Udio zaposlenika koji bi željeli raditi manje sati znatno je porastao od 2000. godine, izvještava Radnička komora Gornje Austrije. Suprotno predrasudama, želja za kraćim radnim vremenom uz istu plaću nije izraženija kod mlađe generacije nego kod svih ostalih dobnih skupina.
Trenutno 28 posto svih zaposlenika želi raditi manje sati od dogovorenog u ugovoru o radu. Među stalno zaposlenima to je 32 posto. Pritom bi gotovo trećina honorarnih radnika povećala tjedno radno vrijeme.
Stvarno odrađeni tjedni radni sati premašivali bi ugovoreni iznos u prosjeku za 1,7 sati. Razlika između ugovorenog i stvarnog radnog vremena posebno je velika za zaposlene u javnoj upravi, prometu i vezama te u građevinarstvu. Sektor zdravstva i socijalne skrbi je sektor s najkraćim tjednim radnim vremenom (zbog skraćenog radnog vremena), izračunao je danas AK Gornja Austrija.
U svakom slučaju besmislica je tvrditi da su mladi stručnjaci previše lijeni za stalni posao. “Suprotno uobičajenim predrasudama, želja za manjim brojem radnih sati, čak i uz istu satnicu, nije izraženija kod mlade generacije nego kod svih ostalih dobnih skupina. Lamentacije iz politike i biznisa o navodno lijenoj mladoj generaciji su besmislene”, kaže predsjednik AK Gornje Austrije Andreas Stangl. Čak je primjetno da stariji radnici danas žele raditi 3-4 sata manje nego prije 20 godina. Mladi, pak, prema indeksu radne klime žele raditi “samo” 1-2 sata manje od mladih prije 20 godina.
Prema tome, rođeni između 1980. i 1994. imaju najveću želju za redukcijama: žele raditi 3,3 sata manje tjedno nego što rade trenutno. Vrlo mladi žele raditi 2,8 sati manje tjedno, starije generacije žele raditi 2,5 sati manje.
“U praksi, međutim, mnogi zaposlenici moraju raditi prekovremeno, odnosno gotovo tri četvrtine svih zaposlenih u Austriji – njih 22 posto često, a 52 posto povremeno”, navodi Radnička komora. To ima utjecaja na indeks radne klime: dok je to 105 indeksnih bodova za ljude koji rade manje od 40 sati tjedno, to je samo 92 indeksna boda za zaposlenike koji rade više od 50 sati tjedno. Oni koji nikada ne moraju raditi prekovremeno trenutno imaju vrijednost indeksa od 109 bodova.
Za predsjednika AK Gornje Austrije Stangla, rezultati istraživanja koji su danas predstavljeni su “prilika za gospodarstvo” – naime da se pozabavi gotovo trećinom zaposlenika s nepunim radnim vremenom koji bi htjeli raditi više sati. Ali čini se da se u nekim sektorima želi uštedjeti na premijama za prekovremeni rad, rekao je Stangl novinarima. I podsjetio da je posljednje skraćenje radnog vremena za mase bilo 1985. godine.
Christoph Hofinger iz instituta Sora danas je naglasio kako radno vrijeme ima značajan utjecaj na zadovoljstvo i spremnost na promjene. Prvi snažniji nalet želje za manjim brojem radnih sati bio je tijekom financijske krize 2008. godine, nakon čega se želja nije smanjila i ponovno je uzela maha tijekom pandemije korone.
Hofinger je naglasio da je oko 4500 zaposlenika koji se svake godine anketiraju informirano da se ovdje traži skraćenje radnog vremena bez naknade plaće. To pokazuje da bi zaposlenici prihvatili i smanjenje plaće ako bi se time smanjila usklađenost radnog i obiteljskog života te zdravstveni problemi povezani s radom.
Između ostalog, AK Gornje Austrije poziva na “modernu organizaciju radnog vremena koja se temelji na potrebama zaposlenika”, kao i na proširenje zakonskih prava na promijenjeno ili skraćeno radno vrijeme i pravo na promjenu između punog i djelomičnog radnog vremena. Nadalje, trebalo bi u potpunosti poništiti izmjene Zakona o radnom vremenu i Zakona o odmoru tijekom rada donesene 2018. godine. Tada je maksimalno dopušteno radno vrijeme povećano s deset na dvanaest sati dnevno te s 50 na 60 sati tjedno, podsjećaju iz Komore.
