Zanimljivosti
Svjetski dan kravate – prepoznatljivog hrvatskog simbola

Danas se obilježava Svjetski dan kravate u spomen na 2003. godinu kada je oko Arene u Puli izvedena spektakularna umjetnička instalacija. Tom instalacijom, s najvećom kravatom na svijetu, simbolički je povezano antičko i suvremeno doba, a crvenom bojom svijetu je upućena poruka ljubavi i suživota među ljudima i narodima. Kao izvorni hrvatski proizvod kravata se raširila Europom u 17. stoljeću posredstvom hrvatskih vojnika, na kojima je postala prepoznatljiv modni detalj.
Kravata je u početku bila naziv za rubac oko vrata po kojem su bili prepoznatljivi hrvatski vojnici koji su se pod francuskom zastavom borili u Tridesetogodišnjem ratu (1618. – 1648.). Ovaj je „modni“ detalj izazvao veliko zanimanje Parižana koji su oduvijek bili zainteresirani za kvalitetne novitete na području odijevanja. Mladi francuski kralj Luj XIV. počeo je nositi kravatu 1646. kada je imao samo sedam godina te je tako na neki način odredio modni standard svih francuskih plemića. Oni su ubrzo usvojili ovaj novi odjevni predmet koji se nosio a la Croate (‘na hrvatski način’), što je ujedno postao novi korijen francuske riječi cravate.

Koliko se Francuzima svidjela kravata dovoljno pokazuje podatak kako je 1667. godine ustrojena posebna pukovnija Royal Cravates, a bila je nazvana po Hrvatima koji su bili u njenom sastavu i nosili kravatu. Nije trebalo mnogo vremena da se kravata proširi Europom kao znak kulture i otmjenosti. Kravate su u Francuskoj s vremenom postale i simbol napretka pa su se tako za vrijeme Francuske revolucije nosile crne kravate kao znak protesta protiv nazadnih, tj. zastarjelih ideja.
U Engleskoj kravata postaje modni trend nakon što se Karlo II. s njom vratio iz izgnanstva. Kravata kao modni dodatak pogotovo uzima maha nakon Prvoga svjetskoga rata kada postaje učestali dio odjevnih kombinacija i u SAD-u. Iako se kravata nosila i ranije, Britannica i mnoge druge enciklopedije smatraju kako je prva „službena“ uporaba kravate zabilježena 1656. godine.
Pero Bačić I troplet mostar
Foto: academia-cravatica.hr

Zanimljivosti
Zbog suše prijete kazne od 10.000 eura za ilegalno uzimanje vode

Iako s vremena na vrijeme padne pokoja kiša ili pljusak, Europa presušuje – i to brže nego što se mislilo. Europska komisija, kako je već izviješteno, upozorava na dramatičan manjak vode: otprilike polovica teritorija EU-a trenutačno je pogođena sušom. Posebno pogođene zemlje su Španjolska, Italija i Njemačka.
„Pojačane kontrole“ zbog uzimanja vode
Posebno u njemačkom okrugu Bodensee (Baden-Württemberg) voda je postala oskudna. Županijska uprava zato upozorava da je „u osnovi zabranjeno crpiti vodu iz površinskih voda (osobito potoka, op. a.) radi navodnjavanja vrtova ili poljoprivrednih površina“.
S obzirom na trenutno kritičnu razinu vodostaja, županijske vlasti najavljuju pojačane kontrole u narednim tjednima, stoji u službenom priopćenju.
Kazne do 10.000 eura
„Uzimanje vode bez službenog odobrenja može se kazniti novčanom kaznom do 10.000 eura“, navode iz nadležnih tijela. Iznimke su samo zahvaćanje vode za napajanje stoke i ručnim posudama.
Više razdoblja suše zbog klimatske krize
„Naš je cilj prvenstveno osvijestiti stanovništvo, nije poanta u kažnjavanju“, rekao je Robert Schwarz iz okruga Bodensee za Heute. Ljudi bi trebali postati svjesni problema s vodom jer, kako kaže Schwarz, „zbog klimatskih promjena sve češće doživljavamo razdoblja suše“.
Luka u Konstanzu (Njemačka), na Bodenskom jezeru: uskoro bi se moglo vidjeti dno.
471 općina u Austriji u opasnosti
Ni Austrija nije pošteđena suše. Zalihe podzemnih voda redovito padaju na niske razine. Prema studiji Greenpeacea, Austrija bi u budućnosti mogla patiti i od akutnog nedostatka vode. Identificirane su 471 općina koje bi do 2050. godine mogle imati veliki rizik od nestašice vode. Posebno pogođena: Donja Austrija.
Zanimljivosti
Kultura koja spaja: Izložba „Farbe ist meine Stimme“ – glas žena s Balkana

BEČ – U srijedu, 21. svibnja 2025. u 17 sati, u Muzeju okruga Leopoldstadt (Bezirksmuseum Leopoldstadt) bit će otvorena izložba pod nazivom „Farbe ist meine Stimme“ (Boja je moj glas), koju organizira novoosnovana inicijativa Balkan Powerfrauen Österreich – skupina snažnih, angažiranih žena balkanskog podrijetla koje žive i djeluju u Austriji.
Skupinu čine žene različitih profesija, jezika i životnih priča, ali sa zajedničkim ciljem: rušiti barijere, predrasude i tišinu – kroz umjetnost, dijalog i solidarnost. Izložba „Farbe ist meine Stimme“ njihov je prvi zajednički iskorak u javni prostor – hrabro, izravno i autentično.
U središtu izložbe nalaze se radovi neafirmiranih hobi-umjetnica koje kroz slike, riječi i geste izražavaju ono što često ostaje neizrečeno. Posebno mjesto zauzima opus Verice Antunović, čiju životnu snagu i osobnu borbu osjećaš u svakom njezinu djelu.
„Umjetnost ima moć povezivanja – preko jezika, granica i iskustava. Ova izložba upravo to čini: povezuje žene, kulture i emocije u jedno živo, šareno i iskreno iskustvo“, poručuju iz organizacije.
Projekt se provodi uz podršku Muzeja okruga Leopoldstadt i njegova ravnatelja Georga Friedlera, kao i Aide K., koja je prepoznala važnost stvaranja prostora za žene koje dugi niz godina žive u Austriji, a rijetko imaju priliku javno izraziti sebe.
Ulaz je slobodan, a izložba je otvorena za sve – jer boja je, za mnoge žene iz ove skupine, doslovno njihov prvi glas.

Zanimljivosti
Zbog otvorenog prozora na autu dobio kaznu od 42 eura

Vozač je parkirao svoj automobil i ostavio bočni prozor malo otvoren. Kad se vratio, dočekala ga je kazna.
Blago otvoren prozor na automobilu izazvao je pažnju – i novčanu kaznu – u talijanskom gradu Vicenza.
Vozač je svoje vozilo parkirao u blizini svetišta Monte Berico, a prednji lijevi bočni prozor ostavio je otvoren otprilike deset centimetara. Kad se vratio s mise, na automobilu ga je dočekala kazna od 42 eura. Obrazloženje: nije poduzeo odgovarajuće mjere opreza kako bi spriječio neovlašteno korištenje vozila.
Mnogi bi ovu mjeru mogli smatrati pretjeranom, ali gradska policija tvrdi da postupak ima pravnu osnovu. Naime, pozivaju se na članak 158., stavak 4. talijanskog Zakona o cestovnom prometu, prema kojem vozači moraju, prilikom parkiranja vozila, osigurati da ne može doći do nesreće ili neovlaštenog korištenja. To uključuje zatvaranje prozora, uklanjanje ključeva s vidljivog mjesta – ukratko, ne smije se olakšati posao provalnicima ili vandalima. Kazne za prekršaj kreću se između 42 i 173 eura.
Vozač je odlučio ne uložiti žalbu, iako ne razumije sasvim mjeru: “Gdje je tu zdrav razum?”, pita se.
Policija ima drugačije viđenje. U konkretnom slučaju nije se radilo samo o otvorenom prozoru – vozilo je bilo nepropisno parkirano, na nizbrdici i djelomično je stršilo u prometnicu, što predstavlja potencijalnu opasnost.
Kroz otvoreni prozor netko je mogao otpustiti ručnu kočnicu, a rezultat bi bio nekontrolirano vozilo na cesti – takozvani “automobil duh”. Umjesto da vozilo bude odvučeno ili da se izrekne veća kazna, policajci su se odlučili za blažu mjeru.
Gradonačelnik Giacomo Possamai javno je podržao svoju policiju: “Ovdje se nije radilo o birokraciji, već o sigurnosti u prometu”, naglasio je. Policajci su djelovali “prema najboljoj procjeni i savjesti”. Samovolju im se ne može predbaciti – iako se svi građani Vicenze s time ne slažu.