Svijet
Njemačka bira, ili masovno useljavanje ili kataklizma
Vlada u Berlinu priprema njemačku verziju zelene karte po uzoru na Kanadu jer ima milijune otvorenih radnih mjesta, a demografija je neumoljiva
Posebno se rado gleda na radnu snagu sa Zapadnog Balkana, piše Deutsche Welle.
“Uvodimo kartu šansi s transparentnim sistemom bodovanja, kako bi ljudi, koji su potrebni našoj zemlji, lakše došli do nas”, rekao je ministar rada Hubertus Hail (SPD) za nedjeljno izdanje tabloida Bild.
Takozvana karta šansi (Chancenkarte) jako podsjeća na američku ili kanadsku zelenu kartu (Green Card). Tako nešto već odavno zazivaju posebno poslodavci u Njemačkoj. Jer zemlji nedostaje radne snage. Neumoljiva demografija kaže da će do 2035. biti sedam milijuna manje ljudi na tržištu rada – ako se doseljavanje osjetno ne pojača.
Socijaldemokratski ministar Hail kaže da je teško tražiti posao u Njemačkoj ako niste fizički tu, pa želi olakšati i sam dolazak. Kako sada stoje stvari, svatko tko je u Njemačkoj završio školovanje – bilo kojeg stupnja – automatski će dobivati kartu šansi.
Ako nije, onda mora ispuniti tri od četiri kriterija: obrazovanje (kvalifikacija) iz inozemstva, radno iskustvo od barem tri godine, znanje njemačkog ili raniji boravak u Njemačkoj, i to da je mlađi od 35 godina.
“Treba nam useljavanje”
“Treba nam useljavanje”, rekao je Hail. “Iz godine u godinu bismo, u skladu s potrebama, određivali kontingent koliko ljudi može dobiti kartu šansi kako bi neko određeno vrijeme tražili posao ili praksu. Tijekom tog razdoblja će se morati financijski sami brinuti o sebi.”
Karta šansi bi trebala olakšati i sam dolazak u Njemačku, čak i bez radnog mjesta – kako bi se to mjesto potražilo.
Iako stvar još nije dogovorena u Vladi kancelara Olafa Scholza, nema sumnje da će biti ove jeseni. Jer, sva tri koalicijska partnera – Socijaldemokrati, Zeleni i Liberali – zalažu se za olakšavanje useljavanja.
Pogled ka Balkanu
Relativno novi njemački zakon o doseljavanju omogućuje rad svima koji nađu poslodavca – pod uvjetom da su za nešto stručni. Mogu da budu računovođe ili vozači, važno je imati neki papir.
Izuzetak je takozvano “zapadnobalkansko pravilo”, doneseno u jeku izbjegličke krize kada su se migrantima iz Sirije i daljeg istoka masovno pridruživali potražitelji azila iz Srbije, Makedonije ili s Kosova.
Tada je dogovoreno da godišnje 25.000 ljudi iz zemalja Zapadnog Balkana može dobiti radne dozvole u Njemačkoj, čak i kad su u pitanju nekvalificirani radnici.
No ovog ljeta ispostavilo da ni to nije dovoljno. “U zemljama Zapadnog Balkana ima dosta radne snage koja bi radila u hotelima i restoranima u Njemačkoj”, zavapio je Guido Celik, šef udruženja ugostitelja i hotelijera Dehoga.
Toj branši je, poslije brzog oporavka nakon ere lockdowna, odjednom nedostajalo mnogo radne snage. Slično se desilo s aerodromima i aviokompanijama koji su otpuštali ljude tijekom lockdowna. Ovo ljeto je zato u Njemačkoj bilo kaotično za mnoge koji su htjeli odletjeti na odmor.
Doduše, pitanje je koliko još ima ljudi spremnih na iseljavanje na isušenom Zapadnom Balkanu. To su ove godine dobro osjetili u hrvatskom turizmu gdje konobari i sobarice, umjesto iz Srbije i BiH, sve češće dolaze iz Nepala i Filipina.
Useljavanjem protiv kataklizme
“Nikada prije u Njemačkoj nije bilo toliko upražnjenih radnih mjesta kao danas”, pisao je nedavno magazin Spiegel u naslovnoj temi. “Manjak personala guši aerodrome, restorane ili bazene – a opet je tek sitnica u odnosu na ono što prijeti zemlji.”
Statistika pokazuje da je 1.74 milijuna radnih mjesta slobodno, mada ih je zapravo vjerojatno mnogo više.
Tako radno mjesto u njezi starih lica ostaje upražnjeno u prosjeku 239 dana – dakle poslodavci po skoro osam mjeseci ne mogu naći njegovatelja. Jedva da je bolje s limarima, majstorima za grijanje i monterima klima-uređaja gdje se na novog zaposlenog čeka po 224 dana. U visokogradnji se radnik traži 221 dan u prosjeku, a kod medicinskih sestara, babica i bolničara prosjek je 188 dana.
Sve to može odvesti horor-scenariju za njemačko gospodarstvo u kojem bi do 2060. na jednog penzionera dolazilo tek 1.7 radnika. Ni danas taj odnos nije sjajan (2.7) što vodi relativno niskim penzijama.
Da bi se to izbjeglo, stručnjaci računaju da Njemačkoj svake godine treba 400.000 doseljenika.
Zato je, kažu iz vladajuće koalicije, potrebna promjena paradigme – to jest, da Njemačka sebe konačno proglasi “useljeničkom zemljom” poput Kanade. Tome se desetljećima opirala Kršćansko-demokratska unija, pa i tijekom četiri kancelarska mandata Angele Merkel.
Koliku promjenu to iziskuje lijepo ilustrira jedan od prijedloga Liberala: oni traže da se u njemačke institucije koje rade s građanima uvede engleski kao drugi jezik. Tako bi se moglo desiti da, dok gastarbajteri uče njemački, njemački službenici uče engleski.
Svijet
Račun u restoranu bio 2376 €, žena na internetu pitala za savjet oko napojnice
Ogroman račun u restoranu zaintrigirao je internet. Majku djece nekoliko je puta zanimalo: Koliko treba dati napojnicu s takvim iznosima?
Povod je bio nešto vrlo posebno: kćerin 18. rođendan. To je dostojno proslavila obitelj iz Ruhrskog područja. 40 gostiju, zatvoreno društvo – i to košta. Točno 2376 eura, napisala je majka slavljenice na Twitteru – X. Za pomoć se obratila internetu: Koliko treba dati napojnice za toliki iznos?
Broj reakcija je bio ogroman. Zajednica je odgovorila s konkretnim prijedlozima, ali njihov je raspon bio jednako velik kao i originalni račun. Dok neki više vole štedjeti i ne vide zašto bi davali napojnicu, drugi očito nose hlače donacije.
U raspravi je sudjelovala i direktorica informiranja PULS24 i moderatorica Corinna Milborn: “Htjela bih 15 posto. Ali 10 posto je minimum. Ništa nije frustrirajuće za osoblje kada cijelu večer radite za grupu i onda odete kući s napojnicom kao da se radi o stolu za četiri osobe.”
Drugi su komentatori otišli čak i korak više, preporučujući 20 posto. Ovi američki uvjeti bi rođendansku proslavu poskupjeli na oko 3000 eura.
Ni za nju nije bila opcija da ne daje ništa: “Imali smo 5-6 ljudi vezanih uz nas (kuhinja, pult, servis)”, opisuje početnu situaciju. I na kraju su svi gosti napustili restoran siti i zadovoljni.
Mnogi drugi također smatraju da je davanje premale napojnice sramota. Neki navode osobna iskustva sa škrtcima: “Upravo smo imali još jedan događaj za vikend na kojem je račun bio 1.084 eura i onda je plaćeno: “1.090 eura”.
Fotograf i sportaš sa sramom se prisjetio božićnog domjenka tvrtke s jedanaest ljudi: “Račun je bio 370,40 eura. Ovlašteni potpisnik platio je karticom tvrtke 375 eura. 4,60 eura bila je napojnica.” Volio bi da je dao više, uvjeravao je, jer je usluga bila “savršena”.
Na kraju je majka odabrala zlatnu sredinu s napojnicom od 10 posto. “Dala sam 2600 eura”, objavila je svoju odluku. Sve je platila u gotovini u novčanicama od sto eura i zamolila da se pri podjeli stvari uzme u obzir i osoblje u pozadini.
Oštro je odgovorila kritičarima koji su je optuživali za rastrošnost zbog visokog računa. Njeno pitanje posebno pokazuje da ona rijetko mora platiti toliki iznos. I u redu je ponekad slaviti: “Postojao je dobar razlog i ne radimo to svaki dan.”
Svijet
Nisu se pridržavali pravila u avionu, kazna 530 eura
Zbog nepridržavanja sigurnosnih uputa osoblja u zrakoplovu dvoje putnika sada mora platiti kaznu od gotovo 530 eura. Incident se dogodio tijekom leta iz Pekinga za München. Francuskinja i Francuz petljali su po ručnoj prtljagi iako je avion upravo slijetao.
Par je nekoliko puta zamoljen da sjedne i zakopča se – ali uzalud. Čak su i zamolbe pilota bile neuspješne. Njih su dvojica svojom prtljagom blokirala izlaz za nuždu Lufthansinog zrakoplova iz Pekinga. Zbog toga je pilot bio prisiljen ranije zaustaviti zrakoplov prilikom slijetanja u München i pričekati policijsku patrolu koja je već bila obaviještena.
Policajci su 32-godišnjaka i 28-godišnjaka priveli u postaju. Ondje su prekršajno prijavljeni i kažnjeni s oko 530 eura.
Svijet
Čovjek koji boluje od raka osvojio 1,3 milijarde na lutriji
Imigrant iz Laosa koji boluje od raka osvojio je 1,3 milijarde dolara jackpot na lutriji u SAD-u. 46-godišnji Cheng Saephan odmah je najavio da će dobitak podijeliti sa svojom suprugom i poznanicom s kojom inače uplaćuje listiće.
Lutrijska kompanija u američkoj saveznoj državi Oregon predstavila ga je kao sretnog kupca dobitnog listića na konferenciji za novinare u ponedjeljak (po lokalnom vremenu) – postupak koji je u Sjedinjenim Državama sasvim uobičajen i koji za dobitnika znači odgovarajuću medijsku pompu. Saephan se zasjao i podigao veliki ček fotografima.
Otac dvoje djece, koji je emigrirao u SAD 1994., rekao je da boluje od raka osam godina i da je prošlog tjedna primao kemoterapiju. Ali sada su njegove molitve uslišane. Njegova je obitelj sada zbrinuta i može potražiti dobrog liječnika.
Saephan je kupio više od 20 ulaznica. Kada je nakon izvlačenja u hrpi pronašao sretni listić s točnom kombinacijom brojeva, odmah je nazvao svoju 55-godišnjeg prijateljicu koja je sudjelovala u kupnji listića. Bila je u autu na putu za posao, rekao je Saephan. Rekao joj je da više ne mora raditi. Drugu polovicu novca dijeli s 37-godišnjom suprugom, a njime između ostalog želi kupiti i kuću.
You must be logged in to post a comment Login