Hrvati u Austriji
Razgovor s fra Darkom Grmačom, novim članom Hrvatske katoličke misije Beč
Fra Darko, lijepo te pozdravljam! Molim te da se za početak predstaviš čitateljima Naše Riječi i kažeš kako je tekao tvoj put do svećeništva.
Zovem se fra Darko Grmača. Rođen sam 10. rujna 1995. godine u Zagrebu, od roditelja Mirka i Ljubice. Do svoje četrnaeste godine živio sam s roditeljima i starijim bratom Marinom u Kloštar Ivaniću, gdje se moja obitelj doselila iz Kraljeve Sutjeske. Nakon toga upisao sam se u Franjevačko sjemenište i Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu te maturirao 2014. godine.
Razdoblje sjemeništa bilo je zahtjevno, ali radosno i korisno. Dnevni red sjemeništa, svakodnevna molitva časoslova i sveta misa postali su nama sjemeništarcima svakodnevica. Vjerujem kako su prijateljstva i navike koje sam stekao u ovom razdoblju duboko obilježili moj život. Nakon sjemeništa započinjem novicijat na Trsatu, te 2015. godine polažem prve privremene zavjete. Novicijat je vrijeme „kušnje“. Zamišljen je tako da osoba propituje sebe. Predstavlja li redovnički život volju Božju za njega, ali i da redovnička zajednica prepozna, pokazuje li osoba interes i ima li potrebne osobine za ovakav način života. Tako sam i ja u ovom razdoblju nastojao razlučiti i prepoznati svoj poziv kao franjevca.
Nakon novicijata, 2015. godine započinjem studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Razdoblje studija obilježeno je učenjem i osposobljavanjem za svećeničku službu, ali i životom u bratstvu. Svečane zavjete polažem 2019. godine, a iduće 2020. godine završavam svoj studij i zaređen sam za đakona. U lipnju ove godine zaređen sam za svećenika, te mi je podijeljena služba župnog vikara u Župi sv. Nikole u Čakovcu, gdje sam bio do odlaska u HKM Beč.
Živimo u vremenu kada se rijetki mladi odlučuju na redovnički i svećenički poziv. Ti si u samostan otišao vrlo mlad sa svega 14 godina. Možeš li nam reći nešto o svom pozivu?
Način na koji sam postao svećenikom danas je pomalo neuobičajen. Iako je prije redoviti put do svećeništva podrazumijevao boravak u sjemeništu, u razdoblju srednjoškolskog obrazovanja, danas je to rijetkost. Većina mladih svećenika za svoj se put opredijelila nakon srednje škole ili čak i kasnije. Mogu reći kako mi nije žao što sam s 14 godina otišao u samostan i pohađao sjemenište. Dapače, iskustva koja sam stekao i franjevački život koji sam upoznao iznutra u tom dječačkom razdoblju učvrstili su moju odluku i omogućili mi da kasnije donesem zrelu odluku o svom svećeničkom i franjevačkom pozivu. Zahvalan sam Bogu na tome, kao i na svemu onome što se kasnije događalo u mom odgoju i pripremanju za svećeništvo i franjevaštvo.
Nakon sjemeništa i bogoslovije nastavljaš svoj put najprije kao đakon, a poslije i kao svećenik. Možeš li nam reći gdje si sve do sada bio i koje si dužnosti izvršavao?
Prvu službu u Crkvi vršio sam u Našicama i to kao đakon. Tih devet mjeseci bilo je vrlo značajno za moju pripremu za svećeništvo. Naime, našička župa je velika i zahtjevna, te sam imao brojne prilike predslaviti sakramente krštenja i ženidbe, predvoditi sprovode, propovijedati i činiti sve drugo što pripada đakonskoj službi. Osim toga, radio sam i s prvopričesnicima, krizmanicima, ministrantima i mladima. Nastojao sam ih uvijek usmjeriti na druge ljude, osobito one u potrebi. Imali smo tako i humanitarne akcije, druženja, izlete
Nakon svećeničkog ređenja ovoga ljeta, stigao sam u Čakovec u kojem sam bio do 18. studenoga, kada sam došao u Beč. U Čakovcu sam tek započeo svoju svećeničku službu. Bila mi je povjerena i Frama, koja me oduševila i s kojom sam rado krenuo u jednu novu priču. Sveta misa, ispovijedanje, Frama, rad i druženje s mladima i sportašima, obilježili su ovih nekoliko mjeseci mog boravka u Čakovcu, a onda sam na moje iznenađenje, premješten ovdje u Beč. Iz ovog mog kratkog iskustva htio bih naglasiti ulogu vjernika iz Našica i Čakovca, ali i drugih mjesta koji su me zapravo osnažili na mom redovničkom i svećeničkom putu. Uopće ne sumnjam da će tako biti i u Beču i iskreno se radujem svom životu i radu ovdje u Beču, gdje ćemo zajedno biti Božji suradnici i prijatelji.
Imaš li neku poruku za naše čitatelje?
Sveti papa Ivan Pavao II. često je govorio: „Ne bojte se“! Želio bih da i nas to vodi u našim razmišljanjima u obiteljima, na poslu, fakultetu i u školi osobito u ovim vremenima. Radujem se svakom novom susretu i iskustvu s vama. Želim svima nama Božji blagoslov u našem životu i radu! Mir i dobro!
Razgovarala s. Draga Tomić
Razgovor objavljen u Našoj Riječi, glasilu Hrvatske katoličke misije Beč, br. 50., prosinac 2021., 13-15. str.
Hrvati u Austriji
Priča o Ivi Vukoviću: Od ugostitelja u Saalbachu do pionira karatea
Austrijski “Krone” donosi priču o rođenom Hrvatu koji je karate sport učinio popularnim u Pinzgauu. Riječ je o Ivi Vukoviću koji je s 21 godinom došao u Austriju za boljim životom.
Kada je Ivo Vuković preuzeo karate klub u Saalfeldenu, imao je sedam članova. Sada ima pet klubova u Pinzgauu s ukupno 300 članova. Hrvat je karate sport učinio društveno prihvatljivim. “Karate je moj život. Kad sam imao deset godina gledao sam filmove Brucea Leeja, a kad sam imao dvanaest počeo sam se baviti sportom.”, govori Ivo za austrijski list.
“Ovdje sam već 43 godine”, kaže Vuković. Kad je s 21 godinom došao u alpsku republiku i radio u ugostiteljstvu u Saalbachu, bilo mu je nezamislivo da će ikada time zarađivati za život. Sada je, među ostalim, trener najveće mlade nade Salzburga: kćeri Marine.
Svjetska juniorska prvakinja 2019. (do 68 kilograma) od srijede kreće na Europsko prvenstvo u svom drugom domu, Hrvatskoj. Mjesto u prvih deset bio bi dobar rezultat u Zadru. “Jako sam ponosan na Marinu. “Stvarno je dobro pripremljena”, samouvjereno kaže treneričin tata. Ipak, žali:
“Problem je što je ne prihvaćaju ni policija ni vojska. Žalosno je da mladom svjetskom prvaku tamo nije mjesto.” Razlog tome je što karate više nije zastupljen u olimpijskom programu od Tokija 2021.
Uz Vuković, Stefan Pokorny (do 75 kilograma) najperspektivniji je kandidat za mjesto nadomak medalji. “Forma dobro stoji, veselim se. Pokušavam se ne fokusirati previše na to. Možda mi ovaj put i uspije.”
Uglavnom, za njega je sve moguće jer “kad je veliki događaj, vrijede drugačija pravila”.
Hrvati u Austriji
Hrvatska katolička misija u Innsbrucku, u Austriji, svečano je proslavila svog nebeskog zaštitnika Sv. Josipa Radnika
Hrvatska katolička misija u Innsbrucku, u Austriji, svečano je proslavila svog nebeskog zaštitnika Sv. Josipa Radnika 4. i 5. svibnja, u subotu i nedjelju nakon 1. svibnja kada se liturgijski obilježava spomendan na ovog sveca.
Središnje euharistijsko slavlje predslavio je preč. Mladen Kalfić, kancelar Vrhbosanske nadbiskupije. S njim u koncelebraciji bili su: voditelj misije vlč. Damjan Soldo te ravnatelj Katoličkog školskog centra Sv. Pavao u Zenici vlč. Vlatko Rosić, koji je predslavio sv. misu uočnicu u subotu, 4. svibnja. Kod oltara su posluživala dvojica trajnih đakona: vlč. Danijel Jurić i vlč. Josip Kašljević.
U prigodnoj propovijedi preč. Kalfić istaknuo je kako se blagdan Sv. Josipa proslavlja u povlašteno, uskrsno vrijeme kada se slavi pobjeda svjetla nad tamom, istine nad laži i života nad smrću. Uz to je podsjetio kako je svibanj mjesec marijanske pobožnosti, a kako je najpobožniji svetac prema Mariji bio upravo Sv. Josip. Kazao je kako se isto tako u tom vremenu održavaju i blagoslovi polja i radova kako bi Bog bio prisutan u njima. „Uz rad s naše strane Božji blagoslov je najvažniji u našim životima, u životima naših obitelji i našem poslu. S mukom su naši preci jeli svoj težački kruh. Ipak, unatoč fizičkom naporu koji su podnosili odzvanjalo je sve pjesmom i molitvom“, podsjetio je propovjednik te je isto tako napomenuo kako je unatoč velikom trudu koji su ulagali bilo trenutaka kada su nepovoljni vremenski uvjeti sve znali uništiti, ali kako i tada oni nisu Boga proklinjali nego usrdnije molili.
Zatim se osvrnuo na aktualni trenutak u kojemu vjernici žive te poručio kako se nekada vjera na livadi sačuvala, a da se danas gubi u lijepo sređenim crkvama. „Često se zbog nedostatka vjere, ali i svjedočenja, priče i molitve u nas Kristovih vjernika javljaju i rađaju plodovi nedostojni našeg kršćanskog imena i poziva poput: nemira, nezadovoljstva, nesigurnosti, bojažljivosti, nestrpljivosti, straha“, primijetio je propovjednik te je kao oponenta takvom načina života predstavio Sv. Josipa tumačeći kako se njegov odnos prema Bogu očituje u istinskom povjerenju i pouzdanju, prema bližnjima u požrtvovnosti i odgovornosti te prema sebi samome u kreposti. „Sve te vrline sv. pisac izriče u riječi pravedan“, pojasnio je kancelar Vrhbosanske nadbiskupije te je ukazao na nelogičnost da se u zemljama u kojoj se više od 90% stanovništva izjašnjava vjernicima, poput BiH i Hrvatske, pojavljuje toliko nepravde. „Samo poštenim radom koji je najčešće težak i mukotrpan, zajedništvom, molitvom – obiteljskom i župnom, i vjerom u Boga sve raste, cvate i bude blagoslovljeno. A individualizmom i sebičnošću bez Boga koju današnji svijet propagira sve propada, smanjuje se i nestaje. Jer živimo u svijetu prijetvornog morala, etike, humanosti i solidarnosti. Svijetu koji je Boga i njegov spomen i kršćansku civilizaciju izbacio iz svog ustava. Zato smo pozvani biti autentični kršćani koji će oplemeniti ovaj svijet“; zaključio je preč. Kalfić.
Vrijedi istaknuti kako je mise i u subotu i u nedjelju glazbeno animirao Luka Balvan, autor i izvođac duhovne glazbe iz Zagreba, a nakon nedjeljnog euharistijskog slavlja organizirano je zajedničko druženje uz jelo i piće.
(izvor: Katolički tjednik, https://www.nedjelja.ba/…/vanjska-proslava…/33002 )
Hrvati u Austriji
Najava: Koncert Akademskog zbora Filozofskog fakulteta u Zagrebu Concordia discors u Beču
Poštovani,
Srdačno vas pozivamo na koncert Akademskog zbora Filozofskog fakulteta u Zagrebu Concordia discors koji će se održati u crkvi Am Hof, Schulhof 1 u subotu 27. travnja 2024. u 19 sati.
Na koncertu zbor će izvesti sakralne i svjetovne klasične skladbe te zborske obrade hrvatskih tradicijskih napjeva.
Koncert je dio projekta kojim zbor Hrvatima izvan domovine te domaćoj publici predstavlja hrvatsku glazbenu baštinu te djela svjetske zborske literature.
Također, ovaj je koncert poseban jer se organizira i u sklopu obilježavanja 150. obljetnice osnivanja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te je uvod u obilježavanje 15. obljetnice zbora.
Zbor Concordia discors nagrađivani je mješoviti zbor koji okuplja većinom studente zagrebačkog sveučilišta. Zbor je kvalitetu potvrđivao na brojnim domaćim i inozemnim natjecanjima na kojima je osvajao redovito najviša odličja. Također je održao više koncerata diljem Hrvatske i inozemstva te sudjelovao u brojnim događanjima u Hrvatskoj na najvišoj državnoj razini.
Gostovanje u Beču nije prvi nastup zbora u austrijskoj prijestolnici. Godine 2014. Concordia discors sudjelovala je u manifestaciji Europe Sings u sklopu otvorenja Wiener Festwochena (Vienna Festival) na Rathausplatzu. Tada se okupilo osam predstavnika različitih europskih zemalja koji su odabrani kao najbolji zborovi svojih država. Pred više tisuća ljudi na trgu i velikom televizijskom publikom u izravnom prijenosu Concordia discors predstavila se hrvatskom skladbom te sudjelovala u ostatku programa s ORF-ovim radijskim simfonijskim orkestrom te bečkim zborom Arnold Schönberg.
Veselimo se gostovanju u Beču te se posebno radujemo vašem dolasku!
Ulaz na koncert besplatan je.
You must be logged in to post a comment Login