Hrvatska
“Hit na Jadranu”: Na Hvaru prodaju sve kave za 1 euro, vlasnica Dajana otkriva i koliko plaća radnike
Stari Grad na Hvaru u nekom je trenutku, bez puno pompe i reklame, postao najpoželjnija destinacija najsunčanijeg otoka. Nema partijanera kao u gradu Hvaru, zanimljiviji su ponudom od uspavane Jelse.
Uličice stare jezgre načičkane su šarmantnim konobama, malim restoranima i dućanima/galerijama. E tu, u jednoj od njih, 20 metara od starogradske rive, je i restoran Nook s ponudom kave od 1 euro. Da, i mi smo bili uvjereni da su cjenici stari nekoliko godina, ali nisu. Sve kave u restoranu koji osim nekoliko stolova na kali, ima raskošnu terasu obraslu oleandrima, koštaju točno toliko – jedan euro. Kratki espresso, dugačka s mlijekom, bijela kava… čak i ledena kava. Sve su jedan euro, piše Jutarnji.
Ove sezone kad se kava na Jadranu jeftinija od 2,5 eura smatra zgoditkom, Nook u Starom Gradu na Hvaru prodaje ju za jedan euro. I ne gube na njoj. Njihova ledena kava nema sladoleda ni šlaga, ali istu takvu smo u Jelsi platili 4 eura. Kažu, nemaju u cjeniku ove bez dodataka pa je ledena kava – ledena kava, sa sladoledom ili bez. Uz kavu smo dobili vrč vode, led sa strane i rižin čips s finim dipom. Napravio ga je Tonino koji sve voli napraviti sam, kupuje domaće namirnice pa od njih radi umake, začine, granole, čokoladu…Nas dvije, dva eura – 15 kuna.
Kako Nook može prodavati za jedan euro, ono što drugi cijene najmanje dvostruko, a evo, vidimo i četverostruko? – Kava je čista zarada, običaj je marža od 75 posto, naša je marža s ovom cijenom 10-15 posto. Jednostavno nam je bilo žao da ova prekrasna terasa koju imamo prije podne bude prazna, za mene je to grijeh, pa sam u dogovoru sa suprugom, počela nuditi kavu za euro. Ista je kava u veljači koštala 22 kune, sad je dakle 7,5 kuna – ispričala je za Jutarnji Dajana, vlasnica Nooka. Nook je u engleskom žargonu riječ za skriveni kutak, zakutak, zavjetrinu. Dajana, koja je u svijet otišla kao izbjeglica iz Sarajeva i njezin suprug, engleski chef talijanskog podrijetla Tonino Cataldo, dosad su se vodili instinktom, a ne pomodarstvom. Prije dvije su godine s prvim restoranom, otvorenim u pandemiji, bili otočki restoran broj 1. na Trip adviseru, zatvorili su ga dok je bio na vrhuncu, otvorili Nook na sadašnjoj lokaciji i počeli ispočetka.
U Dajaninom je životu bilo puno početaka. U 38 godina je živjela u nekoliko zemalja – Velikoj Britaniji, SAD-u, Ujedinjenim Arapskim Emiratima da bi se skrasila na Hvaru.
Kad je kao mala djevojčica iz miješane obitelji morala bježati iz Sarajeva, odlučila se jednog dana tamo i vratiti. – Oduvijek sam htjela kući, ali kad sam se vratila to više nije bilo Sarajevo kakvog sam se sjećala. Prije toga sam živjela u Americi, u Dubrovniku sam na američkom studiju RIT Croatia završila poslovni menadžment. Uglavnom nakon razočaranja u Sarajevo, vratila sam se u SAD, a htjela u Australiju i dobila sam radnu vizu. Prije odlaska sam htjela još malo u Dubrovnik, gdje mi je živjela sestra. Htjela sam raditi, a još iz Sarajeva sam poznavala chefa koji je u Dubrovniku bio suvlasnik dva restorana, Ispalo je da se on preselio na Hvar, došla sam za njim, zaljubili smo se pa otišli u Englesku, vratili se i evo nas dosad u Starom Gradu – govori Dajana. Njihov je restoran jedan od rijetkih na otoku koji radi i zimi.
U ovu su sezonu ušli s 12 zaposlenih jer je “očekivala prošlu godinu”. – Rezerviralo se i po nekoliko dana unaprijed. Svi koje poznajem su mi rekli da su skroz bukirani već u veljači, da će “to biti to”, “hit sezona”…Ne mogu tvrditi za druge destinacije, ali na Hvaru su drugačiji gosti. Ima ljudi, ali puno manje troše. Dvoje sam ljudi morala otpustiti, ostalo ih je 10-ero, sa svih strana svijeta, od Orašja, preko Banja Luke i Švedske do Argentine, Gvatemale i Kolumbije. Neki dan smo u jednom lokalu popili tri kapučina, dva soka od cijeđene naranče i bočicu vode 30 eura. Tko to može platiti? Ja zarađujem hvarske pare pa mi je skupo – kaže. Vjeruje u rujan, kad u Hvar tradicionalno dolaze gosti veće platežne moći. Problema s pronalaskom radnika nema, mnogi su kod nje, njih šestero, drugu godinu zaredom. U vrijeme našeg su posjeta radile Daša iz Ukrajine i Dunja iz Banja Luke. Svima je plaća 1000 eura, imaju stan i hranu, petkom je restoran zatvoren pa svi imaju slobodan dan..
Dajana se uzda u reklamu “od usta do usta”, kave po euro nije nigdje oglašavala. Niti bilo što drugo.
Puno joj toga u dalmatinskom načinu poslovanja nije jasno, recimo da nitko ne sadi i ne prodaje mentu ili limetu, pa ju kupuju pojedinačno. – Zašto? Ne razumijem, Znam da su masline unosne, ali… Od početka smo htjeli sve s hvarskih OPG-ova, a onda smo shvatili da puno toga nema, nego se uvozi, puno toga iz Hercegovine jer je najbliže. Ove sam godine prvi put našla domaća jaja i rakiju na R1, jer nitko ne radi s R1, a ja ne mogu drugačije pravdati. Kažu mi da sam luda jer sve kucam, da se prijavljuje 35 posto prometa plafon.
Hrvatska
Usporedio proizvode u Njemačkoj i Hrvatskoj, uslijedio je šok
U jeku bojkota trgovina koju je putem društvenih mreža inicirala potrošačka platforma “Halo, inspektore” te dok Vlada širi paket proizvoda s ograničenim cijenama, trgovce i trgovačke lance ponovno se proziva da su visokim maržama i raznim drugim nepoštenim praksama (poput zaokruživanja cijena naviše u vrijeme prelaska s kune na euro) lansirali cijene u nebo.
Najveću ljutnju potrošača izazivaju znatno niže cijene u susjednim zemljama, pogotovo u onim trgovačkim lancima koji posluju i ondje i ovdje.
Upravo je to jedno od najčešće postavljanih pitanja u posljednje vrijeme: Zašto su kod nas cijene više nego u istom trgovačkom lancu vani?
“I tu je inflacija ostavila svoje posljedice, međutim sve u okvirima do 20 posto poskupljenja. No, treba reći da se ovdje osnovica plaće svake godine korigira sukladno sa stopom godišnje inflacije iz protekle godine, tako da je građani praktički i ne osjete previše”, kazao nam je u uvodu.
I u Njemačkoj, barem u onom dijelu pokrajine Baden-Württemberg gdje on živi, naš nam sugovornik kaže kako u zadnje vrijeme uočava povećani oprez kupaca.
“Vidljivo je da u zadnje vrijeme kupci malo opreznije biraju dućane i više kupuju po akcijama. Isto tako, prije je bilo normalno da trgovine i parkinzi istih budu krcati svakodnevno u vremenu od 18 do 20 sati u tjednu, dok se zadnjih godina to vidno smanjilo, čak i više nego prepolovilo”, kaže Goran.
Potom se osvrnuo na trgovačke marže u kojima mnogi u Hrvatskoj vide razlog previsokim cijenama.
“Opće je poznato kako ovdje u Njemačkoj, ali i ostalim uređenim zemljama Europske unije, postoje uredbe i zakon o maržama te ne pada nikome na pamet da to krši. Marže su definirane u postocima – najniža i najviša – po skupinama proizvoda, po dobavljačima, preprodavačima i slično, tako da gotovo sve trgovine imaju iste startne pozicije, a i krajnje cijene u trgovinama se u konačnici mnogo ne razlikuju. Sve to kontrolira država preko porezne uprave i inspektorata. Pitam se zašto u Hrvatskoj ne urede cijene na sličan način. Ne vjerujem da vlastodršci u Hrvatskoj ne znaju navedene podatke iz EU-a”, govori naš sugovornik.
PDV u Njemačkoj, dodaje, dijeli se u dvije skupine.
“Pet posto je na hranu, prehrambene artikle i sve što je vezano za prehranu, i on se u mojem slučaju kod tjedne prosječne kupovine odnosi na 85-90 posto artikala. Drugi porez je 19 posto, a on se odnosi na tehničke stvari, alkoholna pića ili luksuzne proizvode koji nisu nužno neophodni za život”, objašnjava.
Za primjer je naveo cijene nekoliko proizvoda u Njemačkoj. Kaže kako dezodorans u spreju od 150 mililitara poznatijih marki, kakvih je u Hrvatskoj teško naći po cijeni ispod 4 eura, u Njemačkoj košta između 1,99 i 2,99 eura, a na akcijama i manje. A kilogram kave u zrnu, također ovisno o marki proizvođača, košta od 7 do najviše 15 eura. Goran se prisjeća kako je u Hrvatskoj prije desetak godina kilogram takve kave po veleprodajnoj cijeni, dakle bez PDV-a, koštao 165 kuna iliti današnjih 22 eura.
Za čuvene čokolade Milka koje u Njemačkoj ne dolaze pakirane po 80 i 270 grama kao u Hrvatskoj, nego samo od 100 i 300 grama, naš sugovornik ističe da tamo koštaju 1,99 i 3,89 eura te da im je do Nove godine cijena bila 80 centi niža.
“Treba spomenuti kako su ti proizvodi izuzetno kvalitetni, većinom originalnog, najčešće njemačkog porijekla, proizvedeni za zapadno tržište, dok se u Hrvatskoj najčešće prodaju proizvodi proizvedeni u trećim zemljama za istočnoeuropsko tržište. Treba vidjeti zašto čokolada Milka od 300 grama proizvedena u Njemačkoj košta ovdje 3,89 eura, a ona proizvedena u Rumunjskoj ili Bugarskoj u Hrvatskoj košta 4,79 eura”, napominje.
Naveo je još jedan primjer koji je uočio dolazeći u Hrvatsku.
“Kraš Napolitanke od 740 grama u velikim trgovačkim lancima u Hrvatskoj su prije godinu dana duži period koštale 4,29 eura, a na akcijama 3,59 eura. A ja sam ih u jednom malom dućanu na sjeveru Hrvatske u to isto vrijeme kupovao po redovnoj cijeni od 3,50 eura.”
Usput je dao i sljedeći izračun za koji smatra da objašnjava taj nesrazmjer.
Mali trgovac: nabavna cijena 1,40€ + 1,40€ (100% marža) = 2,80€ + 0,70€ (PDV 25%) = 3,50€
Trgovački centri: nabavna cijena 1,40€ + 2,03 € (145% marža) = 3,43€ + 0,86€ (PDV 25%) = 4,29€
“Pritom nisam ukalkulirao da trgovački lanci sigurno dobiju jeftiniju nabavnu cijenu zbog brojnosti i količine narudžbe pa njihova marža otprilike iznosi negdje oko 170 posto. Neshvatljivo mi je i nelogično da netko od trgovaca zaradi više na proizvodu od onoga tko ga je proizveo”, kaže.
Smatra da država ima aparate kao što su Državni inspektorat i Porezna uprava, da cijene stavi pod kontrolu, samo ako za to postoji volja.
Potaknut započetim bojkotom trgovina u Hrvatskoj za N1 javio se jedan čitatelj iz Njemačke – predstavio se kao Goran – koji već desetak godina živi u jednom mjestu pokraj Stuttgarta. Usporedio je tamošnju inflaciju i njene posljedice s ovom u Hrvatskoj.
Hrvatska
U Hrvatskoj danas opći bojkot svega:” Ne kupujemo ništa”
U Hrvatskoj je jučer počeo najavljeni tjedni bojkot trgovačkih lanaca Lidla, Eurospina i dm-a te triju proizvoda – Coca Cole i drugih gaziranih pića, vode u bocama i deterdženata za posuđe – na poziv platforme Halo, inspektore.
Danas je opći bojkot svega. Platforma Halo, inspektore, koja bojkote organizira, poziva potrošače da danas ne kupuju ništa nigdje.
“Jednodnevni bojkot. Svega. DANAS NE KUPUJEMO NIŠTA. Ni fizički ni online. Ne plaćamo ništa”, napisali su.
Rano jutros su se oglasili na Facebook stranici Halo, inspektore.
“DANAS OPĆI BOJKOT!
Divljanje s cijenama postalo je profiterstvo na grbi potrošača koji je ostao nezaštićen na vjetrometini pohlepe i neosjetljivosti. I rekli smo: dosta je”, napisali su.
“Nakon prvog bojkota hrvatskih potrošača 24. 1. 2025. pokazali smo da POTROŠAČ IMA MOĆ. Bili smo jedinstveni u zahtjevu: zaustavite divljanje cijena na hrvatskom tržištu!
Trgovci su taj petak izgubili – novac, a to je jedino što ih je moglo pokrenuti. Odjednom je u roku dva-tri dana moguće sniziti cijenu za stotine proizvoda. I najavljuju se daljnja sniženja. Znači – može se. Ima prostora”, pišu.
Hrvatska
U Hrvatskoj se nastavlja bojkot, građni pozvani na bojkot tri velika lanca
Na konferenciji za medije Facebook grupe “Halo, inspektore“ iza koje stoji Europski centar izvrsnosti potrošača odlučeno je kako se nastavlja bojkot koji je počeo prošli petak kada se uspješno motiviralo građane da cijeli dan ne kupuju u trgovinama. Prema izvještajima Porezne uprave, pad broja izdanih fiskalnih računa iznosio je preko 35 posto što je dovelo do toga da trgovine taj dan zjape prazne.
“Ovo su organizirani potrošači, a mi smo samo samo kanal“, rekao je na početku Josip Klemen, savjetnik potrošačke platforme koja je pokrenula spomenutu Facebook grupu. Pozivaju u petak, 31. siječnja, na opći bojkot potrošnje bez obzira radi li se o trgovinama, bankama ili benzinskim postajama. Od četvrtka najavljuju organizirani bojkot po tri trgovačka lanca i tri proizvoda. U prvom tjednu pozivaju na bojkot Lidla, Eurospina i DM-a. Tri proizvoda za koja su se odlučili su Coca Cola i srodna gazirana pića, flaširana voda i deterdženti.
Kod posljednje spomenutog posebno ističu kako su nezadovoljni smanjenjem količine proizvoda, a rastom cijene istog. Obratili su se i djelatnicima spomenutih lanaca: “Pozivamo blagajnice, vozače, sve radnike u trgovačkim centrima da nam se pridruže. Usporite taj dan rad – ako ste na blagajni, usporite svoj rad. Mirnim prosvjedom i usporenim radom pokažite da ste uz nas. Ne želimo ugroziti vaša primanja. Ovo je poruka svima koji nisu poduzeli apsolutno ništa. Vjerujemo da možemo dočekati promjene i to je ono što želimo reći. Idemo u petak doslovno zaustaviti Hrvatsku – idemo reći ne, dosta nam je poskupljenja, želimo bolji život”, rekao je Kelemen.
Na pitanje zašto su se odlučili baš za ta tri lanca, Klemen je poručio kako su to odabrali potrošači jer su uočili da su cijene u tim trgovinama bitno skuplje u odnosu na susjedne zemlje.
