Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Austrije o suradnji u području kulture i obrazovanja, potpisan je još u Beču, 5. listopada 2004. godine.
Za provedbu odrednica toga ugovora osnovano je Mješovito povjerenstvo koje čine predstavnici nadležnih ministarstava Austrije i Hrvatske. Po pravilu se to povjerenstvo sastaje svake tri godine i dogovara Program suradnje u području kulture i obrazovanja. Posljednji takav Program suradnje potpisan je u Beču, 20. listopada 2016. godine i važio je do 20. listopada 2019.
Program suradnje Austrije i Hrvatske u području kulture i obrazovanja istekao je u listopadu 2019. godine. Austrijska strana je imenovala članove mješovitog povjerenstva, hrvatska strana još čeka
Mješovito povjerenstvo u pravilu zasjeda naizmjence u Republici Hrvatskoj i Republici Austriji, a kako je Program suradnje istekao još krajem listopada 2019. godine, na redu je da se mješovita skupina sada sastane u Hrvatskoj. Usprkos što je program istekao hrvatska strana kao organizator sastanak mješovitog povjerenstva još nije organizirala, a nije poznato ni kada će on biti.
Na naš telefonski upit u Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, čiji su predstavnici bili s hrvatske strane prošli put potpisnici Programa suradnje, odgovaraju kako je zbog koronavirusa taj sastanak odgođen i da se uskoro očekuje uputivši nas na Ministarstvo znanosti i obrazovanja kao i na Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, koji bi valjda trebali znati nešto više. No ni tamo nam nisu znali kazati kada će se sastanak u Hrvatskoj održati, a pogotovo tko će biti članovi povjerenstva s hrvatske strane.
Ugovori, sporazumi i programi između Hrvatske i Austrije postoje, ali koliko i kako se provode i kako je onda moguće da imamo u Austriji još bosansko-hrvatsko-srpski jezik?! Gotovo 30 godina nitko nije u stanju riješiti taj problem, a mnogi kažu kako to i nije njihova dužnost i ne mogu se “uplitati”, jer radi se o drugoj državi?! Zašto onda postoje međudržavni ugovori?
U Programu je posebno naglašena važnost toga da se nastava hrvatskoga jezika i kulture ponudi unutar institucionalnoga okvira Republike Austrije, pod istim uvjetima kao nastava drugih materinskih jezika.
Program su potpisale voditeljice izaslanstava, s hrvatske strane dr. sc. Iva Hraste Sočo, pomoćnica ministra, a s austrijske dr. Teresa Indjein, direktorica Kulturno-političke uprave u Ministarstvu za Europu, integraciju i vanjske poslove. Obje voditeljice iskazale su zadovoljstvo dosadašnjom kulturnom i prosvjetnom suradnjom između dviju zemalja, kao i planovima i smjernicama usvojenima u novome Programu suradnje.
(Foto: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske)
Dakle, tehnička Vlada ima sada očito važnijeg posla nego se baviti, između ostaloga, nastavom hrvatskog jezika u Austriji, a u sklopu nastave materinskog jezika, značajnog segmenta opisanog Programa suradnje. Izborna je kampanja pa je teško očekivati da je političkim elitama stalo do hrvatskih iseljenika i njihovih poteškoća koji oni s nametnutim bosansko-hrvatsko-srpskim jezikom imaju već desetljećima u Austriji.
I tako dok se ovo mješovito povjerenstvo već četvrti put sastaje i donosi važan program suradnje, a ove će godine po svoj prilici to biti i peti put, prošlo je 15 godina austrijsko-hrvatske suradnje u kulturi i obrazovanju koja se, barem što se tiče nastave hrvatskog jezika kao materinskog jezika, a u sklopu austrijskog obrazovnog sustava, nije pomaknula s mrtve točke. I dalje imamo famozni BKS (Bosnisch-Kroatisch-Serbisch), kojeg hrvatska strana odnosno roditelji hrvatskog podrijetla s pravom bojkotiraju, što imamo onda za posljedicu da velik broj djece ne uči hrvatski jezik pa trpimo ozbiljne posljedice, gubitak hrvatskog identiteta, kulture i sl.
Članak 19. Programa suradnje izrijekom tako kaže:
Austrijska strana priopćila je da učenicima kojima njemački nije prvi jezik pruža mogućnost nastave na materinskom jeziku. Obje strane naglašavaju važnost održavanja nastave hrvatskog jezika i kulture pod istim uvjetima kao nastave materinskog jezika koje austrijska strana drugim učenicima koji u obiteljima isključivo ili djelomično koriste jezik koji nije njemački.
Hrvatski političari pred izbore imaju “pametnija posla” nego se baviti sporazumima i brigom za iseljenike…
Što se onda događa da i dalje imamo austrijsko insistiranje na BKS-u?!
Na svakom sastanku mješovitog povjerenstva obje strane temeljem spomenutog ugovora moraju izvijestiti o provedbi aktualnih radnih programa ove vrste i stupnju njihove realizacije. Doista, pitamo se što oni izvješćuju, jesu li oni svjesni kakva je stvar na terenu i da se te odredbe ugovora u programa suradnje uopće ne primjenjuju. Novi se program suradnje za svako trogodišnje razdoblje manje-više doslovno prepiše i biva isti onom prethodnom, a da se nitko ne zapita što je s provedbom starog?!
I tako dok hrvatski političari imaju pametnija posla i obilaze Hrvatsku skupljajući glasove, austrijske kolege su, neovisno što će u Hrvatskoj biti gosti, imenovali svoje članove Mješovitog povjerenstva za Program suradnje u području kulture i obrazovanja 2019.-2022. Ni austrijska strana ne zna kada će do sastanka doći, osim što pretpostavlja da će on biti u drugoj polovici ove godine.
Kako je izvijestio Alexander Schallenberg, austrijski ministar vanjskih poslova, članovi s austrijske strane su:
Dr. Teresa Indjein
Mag. Peter Mikl
Mag. Gesandter Christian Autengruber
Mag. Martina Maschke
Mag. Elisabeth Augustin
Mag. Kathrin Kneißel
Mag. Karin Zimmer
Mag. Susanne Ranetzky
Dakle, svi visoki predstavnici austrijskog Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstva obrazovanja, Ministarstva kulture te Veleposlanstva Republike Austrije u Republici Hrvatskoj.
Puno nam to govori. Zar ne?
T.N.
Foto: Kroativ I Ilustracija