Connect with us

Religija

Od Austrije do Međugorja biciklima prešli 670 km kako bi sudjelovali na 34. Mladifestu

Objavljeno

na

Tijekom cijele godine tisuće hodočasnika dolaze u Međugorje na različite načine, automobilima, autobusima, pješice… Tako smo ispred crkve sv. Jakova u Međugorju dočekali hodočasnike koji su od Austrije do Međugorja biciklima prešli 670 kilometara kako bi sudjelovali na skorašnjem 34. Mladifestu koji će u Međugorju započeti 26. srpnja. Oni su prema Međugorju krenuli u ponedjeljak, 17. srpnja od samostana zajednice “Marija Kraljica Mira” koji se nalazi na jugu Austrije, te su do Međugorja putovali šest dana prešavši ukupno 670 kilometara.

U Međugorje su, pjevajući pjesmu „Došli smo ti, Majko draga”, stigli danas oko 11:30 sati, te su se odmah uputili do kipa Kraljice Mira ispred crkve sv. Jakova. Nakon što su u podne sa zvucima međugorskih zvona pozdravili Gospu, te se kratko odmorili, razgovarali smo s njima. Hodočašće nam je predstavio Franz Gollowitsch koji je i organizator ovog posebnog hodočašća.

„Ovdje smo došli ja, sestra Kerstin, fra Clemens, te brat i sestra Ferdinand i Veronika. Željeli smo ovo hodočašće napraviti povodom Festivala Mladih i Bogu hvala uspjeli smo iako je bilo jako vruće. Bogu hvala bilo je sve u svemu dobro vrijeme, suho ali vruće, no ono što je posebno bilo jest što je ovoga puta bila manja grupa biciklista, pa se ovo putovanje može i na duhovni način proživljavati. Na početku je bila ravnica, pa su zatim došla brda, ali brda su baš nešto posebno, jer je potreban napor da se pređe preko njih, no to je i jedan proces u nutrini koji se događa i kada je fizički napor velik onda i grupa nekako sraste zajedno, svatko svakome želi biti na pomoć i to je baš ono lijepo što se dogodi.

Ovo je bilo i molitveno hodočašće, posebno jer smo tu imali sreću da su s nama krenuli i sestra Kerstin, kao i fra Clemens i to se baš osjetilo da je ovo bilo posebno duhovno hodočašće. Hodočašće je trajalo šest dana, te smo svakoga dana prelazili između 120 i 130 kilometara, tako da smo ukupno prešli oko 670 kilometara do Međugorja”, kazao je Franz Gollowitsch, a svoje dojmove s nama je podijelio i fra Clemens Brecher, koji je inače trajni đakon.

„Bilo je jako vruće, ali lijepo. Ona dolina između Banja Luke i Bugojna je stvarno nešto prelijepo, već sam tamo prolazio autobusom, no ovo je nešto posebno kada se prolazi biciklom. Tamo sam rekao ljudima kako je taj kraj sličan našem kraju u Austriji, kao u brdima u Alpima. Ovo mi nije prvi dolazak u Međugorje biciklom, jer sam i prije dolazio, no išli smo tada preko Plitvičkih Jezera, pa smo tek pred kraj puta išli kroz Hercegovinu, a ovo je prvi put da smo išli kroz Bosnu. Onaj dio kroz Jablanicu i kroz cijeli kanjon Neretve je nešto predivno. Prije 17 godina, dakle 2006. godine sam u Međugorju dobio poziv za posvećeni život. Dolazak ovdje je svaki put kao dolazak kući, ja češće dolazim u Međugorje, tu i naša zajednica ima kuću, ali ovo je svaki put kao dolazak doma. To je jedan osjećaj kao da dolaziš na jedno zaštićeno i blagoslovljeno mjesto i toga si potpuno svjestan kada dolaziš tu”, kazao je fra Clemens Brecher. Svoje dojmove, također su s nama podijelili i sestra i brat Veronika i Ferdinand.

„Prva dva dana su mi bila dosta teška, no poslije je uvijek bilo lakše. Sada kada pomislim na ovo uspinjanje od Mostara prema Međugorju kako je prošlo odlično, prvoga dana sam mislila da to nikako neću moći. Osjećaj kada smo ušli u Međugorje je bio super, to je nešto lijepo i jednostavno još nisam svjesna da sam to uspjela i da smo sada u Međugorju, još mi treba vremena”, kazala je Veronika Schreitter, a u Međugorje je došao i njezin brat Ferdinand.

„Ovo hodočašće sam nekako lijepo doživio. Kada si cijeli dan na biciklu, to je kao mogućnost da možeš cijeli dan biti i u molitvi i promišljanju. Posebna vrsta molitve je i tada kada se cijeli dan boriš protiv vjetra ili na primjer kada te pretječe onaj veliki kamion, a ti pomisliš ‘Bože moj, hoću li ovo preživjeti?’. Mogu reći da je ovo hodočašće biciklom kao jedna velika škola molitve i povjerenja u Boga. Ovo mi je prvi put da sam došao u Međugorje biciklom, ali mi je i prvi put da sam se zaputio biciklom na neko hodočašće. Ako bi mi se u budućnosti opet pružila prilika i kada bi se formirala ovako jedna skupina tada bih opet ponovio ovo hodočašće”, kazao je Ferdinand Schreitter, inače kandidat za red franjevaca kapucina. Za kraj nekoliko riječi je s nama podijelila i sestra Kerstin Oswald koja je i prošle godine u Međugorje stigla biciklom.

„Prošle godine, krajem kolovoza mi je prvi put bilo da sam došla biciklom na hodočašće u Međugorje i s Franzom Gollowitschem se rodila ideja, pričali smo o tome kako bi došli biciklima i za Festival Mladih, po mogućnosti bi to s mladima organizirali. Ali pošto je u Lisabonu Svjetski dan mladih bilo je manje prijava za dolazak s biciklima, no naša mala grupa se odlučila to učiniti. Pošto ja nisam imala vremena trenirati, jer sam časna sestra, pomislila sam hoću li ovoga puta uspjeti, ali svaki dan sam imala više snage i bilo je bolje. Možda je najljepše iskustvo bilo jedan dan kad je bilo baš teško, bio je jak vjetar koji je puhao u nas, borili smo se protiv vjetra. Pomislila sam ‘Bože moj, što sada hoćeš od nas?’, pa sam molila i sv. Franju da nam ovoga brata vjetra skloni s puta. No sve se to zaboravi kada se dođe ovdje. Kada se ulazi u Međugorje to je nešto posebno, radujemo se ovom trenutku kada ćemo doći u Međugorje. Jednostavno je lijepo i predivno ovdje biti”, kazala je sestra Kerstin Oswald.

Ovi hodočasnici biciklisti će u Međugorju ostati više dana, a također će sudjelovati i na cjelokupnom programu Mladifesta koji će se u Međugorju održati od 26. do 30. srpnja, piše Mateo Ivanković za Radio Mir Međugorje.

Advertisement

Religija

Vjernici islamske vjeroispovijesti danas slave svoj najveći praznik – Bajram

Objavljeno

na

Vjernici islamske vjeroispovijesti danas širom svijeta slave svoj najveći praznik – Bajram.

Inače, Bajram se kod vjernika islamske vjeroispovijesti čestita riječima “Bajram šerif mubarek olsun”.

Tijekom bajramskih praznika vjernici islamske vjeroispovijesti obilaze svoje prijatelje, rodbinu i susjede te jedni drugima čestitaju Bajram. Posjeti bližnjima su obvezani dio bajramskih blagdana vjernika islamske vjeroispovijesti.

Nastavi čitati

Religija

Danas je Veliki petak, odnosno dan Muke gospodnje

Objavljeno

na

crkva

Veliki petak je kršćanski spomendan Isusove muke i smrti. Slavi se u petak prije Uskrsa. Na ovaj se dan kršćani diljem svijeta sjećaju Isusove teške i nasilne osude, muke i same smrti.

Ovo je jedini dan kada se zabranjuje slaviti sveta misna otajstva. Naime, sveta je misa nekrvna žrtva Isusa Krista, a na taj je dan sam Isus Krist bio žrtvovan na žrtveniku križa i prinio Ocu sama sebe kao otkupninu za mnoge, tj. krvnu žrtvu. Stoga Katolička Crkva taj dan ne slavi misnu žrtvu. Veliki petak zajedno s Velikim četvrtkom i Velikom subotom čini Vazmeno trodnevlje.

Oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika što simbolizira kako je s Isusa svučena odjeća, tj. njegovu ogoljenost, ali je to ujedno i znak povučenosti, tišine, žalosti, nesvečanosti i tuge za umrlim Učiteljem. Diljem svijeta se, obično u prijepodnevnim satima, puk okuplja u crkve, kapelice i druga mjesta kako bi pobožno molio Križni put.

U popodnevnim satima, puk se okuplja u crkvama na slavljenje obreda Velikog petka: čitanje Svetoga pisma i navještaj muke, poklon i ljubljenje križa te sv. Pričest. Prilikom poklona križu đakon ili svećenik najprije otkiva pokriveno raspelo pjevajući: “Evo drvo križa, na kom’ je Spas svijeta visio!”. Na to narod odgovara: “Dođite, poklonimo se!”

Kod katolika, post je obavezan na Veliki petak, za sve osobe od 18 do 60 godina. Također je za sve katolike starije od 14 godina obavezan i nemrs.

Obredi Velikog petka će se danas upriličiti i u crkvi Devet korova anđeoskih na Am Hofu, sjedištu Hrvatske katoličke misije Beč, u 18.30 sati. Sveta ispovijed moguća je od 17 sati.

Nastavi čitati

Religija

Katolici danas obilježavaju Veliki četvrtak – Misu večere Gospodnje

Objavljeno

na

Velikim četvrtkom završava korizmeno vrijeme, a večernjom svetom misom započinje Vazmeno trodnevlje. Dakle, ono što mnoge zbunjuje, treba znati da vrijeme korizme traje do Mise večere Gospodnje na Veliki četvrtak, a tri dana liturgijskih slavlja koja slijede predstavljaju godišnje slavlje pashalnog misterija.

Blagdan Uskrsa u prvoj je Crkvi slavljen u noći između Velike subote i uskrsne nedjelje. Tijekom 4. stoljeća, polazeći od evanđeoskih izvješća i želje da se kroz tri dana susljedno proslave različiti trenuci vazmenog otajstva, Crkva je razvila presveto trodnevlje.

Na misi posveta ulja znak je crkvenog zajedništva, koji ističe dar svećeništva što ga je Krist ostavio Crkvi uoči svoje smrti na križu. Potom se blagoslivljaju ulja koja se koriste u slavlju sakramenata: katekumensko ulje, ulje za bolesničko pomazanje i sveta krizma.

Velikim četvrtkom završava korizmeno vrijeme, a večernjom svetom misom započinje Vazmeno trodnevlje. Dakle, ono što mnoge zbunjuje, treba znati da vrijeme korizme traje do Mise večere Gospodnje na Veliki četvrtak, a tri dana liturgijskih slavlja koja slijede predstavljaju godišnje slavlje pashalnog misterija.

Blagdan Uskrsa u prvoj je Crkvi slavljen u noći između Velike subote i uskrsne nedjelje. Tijekom 4. stoljeća, polazeći od evanđeoskih izvješća i želje da se kroz tri dana susljedno proslave različiti trenuci vazmenog otajstva, Crkva je razvila presveto trodnevlje.

Na misi posveta ulja znak je crkvenog zajedništva, koji ističe dar svećeništva što ga je Krist ostavio Crkvi uoči svoje smrti na križu. Potom se blagoslivljaju ulja koja se koriste u slavlju sakramenata: katekumensko ulje, ulje za bolesničko pomazanje i sveta krizma.

Na misi večere Gospodnje, Crkva se spominje ustanovljenja euharistije, ministerijalnog svećeništva i zapovijedi ljubavi, koju je Isus ostavio svojim učenicima.

Na posljednjoj večeri Isus je sakramentalno prihvatio svoju žrtvu smrti na križu: predao se u smrt radi spasenja ljudi, ispunivši Stari zavjet i židovski obred, dajući svoje tijelo i krv umjesto jaganjca i tako zapečatio konačni i vječni savez. Pranje nogu te večeri jasan je znak njegove ljubavi koja služi i predaje se. Njegova muka na Maslinskoj gori, predanje njegovim neprijateljima, uhićenje te iste večeri pravi je početak Isusove muke.

Gestu pranja nogu susrećemo na Zapadu već u 4. stoljeću, a ovaj je izraz gostoljubivosti prisutan još u Starom zavjetu, ali i u prvim kršćanskim vremenima.

Slavlje Mise večere Gospodnje sastoji se od pet dijelova: uvodnog obreda i službe riječi, obreda pranja nogu, euharistijske službe i prijenosa Svetootajstva.

U uvodnom obredu govori se ili se pjeva Slava, a dok se pjeva ili govori zvone zvona, a zatim šute do Vazmenog bdjenja. Zatim slijedi služba riječi koja svojim sadržajem uokviruje sadržaj cjelokupnog dana.

Obred pranja nogu pripada među najstarije obrede budući da su apostoli i njihovi nasljednici nastojali izvršavati sve ono što im je Gospodin rekao tijekom posljednje večere. Tim činom očituje se ljubav, poniznost i spremnost služenja, po Isusovom primjeru, u zajednicama vjernika koji su im povjereni.

Nakon obreda pranja nogu slijedi euharistijska služba, a slavlje Velikoga četvrtka završava prijenosom Svetootajstva do mjesta pohrane, pripravljenog u nekoj kapeli dolično urešenoj.

Nastavi čitati
LM