Sport
U Beču dogovoren novi format Lige prvaka koji starta 2024.
Gotova je i definitivna revolucionarna promjena Lige prvaka, koja će se u novom formatu igrati od ljeta 2024. UEFA je redizajn dogovorila i definirala na kongresu u Beču. Umjesto dosadašnja 32 sudionika LP-a, ubuduće će ih biti 36. To znači 64 utakmice više nego do sada. Umjesto 125 igrat će ih se 189.
Nema više grupa, počinje liga
Najveća promjena je transformacija prve faze natjecanja iz tradicionalne grupne u ligašku, u kojoj će se natjecati svih 36 klubova, ali ne svi protiv svih, nego podijeljeni prema koeficijentima. Svakom od sudionika bit će zajamčeno minimalno osam utakmica ligaške faze protiv osam različitih klubova, i to po četiri meča doma i u gostima. To je povećanje broja garantiranih utakmica u odnosu na aktualnih šest protiv tri suparnika u skupini.
Zbog povećanja broja utakmica Liga prvaka će se prvi put u povijesti igrati i u siječnju. Nakon što se završi to “prvenstvo Lige prvaka”, osam prvoplasiranih klubova plasirat će se u nokaut-fazu, a klubovi od 9. do 24. mjesta igrat će play-off koji će dati preostalih osam sudionika osmine finala.
U prvenstvu Lige prvaka neće igrati svi sa svima
Poraženi klubovi iz tog doigravanja nastavit će natjecanje u Europa ligi. Klubovi koji osnovnu fazu LP-a završe u zadnjoj trećini, od 25. do 36. mjesta, ispadaju iz Europe. Važna promjena vezana je uz spomenuti play-off za drugu polovicu mjesta u nokaut-fazi. U njemu će se moći susresti klubovi iz istih zemalja. Sada i do 2024. jedni protiv drugih mogu igrati tek od četvrtfinala.
Najveća polemika vodila se oko kriterija po kojem će se odabrati četiri nova, dodatna sudionika Lige prvaka. UEFA je željela maksimalno zaštititi posrnule ili pale velikane poput Manchester Uniteda, Juventusa ili donedavno Barcelone, točnije učiniti sve kako oni ne bi ostali bez nove Lige prvaka, sve i da nacionalna prvenstva završe ispod četvrtog mjesta.
Pobuna srednje klase spriječila da Liga prvaka bude zajamčena Unitedu i Juventusu
Planirala je dva mjesta u LP-u svake sezone davati klubovima koji ih nisu izborili u državnim ligama, ali su “povijesno zaslužili” imati ih. Želja UEFA-e bila je da ta dva mjesta dobivaju velikani koji imaju najviši klupski koeficijent u Europi zadnjih pet godina.
Ovo je izazvalo ogorčenje klubova poput West Hama, Leicestera i Eintrachta, kojima bi navedeno pravilo uzimalo Ligu prvaka čak i ako prvenstvo završe ispred nekog kluba kojem bi LP bio zajamčen zbog povijesnih zasluga.
Umjesto njih, navedena dva mjesta dobivat će klubovi koji su nacionalna prvenstva završili kao prvi ispod crte za LP u ligama čiji klubovi su prethodne godine bili najuspješniji u eurokupovima. Konkretno, s obzirom na to da su ove sezone to Engleska i Nizozemska te da su trenutno na tim pozicijama Tottenham i Feyenoord, oni bi iduće sezone dobili navedena dodatna mjesta u LP-u, piše Index.hr.
Tottenham, Feyenoord i Monaco
Treće bonus mjesto u LP-u dobivat će trećeplasirani klub u prvenstvu države koja je peta na UEFA-inoj tablici koeficijenata. Trenutno taj klub ide u treće pretkolo LP-a, a ubuduće će izravno u Ligu prvaka. Ove sezone peta među europskim ligama je francuska, a u njoj je treći Monaco.
Četvrto mjesto dobivat će još jedan klub iz dijela kvalifikacija za LP koji se naziva “put prvaka”, u kojem dakle sudjeluju nacionalni prvaci država čiji šampioni nemaju zajamčeno mjesto u LP-u.
UEFA-in predsjednik Aleksander Čeferin ističe kako je “nova Liga prvaka dostupna svima” te “dokaz da je europski nogomet ujedinjeniji nego ikad”, ali pitanje je je li to baš tako. Naime, novom raspodjelom mjesta u Ligi prvaka moguće je da četiri najjača nacionalna prvenstva, španjolsko, englesko, njemačko i talijansko, imaju i do sedam predstavnika u glavnoj fazi Lige prvaka.
Velikoj četvorci i do sedam mjesta
Evo kako: prvoj četvorci je to zajamčeno, peti bi mogao ući zahvaljujući nacionalnom koeficijentu od sezone ranije, zatim šesti kao osvajač Lige prvaka te sedmi kao pobjednik Europa lige. Naravno, pod uvjetom da osvajači eurokupova sezonu nisu završili među prva četiri u prvenstvu. Ovakav rasplet je teško ostvariv, ali je teoretski moguć i zato se mora navesti.
Projekcija UEFA-e je da će redizajnom Lige prvaka prihod od natjecanja porasti za čak 40 posto i to je dakako najvažnije i jedan od dva razloga zbog kojih se krenulo u sve ove revolucionarne promjene. Drugi je da se smiri pobunjene velikane koji su krenuli u odcjepljenje od UEFA-e i Lige prvaka pokretanjem Superlige.
Provedba te ideje stavljena je na čekanje jer će im novom Ligom prvaka opet biti olakšan ulazak u nju i povećana zarada od nje, pa su se javile brojne kritike da je UEFA Superligu, koju je brutalno i ekspresno ugušila, zamijenila svojom Superligom.
Hrvatska
Veličanstven doček Ivana Martinovića u Jajcu
Više od dvije tisuće navijača u utorak navečer je u Jajcu svečano dočekalo novog kapetana hrvatske rukometne reprezentacije Ivana Martinovića, koji je na nedavno završenom Svjetskom prvenstvu odigrao fantastično i uvršten je u najbolju postavu turnira.
“Još se tresem. Naježio sam se. Ne mogu vjerovati kako su me dočekali ovdje u ovom lijepom Jajcu”, rekao je emotivni Martinović.
Hrvatski rukometni reprezentativac rođen je i odrastao u Beču, no njegovi roditelji su prognani za vrijeme rata iz Jajca. Istaknuo je kako je ključ uspjeha reprezentacije bilo zajedništvo i vjera u konačni cilj. “Napravili smo neku veliku obitelj u reprezentaciji. Imali smo prelijep osjećaj od početka prvenstva”, kazao je Martinović.
Dodao je da se trud i odricanje isplate. “Treba vjerovati. Ne smijemo se nikad predati, dođe to naše vrijeme. Moraju proći sve te ozljede, svi ti treninzi i, evo, hvala Bogu, isplatilo se sve. Sad imamo srebro zlatnog sjaja.” Svečanom dočeku pridružio se videovezom i Filip Glavaš, čiji su roditelji također rođeni u Jajcu. Pozdravio je sve okupljene i čestitao je suigraču Martinoviću.
Podsjećamo, izbornik Dagur Sigurdsson potvrdio je da će kapetansku traku Domagoja Duvnjaka naslijediti Ivan Martinović.
Ivan je karijeru započeo u austrijskom klubu Fivers Margareten u Beču. Od 2019. godine igrao je za njemački klub TSV Hannover-Burgdorf, kamo je prešao iz VfL Gummersbacha. Trenutno igra u njemačkom klubu Rhein-Neckar Löwen. U Njemačkoj je još igrao i za Melsungen.
Martinović je 2019. godine debitirao za seniorsku reprezentaciju Hrvatske, nakon što je ranije igrao za mlađe uzraste hrvatske reprezentacije.
Sport
Večeras igra Hrvatska, evo gdje gledati finale u Beču
Hrvatska rukometna reprezentacija igra finalni susret Svjetskog prvenstva protiv Danske u 18 sati u Oslu. Mnogi se danas spremaju na put u Oslo kako bi podržali Hrvatsku, no mnogi će gledati susret ispred malih ekrana.
Susret počinje u 18 sati s direktnim prijenosom na RTL-u. Za one koji pak žele gledati susret u društvu drugih navijača u Beču to je prema našim saznanjima moguće u:
Caffee San Marco Wien
Caffee Zorz Wien
Sport
Može li Hrvatska ponoviti još jednu magičnu noć i uzeti zlato
Dan uoči finala 29. Svjetskog rukometnog prvenstva hrvatska reprezentacija provela je mirno. Osim dvojca koji finalnim susretom završava karijeru u reprezentaciji, a riječ je dakako o kapetanu Domagoju Duvnjaku i Igoru Karačiću koji su imali druženje s medijima, svi ostali igrači su imali slobodno cijelo prijepodne. Oni koji su trebali usluge fizioterapeuta, a takvih je malo, naravno da su dobili potreban tretman. Izbornik Dagur Sigurdsson je pak nakon serije intervjua koje je dao brojnim medijima imao još taman toliko vremena da sa svojim stožerom analizira Dansku i njezin polufinalni susret.
Nakon ručka i popodnevnog odmora slijedila je video analiza suparnika s igračima pa odlazak na trening. Tu će naši rukometaši praktično isprobati ono što je stožer zamislio, kao taktiku za Dansku. To je uobičajena procedura svih ovih dana Svjetskog prvenstva i pokazala se kao vrlo dobro rješenje. Izbornik je s novinarima podijelio i mogućnost da se u finalu pojavi i Luka Cindrić. Bilo bi to sjajno jer bismo dobili opciju više u sredini. Ali točan sastav saznat ćemo sat i pol prije susreta.
Nakon zahtjevne utakmice protiv Francuske i putovanja, izbornik je mudro procijenio da igrači trebaju odmor, da se regeneriraju i tjelesno i umno, jer sve što je bilo do sada treba nekako staviti sa strane i svu koncentraciju posvetiti finalu i Danskoj. Rukometni čarobnjaci zadivili su svijet svojim izvedbama na ovom prvenstvu i bit će veliki izazov za Dagura Sigurdssona i njegove trupe. Posljednji poraz na svjetskim prvenstvima doživjeli su u Francuskoj 2017. godine u osmini finala od Mađarske. Od tada imaju niz od 36 pobjeda za redom.
Danska je do ovog finala došla suvereno s osam pobjeda. I to kakvih. U prvom krugu redom su padali Alžir 47:22, Tunis 32:21 i Italija 39:20. Nakon toga, u drugom krugu ništa im nije mogla Njemačka koja je poražena s deset razlike 30:20. Zatim je pala Švicarska 39:28 te na kraju Češka 28:22. U četvrtfinalu su Danci bili bolji od Brazila 33:21 te na kraju u poluzavršnici od Portugala 40:27. Ukupno su postigli 298 pogodaka što nam daje nevjerojatan prosjek od 37,25 pogodaka po utakmici. Primili su 181 ili prosječno 22,62 pogotka.
Tko su dakle igrači koji vladaju rukometnim svijetom posljednjih godina. Na vratima im je najbolji golman svijeta Emil Nielsen (27 god, Barcelona). U osam susreta upisao je 112 obrana ili u prosjeku 14 po utakmici. Uz njega je Jannick Green (36 god, PSG). Vrlo pouzdan vratar s gotovo 150 nastupa u reprezentaciji.
Danska krila su strojevi koji gotovo da ne griješe. Lijevo su Emil Jacobsen (27 god, Flensburg-Handewitt) i Magnus Landin Jacobsen (29 god, THW Kiel). Prvi je do sada zabio 40 pogodaka iz 53 pokušaja (75 posto) drugi 12 od 17, što je također 75 posto. Na desnom krilu igraju pak Niklas Vest Kirkeloke (30 god, Flensburg- Handewitt), 16 od 24, odnosno 67 posto, te Johan A Plogv Hansen (30 god, Flensburg – Handewitt), 11 od 16, 70 posto.
Danska crta također je izuzetno jaka. Tu su dvojica igrača iz Bundeslige, a jedan je iz Aalborga. Teško je reći tko je prvi izbor u napadu jer ih Nikolaj Jacobsen stalno mijenja. Ali potpuno je svejedno starta li Lucas Jorgensen (27 god, 193 cm, Flensburg-Handewitt) ili Magnus Saugstrup (28 god, 195 cm, Magdeburg), svaka obrana ima noćne more protiv njih. Simon Hald (30 god, 203 cm, Aalborg) uglavnom je čovjek za obranu.
Kada čovjek spomene vanjsku liniju Danske, prva pomisao ide prema Mathiasu Gidselu, po mnogim ovoga trenutka najboljem svjetskom rukometašu. Premda nije nešto posebno visok (25 god, 190 cm , Fuchse Berlin) on je čovjek od gume, izvija se i prolazi poput „jegulje“ kroz suparničke obrane, da ne kažemo noge, i zabija. I to zabija toliko i tako da je trenutačno prvi strijelac prvenstva sa 64 pogotka.
Na drugoj strani je samo malo slabiji Simon Pytlick (24 god, 191 cm, Flensburg-Handewitt) 46 pogodaka iz 61 udarca ili 75 posto. Za vanjskog igrača koji još igra i obranu sjajan učinak. U sredini je iskusni Rasmus Lauge Schmidt (33 god, Bjeringbro-Silkeborg) 27od 34 ili 79 posto. To je udarna trojka. Ali i njihove zamjene tjeraju strah u kosti suparnika jer je redom riječ od vrhunskim igračima. Samo ćemo ih nabrojati. Lijevo Lasse Andersson, u sredini Mesah Larsen, desno Emil Madsen. Uostalom, dovoljno je reći u kojim klubovima igraju i sve će biti jasno. Prvi je u Fuchse Berlinu, drugi Flensburgu, treći Kielu.
I kada na sve to dodate izbornika Nikolaja Jacobsena koji je sve to ukomponirao i uglazbio, sve je jasno. Danska je stroj koji radi svih 60 minuta. Tu praznog hoda nema. Upadnete li u taj žrvanj, nema vam spasa. U osam godina osvojio je sedam velikih trofeja (tri naslova svjetskih prvaka za redom, olimpijsko zlato i srebro te europsko srebro i broncu).
Hrvatska i Danska imaju dugačku povijest međusobnih susreta. Do sada ih je bilo 30. Danci su slavili u 19, dva puta je bilo neodlučeno, a nama je pripalo 9 susreta.
Finale u Oslu bit će 10 u povijesti za Hrvatsku na velikim natjecanjima. Tri smo uspješno riješili: OI Atlanta, SP Portugal i OI – Atena. Triput smo poraženi u finalima svjetskih, triput europskih prvenstava. Dugo čekamo na četvrto zlato. Dečki, vrijeme je!
You must be logged in to post a comment Login