Zanimljivosti
Irac koji nema veze s Hercegovinom sahranjen u malom hercegovačkom mjestu Crnču – priča je jako zanimljiva

Ovdje sam bio i ranije, prekrasno je, obožavam ovu prirodu i ovo okruženje, rekao je Stewen Barry, prijatelj pokojnog Piercea, rođenog Irca, koji je umro prošle godine, a u četvrtak je sahranjen na Docima, u Crnču, širokobriješkom selu koje se nalazi na sjeveru tog grada, a dokle vam treba oko 15 minuta vožnje uzbrdo, iz centra, po, uglavnom, uskom asfaltu i djelomično makadamu.
Kako to da se rođeni Irac Pierce McCarthy, čovjek koji je živio i radio u Cappoquinu, mjestu nedaleko Corka, i oko dva sata vožnje od Dublina, sahranjuje u Crnču?
Odgovor na to bi mogao dati svatko od nas ako malo bolje razmisli ili nastavi čitati tekst do kraja, piše hercegovački portal bild.ba.
Provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš je u govoru na sprovdu rekao kako je uvijek lako govoriti o nekom tko je dobar čovjek, a pokojni Pierce, je, kaže fra Jozo, bio dobar čovjek. “Isplati se biti čovjek kada vidimo da je Isus na našoj strani”.
Irac se zaljubio u Hercegovinu
Pierce je rođeni Irac, a u Crnač i Hercegovinu se zaljubio prije desetak godina. “Daj piće svima od kantuna do kantuna”, rekao je u Cappoquinu nekad 2012. godine Željko Jurilj Dikić, Crnčanin i Širokobriježanin, osebujan i zanimljiv čovjek, koji je tek bio doselio u to irsko mjesto, po njegovim riječima, veličine Trilja ili Vrgorca. Pierce i on su se tu upoznali i odmah, kaže, kliknuli.
“Meni je bilo veliko kada sam došao u to mjesto. Inače nije svojstveno da ljudi dosele tu kako bi nešto radili kao što sam ja došao. Tada je Pierce čuo da sam došao, raspitivao se o meni jer je čuo da sam stranac i vrlo brzo me pitao može li mi kako pomoći. Našli smo se u lokalnom pubu kakvih u Irskoj ima mnoštvo, ja sam odmah rekao konobaru da počasti pićem sve od kantuna do kantuna, kako se to kod nas radi, a njemu je to bilo veliko, nepojmljivo, razgovarali smo, upoznali smo se, ubrzo je došao u Hercegovinu i zaljubio se u ovaj kraj”, prepričava nam Željko svoje prve momente sa pokojnim Pierceom.
“On je bio bolestan duže. Lani je, nažalost, znao da je kraj blizu. Svaki smo dan bili ispred naše kuće i radili feštu. Volio je ovdje sjediti sam i razmišljati, zaljubio se u ovaj kraj i želja mu je bila da kada umre da mu dio pepela bude ovdje sahranjen, jer je, nakon smrti, kremiran. Nadasve dobar čovjek, družili smo se, svake nedjelje smo bili na ručku, svaki Božić, svaki Uskrs…”, pojašnjava Željko, donosi hercegovački portal bild.ba.
Hercegovačko-irski stil
Dodaje i kako je Pierce pomogao oko preuređenja interijera obiteljske kuće na Docima nedaleko groblja gdje je sahranjen, koja je iznutra uređena u irskom stilu dok izvana odiše Hercegovinom i(li) Dalmacijom. Baza je, shvatili ste, kamen. I to onaj prelijepi. “Dolazio je nekoliko puta, među ostalim, i mojoj kćerki na vjenčanje i jednostavno se zaljubio u ovaj kraj”, dodaje Željko.
Katolici danas slave svetog Iliju. Na mjesnom groblju na Docima u Crnču se održva misa svake godine na Ilindan. Inače, to je svetac zaštitnik Bosne i Hercegovine. A upravo je na Ilindan sahranjen Pierce.
“Pierce se dva puta ženio, kao pravi Jurilj”, govori nam uz smijeh jedan stariji mještanin na groblju nakon mise, a koji je poznavao sahranjenog. Poštujući njegovu želju da ostane anoniman, ne navodimo mu ime.
Drugi mještanin, konobar u jednom restoranu u gradu, dodaje kako je Piercu bila nepojmljiva ljubaznost ovdašnjih ljudi. “On je materijalno u životu stekao puno više nego naši ljudi, ali ljubaznost domaćih ljudi njemu je bila nešto neobično, nešto u čemu je uživao i čemu se divio, on nije mogao pojmiti da vi posjedujete nekoliko hektara zemlje i da nemate susjeda ili susjede, a kako je često kod nas na selima. U Irskoj toga nema i on se zaljubio u to, u tu slobodu i duh našeg naroda”, govori.
Mjesni svećenik je održao misu na grblju. Provincijal fra Jozo Grbeš koji se malo izgubio i zalutao ipak je stigao na vrijeme i održao obred. Groblje na Docima baš i nije jednostavno pronaći ako niste domaći ovdje. Kašnjenje je bilo simpatično i dobro se uklopilo u cijelu sliku. Gusta šuma okolo, debeli betonski hrapavi zid koji okružje i ne baš veliko groblje, naoštrenih rubova poput mača srednjovjeknovih vitezova, friško pokošena trava unutra, samoniklo cvijeće koje vas baci na razmišljanje kad malo bolje razmislite gdje se nalazite, zvuk silnih crvčaka koji sviraju prekrasne ljetne melodije i šuškanje guštera (i poneke zmije) u okolnom grmlju na ugodnih +30 cijelom ambijentu su dali posebnu čar.
A oko groblja nekoliko suncobrana, pivskih stolova i klupa te piće koje se hladi u bačvama i škapovima. Podsjeća malo na atmosferu prije nekog festivala (elektronske) glazbe koji će biti održan za dva-tri dana. Pije se rakijica ili pivo, ovisi tko je čemu mušterija, a James, Irac također, ali baš onaj filmski, takav da bi ga Scorsese uzeo za ulogu Amsterdama Vallona, samo da ga je sreo, najbolji prijatelj pokojnog Piercea, sa suzama u očima razgovara s nekim.
Pustim ga, ranije su mi rekli da je ovo emotivno doživio, pa da ne lešinarim krenem razgovarati sa Jamesovim sugovornikom.
Ganga, zar ne?
Dok objašnjavamu Timu, također prijatelju pokojnog Piercea, političku situaciju u BiH, radeći paralele sa Sjevernom Irskom, domaći ljudi koji na svetog Iliju ovdje dolaze i više od pola stoljeća, počinju gangu. “Ovo je tradicionalna hercegovačka glazba”, govorim Timu, prijatelju sahranjenog. “Znam”, presječe me on i doda: “Ganga, zar ne?”
Nasmijemo se zajedno uz komentar kako je ovo najbolji sprovod na kojem smo ikada bili.
“On je otac moje kćerke”, govori Piercova bivša supruga Caroline uz komentar kako je ovo okruženje njoj “mirno, prelijepo i bajkovito”. Uz to dodaje da je Pierce “bivši muž i njen prijatelj”. Sretna je, kaže, zbog njegove odluke da ovdje bude sahranjen. Prvi je tu put, ali će se, kaže, vratiti.
Pierceova kćer kaže da je njen otac bio “dobar čovjek, jako ljubazan i strpljiv“. Tugljivog pogleda dodaje kako je sretna što mu je ispunjena želja da bude sahranjen u mjestu koje ga je “ispunjavalo duhovno”.
Nakon sahrane, ono što se u Hercegovini zovu mrtvine, daće ili karmine, održano je obiteljskoj kući Jurilja Dikića, onoj istoj, ranije spomenutoj, gdje je Pierce volio boraviti i koju je sa svojim prijateljima iznuta renovirao u irskom, a izvana u hercegovačkom i(li) dalmatinskom stilu.
Baza je, shvatili ste, kamen. Danas – sutra nam je svima pod kamen. Kamo sreće da svi imali prijatelje ovakve kakve ima pokojni Pierce. Počivao u miru.

Zanimljivosti
U susjednoj zemlji za prometni prekršaj dobio kaznu od 106.000 eura

58-godišnji Švicarac vozio je preblizu drugom vozilu na autocesti. Sada je osuđen na veliku novčanu kaznu.
58-godišnji vozač u Švicarskoj uložio je žalbu na presudu višeg suda iz prošlog kolovoza. Prema ovoj presudi, on mora platiti kaznu od preko 100.000 franaka – što je ekvivalentno 106.000 eura. Savezni sud je odbio njegovu žalbu.
Čovjek iz Aargaua osuđen je na uvjetnu kaznu od 50 dnevnih stopa od 1970 franaka svaka. To znači da mora platiti iznos veći od 100.000 ako u sljedeće dvije godine počini novo kazneno djelo. Vozač u svakom slučaju mora platiti sudske troškove od 13.000 franaka.
58-godišnjak je 23. ožujka vozio svoj automobil autocestom A1 prema Zürichu. “Policijski video dokazi pokazuju kako vozač prati vozilo ispred sebe na nedovoljnoj udaljenosti”, navodi se u presudi Saveznog suda.
Kako je vidljivo iz odluke Višeg suda, udaljenost od automobila ispred mora biti šestina brzinomjera. “Ovo nije proizvoljna odluka”, presudio je Savezni sud. Osim toga, podupire odluku Višeg suda koji je mjerio udaljenost kroz smjernice. Savezni sud stoga potvrđuje kaznu. Milijunaš se nadao da će svojom žalbom postići oslobađajuću presudu.
Kazna je tolika jer Švicarac ima oporezivi prihod od preko 1,6 milijuna franaka.
Zanimljivosti
Milijunaš u Poljskoj gradi najveći kip Djevice Marije u Europi

Jedan od najbogatijih Poljaka u rodnom Kikolu, 170 kilometara sjeverozapadno od Varšave, želi podići kip Djevice Marije visok 55 metara. Prema riječima gradonačelnice Renate Golebiewske, gradić je već odobrio gradnju, prenose poljski mediji.
Inicijator i financijer su multimilijunaš Roman Karkosik (73) i njegova supruga Grazyna. Kip Djevice Marije trebao bi biti najveći u Europi, nadmašujući skulpturu Majke Božje u blizini gradića Miribel u zapadnoj Francuskoj.
Francuski kip podignut je prije više od 80 godina i visok je 35 metara. Najveći svjetski kip Djevice Marije već nekoliko godina stoji na obalnom brdu Monte Maria, oko 20 kilometara južno od grada Batangas na Luzonu, na Filipinima. Mjeri više od 90 metara.
Očekuje se da će novi poljski kip biti dovršen sljedeće godine. U planu je 40 metara visoka skulptura na 15 metara visokom postamentu u obliku krune. Rečeno je da će zgrade koje već stoje na imanju izvan malog grada biti srušene. Nalazište se nalazi u blizini marijanskog svetišta u selu Konotopie.
Već prije 15 godina izgradnja goleme figure Krista izazvala je pomutnju u Poljskoj. Kip u Swiebodzinu, u zapadnoj Poljskoj, visok je 52 metra uključujući bazu i stoga je manji od trenutnog građevinskog projekta. Najveći kip Isusa na svijetu je građevina visoka 61 metar u Indoneziji, koja je svečano otvorena 2024. godine.
Zanimljivosti
Vienna Drive: U Beču traje sajam automobila

Jučer je počeo sajam automobila u Beču. Tijekom četiri dana posjetitelji će na 15.000 četvornih metara Bečkog izložbenog centra doznati sve o automobilima, dvokotačima i mikromobilnosti. Trgovci nude nove modele svih marki, alternativne pogone i motore, opcije financiranja, dodatke, klubove mobilnosti, testne vožnje, pa čak i mogućnost kupnje vozila na licu mjesta.
Novi sajam mobilnosti smatra se neslužbenim nasljednikom “Vienna Auto Showa” koji već dugi niz godina privlači veliki broj posjetitelja. “Imamo na umu cjelokupni portret urbane mobilnosti”, kaže inicijatorica Stephanie Ernst. Ponudu zaokružuju informativni štandovi o vozačkim dozvolama i osiguranjima, nastupi uživo i food court.
Budućnost je električna, zbog čega je fokus sajma mobilnosti također na e-mobilnosti, koja će biti najsnažniji pokretač rasta u budućnosti – ne samo u pogledu ciljeva EU-a za CO2.