Austrijsko gospodarstvo ove će godine rasti nešto brže nego što se očekivalo u ožujku. Prema lipanjskoj prognozi instituta za ekonomska istraživanja WIFO i IHS, izgledi su već od druge polovice godine znatno lošiji, i zbog toga što je inflacija veća od očekivane u ožujku. A to uzrokuje pad bruto realnih plaća za povijesnih 3,9 posto. Pa ipak, prema prognozama, privatna potrošnja će rasti.

WIFO pretpostavlja da će bruto realne plaće po stanovniku pasti za 3,9 posto. Prognoza u ožujku predviđala je pad od 2,3 posto. Pa čak i to bi bio najoštriji pad plaća po stanovniku izmjeren do sada od kada su statistike dostupne. Tada se govorilo i da se realne plaće neće toliko smanjiti zbog rasterećenja porezne reforme. Glavni prognostičar OeNB-a Gerhard Fenz govorio je početkom lipnja o najvećem padu realnih plaća povezanih s inflacijom od 1950-ih.

Barem bi trebalo ponovno doći do snažnog realnog povećanja plaća 2023., kada inflacija padne i plaće slijede isti primjer. Neto plaće bi se u narednoj godini trebale vrlo značajno povećati, čak za 5,3 posto realno, smatra šef WIFO-a Gabriel Felbermayr, jer ugovori o plaćama rastu dok inflacija pada. Osim toga, programi poput ukidanja hladnog napredovanja također će podržati neto prihode. “Ovo je dobra vijest za građane naše zemlje.” Posljednjih godina bruto plaće su stagnirale, dok su neto plaće pale. Razlog tome je, između ostalog, hladna progresija – u godinama poreznih reformi došlo je samo do povećanja.

IHS pretpostavlja da će plaće porasti za 4,3 posto neto 2023. godine. “To će biti veliko” s paketima podrške, kako kaže Klaus Neusser, voditelj IHS-a. To bi također trebalo otvoriti prostor za pregovore o plaćama. Ali “u smislu ekonomske politike, zapeli smo u raspravi o raspodjeli”. Jer Austrija je zbog krize osiromašila – vjerojatno za dva do tri posto. Trenutne usporedbe s 2019. nisu prava referentna točka, već treba uzeti u obzir rast koji je od tada izgubljen.

To znači da je ‘kolač’ koji se mora podijeliti sveukupno manji – čak i ako nominalno ne izgleda tako zbog visoke inflacije. A glavni prognostičar IHS-a Helmut Hofer kaže: To nije bitka za distribuciju u kojoj se dijeli dobit, već kako se nositi s ekonomskim gubitkom. „Ne možete to riješiti. To je stvar pregovaračke moći.”

Unatoč padu realnih plaća, očekuje se da će privatna potrošnja ove godine naglo porasti i time potaknuti gospodarstvo. Tome pridonosi smanjena stopa štednje: nakon što su stanovnici Austrije na početku pandemije stavili više na stranu, sada se opet troši više – uključujući dio ušteđevine. Ekspanzivna fiskalna politika države, odnosno ‘kiš’a novca, također potiče potrošnju. Visoka razina neizvjesnosti, s druge strane, vjerojatno će pridonijeti nižim ulaganjima.

Sveukupno, WIFO i IHS sada očekuju rast BDP-a od 4,3 odnosno 3,8 posto za ovu godinu, u usporedbi s 3,9 i 3,6 posto predviđenim u ožujku. Povećanje prognoze uglavnom je posljedica revizije podataka za 2021., odnosno usporedne vrijednosti za prethodnu godinu, kako navodi WIFO. Instituti drugačije procjenjuju drugo tromjesečje – WIFO i dalje pretpostavlja značajan rast, dok IHS očekuje stagnaciju.

U svakom slučaju, kao i u ostatku svijeta, u daljnjem tijeku godine može se očekivati ​​tek blagi rast. Za 2023. instituti su svoje prognoze prije tri mjeseca smanjili na 1,6 odnosno 1,4 posto. U ožujku su očekivali rast od 2,0 odnosno 2,3 posto.

Uzroci su stroža monetarna politika središnjih banaka, trajnija inflacija, stalni problemi u lancu opskrbe i druge posljedice rata u Ukrajini. Oba instituta ukazuju na neuobičajeno visoku razinu neizvjesnosti u trenutnoj prognozi – ne samo zbog mogućeg prekida isporuke plina od strane Rusije.

Postoje loše vijesti kada je u pitanju inflacija: prema WIFO-u, potrošačke cijene (CPI) sada će vjerojatno porasti za 7,8 posto umjesto 5,8 posto ove godine, a prema IHS-u za 7,4 posto umjesto 5,5 posto. U 2023. godini stopa inflacije od 5,3 posto (WIFO) i 4,7 posto (IHS) ostat će dobra dva postotna boda viša od očekivane u ožujku. Vladin opsežan paket potpore za ublažavanje učinaka inflacije “potaknut će inflaciju”, poručuju iz WIFO-a. Dva instituta se slažu oko nezaposlenosti: vjerojatno će pasti na 6,3 posto ove godine i stagnirati na ovoj razini 2023. godine.

Proračunski manjak nastavit će se smanjivati, ali ne tako brzo kao što se očekivalo prije tri mjeseca. Prema WIFO/IHS-u, novi bi dug ove godine trebao biti 3,0 ili 3,8 posto, a ne 2,4 ili 2,3 posto. U 2023. ta dva instituta sada očekuju deficit od 1,2 odnosno 1,9 posto.

WIFO ističe da industrija već ove godine osjeća posljedice globalnog gospodarskog pada, dok će turizam rasti znatno iznadprosječno nakon teške 2021. godine obilježene koronavirusom. Emisije stakleničkih plinova (mjereno u ekvivalentima CO2) vjerojatno će pasti zbog usporavanja industrijske aktivnosti, piše WIFO – za 1,8 posto ove godine i daljnjih 1,1 posto u 2023.

Oba instituta su također izračunala scenarije u slučaju prekida isporuke plina. U svom najgorem obliku, to bi moglo dovesti do ozbiljnog ekonomskog pada – ali takav razvoj događaja je vrlo malo vjerojatan, složili su se WIFO i IHS. IHS je izračunao razvoj koji bi smanjio opskrbu plinom za 30 posto. To bi moglo rezultirati gospodarskim padom od 3 posto i padom zaposlenosti od 4 posto.

Što će se točno dogoditi ovisi prije svega o tome koliko se plina može zamijeniti drugim izvorima energije, rekao je u četvrtak novinarima šef IHS-a Klaus Neusser. Kad tvrtke uopće ne bi mogle zamijeniti plin – što je nerealno – onda bi se gospodarstvo srušilo za 6 posto. Čak i ako zaustavljanje isporuke potraje dulje dok se sva pohrana ne isprazni, učinak bi bio dramatičniji.

WIFO također “izračunava novi scenarij svaki dan”, ali šef WIFO-a Gabriel Felbermayr osvrnuo se na različite pretpostavke koje su moguće. Čak i ako zima ispadne neobično hladna, “sve je drugačije”. Svaki dan da se skladište može dodatno napuniti što smanjuje vjerojatnost dramatičnog razvoja događaja.

Osim što bi tvrtke mogle zamijeniti plin kao energent, mogle bi zamijeniti i vlastitu proizvodnju uvozom preliminarnih proizvoda. U tom pogledu neizvjesnosti su ogromne, ali “u svakom slučaju, modeli pokazuju da će biti skupo” – i da je za očekivati ​​recesiju, smatra Felbermayr. Industrijska proizvodnja uskoro će pasti dvoznamenkasto – “može se raspravljati da li za 15 posto ili 20 posto” – ali vjerojatnost za to je mala – barem za 2022. godinu.

“Ako stvarno želite horor”, kaže Felbermayr, onda morate izračunati brojke za pojedine regije. Jer za Beč kvar u opskrbi plinom znači nešto sasvim drugo nego za industrijske regije, na primjer u središnjoj Gornjoj Austriji. To bi tada bilo politički puno teže podnijeti i velika razlika u odnosu na krizu s koronavirusom.

Nedavno su se pojavili zastrašujući scenariji za mogući neuspjeh u opskrbi plinom u Njemačkoj. I tu je vjerojatnost da će stvari postati tako loše ako najgore dođe samo 20 posto, podsjetio je Felbermayr. No Njemačka ima nedostatak što ima manje skladišnih kapaciteta – početna pozicija u Austriji je bolja. Osim toga, manje je plina potrebno za proizvodnju električne energije, a udio Austrije u industriji je manji.