. Gledam i ne vjerujem. Takva skupina diletanata nije vidljiva ni u bh. politici. Ali ako pobjede – svaka čast.
Ako uđe u Hrvatski sabor, želja mu je da prvo zastupnici iz dijaspore, a nada se da će sva tri biti sa liste MOST-a, imaju ujednačen stav kako neće biti presudni glasovi za formiranje Vlade, ali i da će isto tako uvjetovati svoju podršku ispravnoj politici prema BiH i nekim konkretnim potezima.
HRVATSKA – DRŽAVA SVIH HRVATA NA SVIJETU
Brojku od tri zastupnika za čitavu dijasporu hrvatskoga naroda Milović opisuje ponižavajućom i nepravednom.
– Ja kao kandidat za 11.izbornu jedinicu sam “prisiljen” jednako zastupati interese Hrvata iz Melburna, Toronta, Frankfurta, Žepča, Kiseljaka, i Čapljine. To nema nikakvog smisla. Problemi Hrvata u BiH su sasvim različiti od onih iz dijaspore. –
Pošteno bi bio da BiH ima tri zastupnika i da dijaspora ima tri zastupnika, po njegovom mišljenju, i to bi bilo u skladu s Ustavom Republike Hrvatske koja je država svih Hrvata na svijetu.
O povratku velikoga broj iseljenih Hrvata u Republiku Hrvatsku ili BiH Miloviću je bilo teže govoriti jer smatra kako je iznimno teško danas stvoriti uvjete za takvo nešto.
– Ljudi, posebno mladi, izgradili su svoju budućnost, formiralo obitelji i zajednice… Većina njih se više ne mogu ni uklopiti u društva iz kojih su iselili. Međutim, jako je važno da se uvijek osjećaju dobrodošlo u svoje domovine. Važno je da znaju da su Hrvatska i BiH njihov dom, bez obzira gdje žive.
ZDRAVA EKONOMSKA ATMOSFERA KAO OSNOVA ZA INVESTICIJE
Naglašava kako je potrebno osigurati uvjete i za onaj mali postotak Hrvata koji se želi vratiti uz napomenu kako ih se ne bi trebalo gledati kao bankomate, nego kao potpuno ravnopravne građane. To se, prema njegovim riječima, može postići iskrenom i otvorenom politikom razumijevanja uz dobru volju.
Ulaganja hrvatskog iseljeništva opisuje kao milostinju iz domoljublja i dodaje kako se pod hitno mora postići zdrava ekonomska atmosfera da se invesitorima uopće isplati ulagati.
– Kada to postignemo onda će hrvatsko iseljeništvo ulagati iz interesa, a kada je investicija isplativa onda će ulagati i oni Hrvati kojima to nikad ranije ne bi palo na pamet. Hrvatska i BiH moraju biti zemlje otvorene za sav kapital jednako.
Kako bi se ovo sve postiglo obje zemlje moraju proći mukotrpan proces reformi i na koncu – u nečemu biti bolje od svih ostalih zemalja, zaključuje Tvrtko Milović.
Gabrijela Arapović I Bild.ba I kroativ.at
Foto: G.A I Bild.ba I Tvrtko Milović

Hrvatska
Usporedio proizvode u Njemačkoj i Hrvatskoj, uslijedio je šok

U jeku bojkota trgovina koju je putem društvenih mreža inicirala potrošačka platforma “Halo, inspektore” te dok Vlada širi paket proizvoda s ograničenim cijenama, trgovce i trgovačke lance ponovno se proziva da su visokim maržama i raznim drugim nepoštenim praksama (poput zaokruživanja cijena naviše u vrijeme prelaska s kune na euro) lansirali cijene u nebo.
Najveću ljutnju potrošača izazivaju znatno niže cijene u susjednim zemljama, pogotovo u onim trgovačkim lancima koji posluju i ondje i ovdje.
Upravo je to jedno od najčešće postavljanih pitanja u posljednje vrijeme: Zašto su kod nas cijene više nego u istom trgovačkom lancu vani?
“I tu je inflacija ostavila svoje posljedice, međutim sve u okvirima do 20 posto poskupljenja. No, treba reći da se ovdje osnovica plaće svake godine korigira sukladno sa stopom godišnje inflacije iz protekle godine, tako da je građani praktički i ne osjete previše”, kazao nam je u uvodu.
I u Njemačkoj, barem u onom dijelu pokrajine Baden-Württemberg gdje on živi, naš nam sugovornik kaže kako u zadnje vrijeme uočava povećani oprez kupaca.
“Vidljivo je da u zadnje vrijeme kupci malo opreznije biraju dućane i više kupuju po akcijama. Isto tako, prije je bilo normalno da trgovine i parkinzi istih budu krcati svakodnevno u vremenu od 18 do 20 sati u tjednu, dok se zadnjih godina to vidno smanjilo, čak i više nego prepolovilo”, kaže Goran.
Potom se osvrnuo na trgovačke marže u kojima mnogi u Hrvatskoj vide razlog previsokim cijenama.
“Opće je poznato kako ovdje u Njemačkoj, ali i ostalim uređenim zemljama Europske unije, postoje uredbe i zakon o maržama te ne pada nikome na pamet da to krši. Marže su definirane u postocima – najniža i najviša – po skupinama proizvoda, po dobavljačima, preprodavačima i slično, tako da gotovo sve trgovine imaju iste startne pozicije, a i krajnje cijene u trgovinama se u konačnici mnogo ne razlikuju. Sve to kontrolira država preko porezne uprave i inspektorata. Pitam se zašto u Hrvatskoj ne urede cijene na sličan način. Ne vjerujem da vlastodršci u Hrvatskoj ne znaju navedene podatke iz EU-a”, govori naš sugovornik.
PDV u Njemačkoj, dodaje, dijeli se u dvije skupine.
“Pet posto je na hranu, prehrambene artikle i sve što je vezano za prehranu, i on se u mojem slučaju kod tjedne prosječne kupovine odnosi na 85-90 posto artikala. Drugi porez je 19 posto, a on se odnosi na tehničke stvari, alkoholna pića ili luksuzne proizvode koji nisu nužno neophodni za život”, objašnjava.
Za primjer je naveo cijene nekoliko proizvoda u Njemačkoj. Kaže kako dezodorans u spreju od 150 mililitara poznatijih marki, kakvih je u Hrvatskoj teško naći po cijeni ispod 4 eura, u Njemačkoj košta između 1,99 i 2,99 eura, a na akcijama i manje. A kilogram kave u zrnu, također ovisno o marki proizvođača, košta od 7 do najviše 15 eura. Goran se prisjeća kako je u Hrvatskoj prije desetak godina kilogram takve kave po veleprodajnoj cijeni, dakle bez PDV-a, koštao 165 kuna iliti današnjih 22 eura.
Za čuvene čokolade Milka koje u Njemačkoj ne dolaze pakirane po 80 i 270 grama kao u Hrvatskoj, nego samo od 100 i 300 grama, naš sugovornik ističe da tamo koštaju 1,99 i 3,89 eura te da im je do Nove godine cijena bila 80 centi niža.
“Treba spomenuti kako su ti proizvodi izuzetno kvalitetni, većinom originalnog, najčešće njemačkog porijekla, proizvedeni za zapadno tržište, dok se u Hrvatskoj najčešće prodaju proizvodi proizvedeni u trećim zemljama za istočnoeuropsko tržište. Treba vidjeti zašto čokolada Milka od 300 grama proizvedena u Njemačkoj košta ovdje 3,89 eura, a ona proizvedena u Rumunjskoj ili Bugarskoj u Hrvatskoj košta 4,79 eura”, napominje.
Naveo je još jedan primjer koji je uočio dolazeći u Hrvatsku.
“Kraš Napolitanke od 740 grama u velikim trgovačkim lancima u Hrvatskoj su prije godinu dana duži period koštale 4,29 eura, a na akcijama 3,59 eura. A ja sam ih u jednom malom dućanu na sjeveru Hrvatske u to isto vrijeme kupovao po redovnoj cijeni od 3,50 eura.”
Usput je dao i sljedeći izračun za koji smatra da objašnjava taj nesrazmjer.
Mali trgovac: nabavna cijena 1,40€ + 1,40€ (100% marža) = 2,80€ + 0,70€ (PDV 25%) = 3,50€
Trgovački centri: nabavna cijena 1,40€ + 2,03 € (145% marža) = 3,43€ + 0,86€ (PDV 25%) = 4,29€
“Pritom nisam ukalkulirao da trgovački lanci sigurno dobiju jeftiniju nabavnu cijenu zbog brojnosti i količine narudžbe pa njihova marža otprilike iznosi negdje oko 170 posto. Neshvatljivo mi je i nelogično da netko od trgovaca zaradi više na proizvodu od onoga tko ga je proizveo”, kaže.
Smatra da država ima aparate kao što su Državni inspektorat i Porezna uprava, da cijene stavi pod kontrolu, samo ako za to postoji volja.
Potaknut započetim bojkotom trgovina u Hrvatskoj za N1 javio se jedan čitatelj iz Njemačke – predstavio se kao Goran – koji već desetak godina živi u jednom mjestu pokraj Stuttgarta. Usporedio je tamošnju inflaciju i njene posljedice s ovom u Hrvatskoj.
Hrvatska
U Hrvatskoj danas opći bojkot svega:” Ne kupujemo ništa”

U Hrvatskoj je jučer počeo najavljeni tjedni bojkot trgovačkih lanaca Lidla, Eurospina i dm-a te triju proizvoda – Coca Cole i drugih gaziranih pića, vode u bocama i deterdženata za posuđe – na poziv platforme Halo, inspektore.
Danas je opći bojkot svega. Platforma Halo, inspektore, koja bojkote organizira, poziva potrošače da danas ne kupuju ništa nigdje.
“Jednodnevni bojkot. Svega. DANAS NE KUPUJEMO NIŠTA. Ni fizički ni online. Ne plaćamo ništa”, napisali su.
Rano jutros su se oglasili na Facebook stranici Halo, inspektore.
“DANAS OPĆI BOJKOT!
Divljanje s cijenama postalo je profiterstvo na grbi potrošača koji je ostao nezaštićen na vjetrometini pohlepe i neosjetljivosti. I rekli smo: dosta je”, napisali su.
“Nakon prvog bojkota hrvatskih potrošača 24. 1. 2025. pokazali smo da POTROŠAČ IMA MOĆ. Bili smo jedinstveni u zahtjevu: zaustavite divljanje cijena na hrvatskom tržištu!
Trgovci su taj petak izgubili – novac, a to je jedino što ih je moglo pokrenuti. Odjednom je u roku dva-tri dana moguće sniziti cijenu za stotine proizvoda. I najavljuju se daljnja sniženja. Znači – može se. Ima prostora”, pišu.
Hrvatska
U Hrvatskoj se nastavlja bojkot, građni pozvani na bojkot tri velika lanca

Na konferenciji za medije Facebook grupe “Halo, inspektore“ iza koje stoji Europski centar izvrsnosti potrošača odlučeno je kako se nastavlja bojkot koji je počeo prošli petak kada se uspješno motiviralo građane da cijeli dan ne kupuju u trgovinama. Prema izvještajima Porezne uprave, pad broja izdanih fiskalnih računa iznosio je preko 35 posto što je dovelo do toga da trgovine taj dan zjape prazne.
“Ovo su organizirani potrošači, a mi smo samo samo kanal“, rekao je na početku Josip Klemen, savjetnik potrošačke platforme koja je pokrenula spomenutu Facebook grupu. Pozivaju u petak, 31. siječnja, na opći bojkot potrošnje bez obzira radi li se o trgovinama, bankama ili benzinskim postajama. Od četvrtka najavljuju organizirani bojkot po tri trgovačka lanca i tri proizvoda. U prvom tjednu pozivaju na bojkot Lidla, Eurospina i DM-a. Tri proizvoda za koja su se odlučili su Coca Cola i srodna gazirana pića, flaširana voda i deterdženti.
Kod posljednje spomenutog posebno ističu kako su nezadovoljni smanjenjem količine proizvoda, a rastom cijene istog. Obratili su se i djelatnicima spomenutih lanaca: “Pozivamo blagajnice, vozače, sve radnike u trgovačkim centrima da nam se pridruže. Usporite taj dan rad – ako ste na blagajni, usporite svoj rad. Mirnim prosvjedom i usporenim radom pokažite da ste uz nas. Ne želimo ugroziti vaša primanja. Ovo je poruka svima koji nisu poduzeli apsolutno ništa. Vjerujemo da možemo dočekati promjene i to je ono što želimo reći. Idemo u petak doslovno zaustaviti Hrvatsku – idemo reći ne, dosta nam je poskupljenja, želimo bolji život”, rekao je Kelemen.
Na pitanje zašto su se odlučili baš za ta tri lanca, Klemen je poručio kako su to odabrali potrošači jer su uočili da su cijene u tim trgovinama bitno skuplje u odnosu na susjedne zemlje.
You must be logged in to post a comment Login