Na današnji dan, 23.srpnja 2004. godine, u Mostaru je svečano otvoren obnovljeni Stari most, remek-djelo orijentalne arhitekture iz 16. stoljeća, nakon što je obnovljen.

Svečanost otvaranja obnovljenog Starog mosta, srušenog u proteklom ratu, 9. studenoga 1993. godine, upriličena je u prisustvu brojnih izaslanstava, predsjednika država, premijera, ministara vanjskih poslova, članova kraljevske obitelji te brojnih predstavnika međunarodnih organizacija u BiH.

Stari most u Mostaru ima izražen luk četiri metra širok i 30 metara dug, koji svojom visinom od 24 metra, na najvišem mjestu, dominira rijekom Neretvom. S oba kraja završava s jednim obrambenim tornjem – Hellebija na sjeveroistoku i Tara na jugozapadu, koji se zajedno nazivaju “mostari” ( po kojima je, jedna od teorija, grad dobio ime).

Luk je napravljen od lokalnog kamena “tenelija”, a njegov oblik je proizvod mnogih nepravilnosti koje su nastale deformacijom intradosa (unutarnje linije luka). On se može opisati kao kružnica koja je s obje strane pritisnuta. Umjesto temelja, most počiva na vapnenačkim upornjacima koji se na razini rijeke nastavljaju zidinama koje nose tornjeve.

Stari most, jedan od simbola Bosne i Hercegovine, 15.srpnja 2005. godine uvršten je na listu UNESCO-ovih zaštićenih spomenika kulture. Velike zasluge za taj čin pripadaju i gradonačelniku Mostara Ljubi Bešliću kao i bivšoj veleposlanici UNESCO-a u BiH Željani Zovko.

Mostar godišnje posjeti stotine tisuća turista koji se dive ljepoti jedinstvenog kamenog mosta, koji je bio inspiracija mnogim piscima, slikarima, fotografima, pjevačima…

PODSJETNIK Kako je obnavljan Stari most?

„Od svega što čovjek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa u mojim očima nije vrjednije od mostova“- zapisao je naš nobelovac Ivo Andrić.

A svakom Mostarcu zasigurno je posebice vrijedan Stari most koji je sagrađen davne 1566. godine, a porušen u ratu 1993. godine. Jer njegova rekonstrukcija bila je zahtjevan građevinski ali i projekt obnove u ratu porušenih veza među ljudima s dvije obale rijeke Neretve. Od samog početka realizacije projekta obnove do njegove realizacije trebalo je punih pet godina, a svečana ceremonija potpisivanja upriličena je u lipnju 1999. kada su direktor UNESCO-a Federico Mayor, gradonačelnik Mostara Ivan Prskalo i dogradonačelnik Safet Oručević zajedno s ministrom vanjskih poslova BiH dr. Jadrankom Prlićem pored ostataka Starog mosta potpisali Sporazum o njegovoj obnovi, podsjeća Hrvatski Medijski Servis.

Direktor UNESCO-a Mayor je tada naglasio kako je početak obnove Starog mosta velik pothvat za koji je izdvojeno 15,5 milijuna američkih dolara, a Svjetska banka dala je i kredit od četiri milijuna dolara.

– Znam da je prošlost teško zaboraviti, ali sjećanje je razlog da se zaboravi. Svi moramo gledati naprijed jer ne možemo pisati prošlost, ali možemo pisati budućnost, i to mogu učiniti svi narodi u BiH – poručio je tom prigodom Federico Mayor.

Nakon potpisivanja Sporazuma, već iduće godine, krenulo se u osnivanje Agencije za izgradnju Staroga mosta i obnove kulturne baštine Mostara (PCU). Za direktora Agencije imenovan je Rusmir Ćišić, a za njegova zamjenika Tihomir Rozić.

Uskoro se krenulo i s prvim radovima na pripremi kamena tenelije za luk mosta iz kamenoloma Mukoša. Trebalo je pripremiti 1088 kamenih blokova. Svaki blok imao je svoj broj, pločicu po kojoj se vidi gdje on u projektu ima svoju poziciju. Svaki je kamen bio izrezan tako da na sebi ima «mesa» po tri centimetra sa svake strane, da bi ga klesari mogli ručno obraditi te ga dovesti u konačnu formu za ugradnju.

Ono po čemu je ovaj projekt bio specifičan je i taj što je Svjetska banka po prvi put u svojoj povijesti odobrila jedan kredit za kulturnu baštinu, tako da je ovo i za njih bio pilot-projekt. Tako je Svjetska banka odobrila kredit od 4 milijuna dolara, s odgodom plaćanja od 10 godina, povratom od 35 godina, uz kamatu od samo 1,5 posto. Talijanska vlada još je dala 2 milijuna dolara, te turska i nizozemska vlada po milijun dolara, dok u čitavom projektu Grad Mostar sudjeluje s 2 milijuna dolara. Oko pola milijuna dolara za obnovu mosta, među prvim donatorima, dala je i hrvatska Vlada. Tadašnji premijer Ivica Račan zajedno s brojnim ministrima i suprugom posjetio je Mostar, obišao staru jezgru, a u hotelu Ero priređen je svečani prijem. Razvojna banka Vijeća Europe donirala je milijun američkih dolara.

Istina, sva ta sredstva nisu utrošena samo na obnovu Staroga mosta, nego su se pored njega obnovili i razrušene kule s obje strane mosta, te popratni objekti. Uz to, kao dodatni poticaj obnovi suživota u Mostaru, tim sredstvima su obnovljeni i konvikt HKD-a Napredak, Vakufski dvor i Vladičanski dvor.

Most se gradio od istih materijala od kojih je rađen i prije 450 godina, kamen tenelija, žbuka koja je bila u to doba, kao i isti izolacijski materijal koji je napravljen od boksita i gline i koji nije dopuštao da voda ulazi u utrobu mosta, tako da je on unutra uvijek bio suh. Most je imao i posebne kanalice, tako da ga voda nije mogla razarati. Olovo se također koristilo kao i prije, jedino što je upotrijebljen puno kvalitetniji švedski čelik. Posao obnove Starog mosta na međunarodnom natječaju dobila je turska tvrtka ER-BU. Nadzor radova radila je hrvatska kompanija OMEGA Engineering” d. o. o. Dubrovnik, na čelu s Željkom Pekovićem, dok je projekt obnove mosta uradila talijanska firma “General Engineering” iz Firenze. Studiju o kvaliteti radila je njemačka firma “lga civil & Environmental engineering Nuremberg“.

I same pripreme za početak obnove Starog mosta izazivale su veliku pozornost medija ali i politike. Gotovo svakog dana dolazili su novinari iz zemlje, regije i svijeta kako bi pisali o početku obnove luka mosta. Tijekom svoje službene posjete BiH prvo je baš u Mostar došao i generalni direktor UNESCO-a Koichiro Matsuura. Predsjednik Republike Italije Carlo Azeglio Ciampi simboličnim udarcem dlijetom u kamen službeno je označio početak klesarskih radova na obnovi Staroga mosta.

– Građani BiH – Vi ste dio Europe i čekamo Vas u Europi. Bez Vas Europa ne bi postojala – rekao je tom prigodom predsjednik Ciampi.

Polaganjem prvoga kamenog bloka na luk mosta gradonačelnik i dogradonačelnik Mostara Hamdija Jahić i Ljubo Bešlić na simboličan su način otpočeli gradnju luka Staroga mosta, a bilo je to 14. travnja 2003. godine. U iduća četiri mjeseca radilo se i po kiši, vjetru i suncu, da bi 20. kolovoza u luk Starog mosta bio ugrađen i posljednjih kamen, čime je najzahtjevnija faza projekta završena, piše HMS.

Ono što je slijedilo bili su radovi na zidanju vijenaca s obje strane luka mosta i potom postavljanje metalne ograde. Za preostali posao oko zidanja vijenaca bilo je izvađeno 44 tone kamena koji će se ugraditi na kaldrmu mosta, a svaki kamen bio je obrađen skulptorski, pojedinačno, na osnovi foto-dokumentacije i bio je“potrošen”, odnosno izlizan u onolikoj mjeri koja je bila prije njegovog rušenja. Radove na izgradnji vijenaca, kao i luka Staroga mosta, izvodila je turska tvrtka ER – BU.

S približavanjem završetka radovima na njegovoj obnovi, paralelno su tekle i pripreme organizacijskog odbora za svečanost otvorenja koja je zakazana za 23. srpnja 2004. godine. Federalne vlasti tada su obećavale velika sredstva za Mostar i svečanost otvorenja, ali je ta potpora uglavnom izostala i sve je skoro troškove pokrio Grad Mostar. Trenutak koji se dugo i s nestrpljenjem iščekivao bio je popuštanje skele ispod luka Starog mosta. Kada se potporna skela prestala dodirivati s lukom, luk se spustio za jedan milimetar.

Da je Stari most stručno i kvalitetno obnovljen „potvrdio“ je i jači zemljotres koji 22. travnja 2004. godine osjetio u zapadnoj Hercegovini i Mostaru. Potres nije izazvao nikakva fizička oštećenja na luku Staroga mosta u Mostaru.

Svečanost otvorenja Starog mosta pratili su brojni uzvanici iz zemlje i izaslanstva iz više od 50 zemalja svijeta. Televizijski prijenos priredbe na Starome mostu preuzeli su i neke inozemne tv kuće, a samo u Turskoj to su uradila tri različita kanala. Voditelj Press centra Miroslav Landeka, iznio je podatak da je za praćenje svečanosti otvorenja bilo akreditirano oko 600 novinara, fotoreportera i snimatelja iz BiH, susjednih zemlja, Europe i svijeta, što samo po sebi govori koliki je bio interes za taj događaj i sam projekt obnove mosta, kao i kolika je to bila promidžba Mostara.

Što je tada značio ovaj događaj za Mostar možda najbolje govore riječi bivšeg gradonačelnika Mostara Nevena Tomića koji je izjavio je da otvorenje Staroga mosta znači puno za Mostar i u povijesnom i u kulturnom, i u ekonomskom smislu.

– Naravno, on je bitan i u kontekstu obnove povjerenja. Međutim, njegovim otvorenjem definitivno će ta povijesna građevina prestati biti sredstvom onih koji su ga u proteklom razdoblju koristili kao sredstvo u političkoj borbi ili u svrhu zastrašivanja vlastitih redova. S otvorenjem njima se Stari most kao političko sredstvo izbija iz ruke i vraća onima čiji on i jest, a to su građani Mostara, BiH odnosno svi građani svijeta – kazao je Tomić, te poručio onima koji su most koristili u političke svrhe da će sredstva svoje političke borbe ubuduće morati pronaći u nekim drugim pitanjima, kao što su ekonomija, zapošljavanje i osiguravanje boljeg prosperiteta za sve građane.

Godinu dana kasnije, točnije 15. srpnja 2005. godine Stari most uvršten je na UNESCO-ov popis zaštićenih spomenika na sjednici u Durbanu u Južnoj Africi. Velike zasluge za to, prije svih, svakako pripadaju tadašnjoj veleposlanici BiH u Parizu i stalnoj predstavnici pri UNESCO-u mostarki Željani Zovko. Taj dan ostat će u povijesti Mostara i BiH upisan zlatnim slovima. To je bio prvi upis nekog spomenika iz BiH, a put od projekta rekonstrukcije Starog mosta i povijesne jezgre, uistinu je bio mukotrpan, složen i zahtjevan.