Nakon poraza od Danske i ispadanja iz utrke za polufinalom, odnosno borbe za medalju, pred hrvatskom muškom seniorskom rukometnom reprezentacijom još su dva susreta. Najprije u ponedjeljak 24. siječnja u 15.30 h protiv Islanda, a zatim na oproštaju od europskog prvenstva u srijedu 26. siječnja u 18.00 h s Nizozemskom. Svaki od tih susreta ima svoju težinu i vrijednost i nije nikako svejedno koje će mjesto na kraju Hrvatska osvojiti.

Drugi put u posljednjih 20 godina Hrvatska nije u polufinalu europskog prvenstva. To nije lako prihvatiti, ali treba biti pošten pa priznati, COVID-19 i ozljeda kapetana Domagoja Duvnjaka uništili su naš san o tome, ali i o obrani europskog srebra od prije dvije godine. Vremena za opširnu i dobru analizu bit će naravno jako puno nakon prvenstva, ali sada se treba maksimalno potruditi u dva preostala susreta i popraviti dojam koliko god je to moguće.

Utakmica protiv Danske pokazala nam je da čak i u tako dramatičnim uvjetima, desetkovani koronom možemo igrati vrhunski rukomet. Ključno pitanje koje se nameće je može li se takva predstava ponoviti protiv dva najveća iznenađenja prvenstva. Ili ćemo mi biti iznenađeni pa se pitati kako to da smo izgubili od Islanda kojeg uvijek dobivamo, ili pak Nizozemske koje donedavno nije bilo na rukometnoj karti Europe. Pa nije riječ o nogometu. A i tu je pitanje tko bi dobio, piše hrs.hr.

Ali Island kakvog znamo od ranije više ne stanuje na europskom prvenstvu. Ovo je jedna super moderna momčad, zapravo stroj. Ako im dopustite, samljet će vas u tri minute, a da ni ne znate kako se to dogodilo. Kao recimo Francusku, koju su dramatično oslabljeni koronom dobili, pazite, osam razlike. To je najteži poraz Francuske na europskim prvenstvima uopće.

Island je uoči drugog kruga ostao bez šest igrača koji su dobili koronu. Od toga četvorice iz udarne postave – vratra Bjorgvina Gustavssona, kapetana Arona Palmarssona, najboljeg strijelca Bundeslige, Bjarkija Elissona, sjajnog lijevog vanjskog Elvara Jonssona, Gislija Kristijanssona, Olafura Gudmundsona, pa uoči Francuske, rezervnog srednjeg vanjskog, Janusa Smarasona i kružnog napadača, Arona Arnassona. I uz sve to, uspije pregaziti Francusku kao nitko nikada u povijesti europskih prvenstava.

Island je u prvih 15 minuta imao 100 dodavanja više od Francuske. Pazite, Francuske, ne neke egzotične rukometne nacije svijeta. Toliko su brzi da ih ni najbolja obrana svijeta nije stigla zaustaviti. Zabili su im 17 pogodaka u prvih 30 minuta. Na kraju 29, a to još nitko nije uspio na ovom natjecanju.

Ni jedan od tih igrača ne igra za Bracu, THW Kiel, Kielce, Veszprem ili PSG. Igraju za Magdeburg, Goppingen, Melsungen, RN Lowen, Valur, GOG, Aalborg. Ali su nevjerojatno dobri. Brzina, točnost u dodavanju, agresivnost, jednostavnost i kontre dovedeni su do savršenstva. Na sve to su nadogradili dva sjajna vratara. Jedan je u koroni, njihova legenda Bjorgvin Gustavsson, ali drugi nije ništa slabiji. Dapače. Victor Halmgrimsson ima samo 21 godinu. Član je danskog GOG-a. Od sljedeće sezone igrat će s našim Ivanom Pešićem u Nantesu. Uništio je olimpijske pobjednike po receptu kojeg su Francuzi patentirali s velikim Thierry Omeyerom, s 15 i više obrana. On je konkretno imao 15.

Njihova prva zvijezda iz prikrajka je Omar Ingi Magnusson. Član je ovoga trenutka najbolje momčadi Bundeslige, SC Magdeburga. U pet susreta do sada ima učinak 33/44 ili 75 posto, što je za vanjskog igrača od samo 184 cm briljantno. Ima tu još jako puno izuzetno talentiranih i moćnih igrača. S dva vratara i 12 igrača u polju, rasturili su Francusku. S Hrvatskom, nadamo se, neće moći tako lako. Upozorili su i nas i cijeli svijet na vrijeme. A pametni, kažu, uče na tuđim pogreškama.

Hrvatska i Island igrali su pet puta do sada na europskim prvenstvima. Naša reprezentacija još ne zna za poraz. Ima četiri pobjede – 2008: 29:28, 2012: 31:29, 2016: 37:28, 2018: 29:22, i jedan remi 2010: 26:26.