Hrvati u svijetu
PORAZ HRVATA U CRNOJ GORI: Što možemo naučiti iz tog primjera?
Državna izborno povjerenstvo Crne Gore objavilo je rezultate parlamentarnih izbora na osnovu 100 posto prebrojanih glasova, prema kojima je “Demokratska partija socijalista osvojila” 35.06 posto, odnosno 143.548 glasova, a koalicija “Za budućnost Crne Gore” 32.55 posto (133.267). Koalicija “Mir je naša nacija” je osvojila 12.53 posto (51.297), “Crno na bijelo” 5.53 posto (22.649), “Socijaldemokrate” 4.10 posto (16.769), “Bošnjačka stranka” 3.98 posto (16.286), “SDP – Jaka Crna Gora” 3.14 posto (12.839), “Albanska lista” 1.58 posto (6.488), a “Albanska koalicija Jednoglasno” 1.14 posto (4.675).
Rezultati su to crnogorskih izbora o kojima će se sigurno još dosta govoriti. Mnogi su već proglasili poraz Mila Đukanovića, no starog političkog lisca nikako ne treba otpisati. S laskavom titulom jednog od najdugovječnijih lidera, siguran sam da Đukanović ima bar još jednog asa u rukavu.
Hrvati u Crnoj Gori i poraz za koji su sami krivi
O Milu Đukanoviću će se sigurno još mnogo toga pisati, ali tema ovog teksta su Hrvati u Crnog Gori, odnosno katastrofalan rezultat hrvatskih stranaka kojim je hrvatska manjina ostala bez predstavnika u parlamentu Crne Gore, i to isključivo vlastitom krivicom.
Nakon Srbije, hrvatska manjina je sada ostala i bez predstavnika i u parlamentu Crne Gore. U obje države ne postoji zajamčeni mandati za hrvatsku manjinu već sniženi izborni prag za osvajanje mandata. U Crnoj Gori je hrvatska manjina tradicionalno imala jednu listu koja je uspijevala osvojiti mandat (HGI), no pred ove izbore pojavila se još jedna hrvatska lista koja je uzela taman dovoljno glasova da HGI ostane bez mandata.
Vrijedi istaknuti da se na temelju crkvenih podataka procjenjuje da u Crnoj Gori živi oko 10.000 Hrvata, a prema posljednjem popisu stanovništva provedenom 2011. godine u Crnoj Gori živi 6.021 Hrvat (0,97% u ukupnom stanovištvu). Prema popisu stanovništva iz 1991. u Crnoj Gori je živjelo 6,244 Hrvata (1,02%).
Naime, u lipnju je u Crnoj Gori osnovana još jedna politička stranka s hrvatskim predznakom, Hrvatska reformska stranka, na čelu s Marijom Vučinović, koja je još prije godinu i pol dana smijenjena s mjesta predsjednice Hrvatske građanske inicijative, čime su se stvari u hrvatskom korpusu u Crnoj Gori dodatno zakomplicirale.
Nakon što su prvi put na parlamentarnim izborima u Crnoj Gori nastupili u dvije političke grupacije, Hrvati, odnosno hrvatska manjina u Crnoj Gori kolokvijalno je sebi “pucala” u koljeno. Hrvatska građanska inicijativa osvojila je 0,27 posto glasova (1.114 glasova), a Hrvatska reformska stranka osvojila je 0,13 posto glasova (532 glasova) čime su obje stranke ostale ispod izbornog praga od 0,35 posto te nisu osvojile toliko željeni mandat. U prijevodu nakon što se hrvatsko biračko tijelo podijelilo napola odnosno na dvije stranke, nijedna od dvije stranke nije prošla izborni prag.
Hrvatske stranke su ukupno osvojile 1645 glasova, što je za 156 glasova manje nego li je Hrvatska građanska inicijativa osvojila na izborima 2016. godine kada je osvojila jedan mandat. Taj mandat je posljednje četiri godine obnašao Adrijan Vuksanović, koji je bio nositelj liste i ove godine. Može se dakle zaključiti i da je dio glasača nezadovoljan Vuksanovićevim predstavljanjem Hrvata, ali to u svakom slučaju otvara neka druga pitanja koja je hrvatska manjina trebala riješiti prije samih parlamentarnih izbora. To su, u svakom slučaju, teme za buduće analize.
Što možemo naučiti iz tog poraza?
Iskreno vjerujem da pojedinac zajedno sa drugim pojedincima ima(ju) apsolutno pravo na formiranje političkih stranaka, udruženja i blokova. Iz tog razloga ne želim ulaziti u razloge stvaranja nove političke stranke u Crnoj Gori, niti želim stvarati nove podjele. Vjerujem kako obje političke stranke s hrvatskim predznakom u Crnoj Gori imaju dobre razloge za svoje postojanje. No, u interesu hrvatske manjine u Crnoj Gori, ali u interesu svih drugih hrvatskih manjina u svijetu, politički lideri (i svi drugi predstavnici) moraju imati odgovornost prema narodu kojeg predstavljaju ili kojeg žele predstavljati.
Podjela, kakva je nastala u Crnoj Gori nije jedina podjela među hrvatskim političkim (ali i drugim) predstavnicima u mnogobrojnoj hrvatskoj dijaspori (iseljeništvu). Privatni interesi nerijetko prevladaju nad interesima većine, a u Crnoj Gori to je imalo i direktne posljedice. Hrvati su ostali bez svog predstavnika u Crnogorskom parlamentu. Ostali su bez osobe koja je trebala biti glas Hrvata Crne Gore. Glasa koji se mora čuti. Nažalost, u sljedeće četiri godine crnogorski Hrvati borbu za svoja prava vodit će na neki drugi, teži način.
Što zapravo možemo naučiti iz tog poraza? Prije svega, mišljenja sam da privatni interesi nikad ne smiju biti iznad nacionalnih interesa, a to je za Hrvate ipak malo teži zadatak. To vidimo na čitavom nizu primjera diljem hrvatskog iseljeništva, (pa čak i u Austriji) gdje određeni pojedinci zbog svojih privatnih interesa nerijetko zaustavljaju razvoj i napredak hrvatskih manjina u iseljeništvu.
Primjer Hrvata Crne Gore zapravo je idealan primjer koji pokazuje da se podjelama ne može postići baš ništa. Podjele koče, razdvajaju, usporavaju, dijele i naposljetku vode do poraza. Zato, neka izbori poraz u Crnoj Gori bude opomena političkim predstavnicama Hrvata u toj zemlji, ali ujedno i neka bude pouka svim Hrvatima u iseljeništvu da se jedino zajedništvom može postići rezultat te da se jedino zajedništvom mogu ostvariti ciljevi. Hrvatsko iseljeništvo ima nemjerljiv kapacitet, snagu, kapital i prava je šteta što je sve to neiskorišteno ili gotovo malo iskorišteno. Dobrim dijelom zbog pojedinca koji nedogovorno gledaju samo vlastite interese.
Robert Pandža
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije kroativ.at portala
Hrvati u Austriji
Sto godina hodočašća gradišćanskih Hrvata u Mariazell: Ovo je primjer odnosa prema kulturnoj i jezičnoj raznolikosti
Tisuće hodočasnika očekuju se od 25. do 27. kolovoza na jubilarnom, stotom hodočašću gradišćanskih Hrvata u najvećem austrijskom marijanskom svetištu Mariazell, objavio je Kathpress.
Vrhunac hodočašća, koje se redovito održava od 1923., bit će večernja liturgija 25. kolovoza u 18.30 sati s procesijom sa svijećama, kao i svečana misa 27. kolovoza u 10 sati. Obje mise predvodit će željezanski biskup Egidije Živković, uz suslavlje više biskupa, među kojima će biti i varaždinski biskup Bože Radoš i biskup Graza Wilhelm Krautwaschl.
Nakon svečane liturgije 27. kolovoza uslijedit će svečana predaja Marijina kipa, priopćila je u petak Željezanska biskupija.
Predaja kipa prvi put je organizirana 1973., pri čemu hrvatske župe iz austrijskog, slovačkog i mađarskog dijela Gradišća jedna drugoj predaju kip. Taj je običaj 1973. pokrenuo tadašnji željezanski biskup Stefan László, kao znak mirnog suživota i mostogradnje u doba Željezne zavjese i Hladnog rata, piše dijaspora.hr.
U posljednjih 50 godina Marijin kip, kopija Marijina kipa iz Mariazella, neprestano je na putu po hrvatskim župama u Gradišću. Tijekom hodočašća vjernici ju donose u Mariazell hodajući pješice tri do četiri dana, da bi ju ondje predali sljedećoj župi. Službene kronike otkrivaju da su hrvatski hodočasnici dolazili u Mariazell još u 15. stoljeću.
Tisuće Hrvata naselile su se između 1523. i 1535. u bijegu pred Turcima u Austriji i zapadnoj Mađarskoj. Danas ih je ondje oko 40 tisuća. Veliki dio njih živi u Beču, u Mađarskoj i Slovačkoj.
„Življeno zajedništvo etničkih skupina u Gradišću primjer je odnosa prema kulturnoj i jezičnoj raznolikosti“, naglasio je biskup Živković u priopćenju.
Mons. Živković je bio niz godina voditelj hrvatske sekcije u željezanskom dijecezanskom uredu, a nakon što je imenovan biskupom, podigao je sekciju na razinu samostalnog vikarijata.
Hrvatski vikarijat Željezanske biskupije sa sjedištem u biskupskoj rezidenciji u Željeznom brine o 20 posto katolika u Gradišću, a na čelu mu je vikar Željko Odobašić, u austrijskoj javnosti poznat i kao osnivač austrijske svećeničke nogometne reprezentacije. U gradišćanskim župama djeluju brojni hrvatski svećenici i redovnici.
Hrvati u Austriji
“Lijepa stvar” – Hrvatima iz dijaspore vlada nudi 500 stipendija za učenje hrvatskog jezika
Središnji državni ured za Hrvate izvan Hrvatske objavio je javni poziv za dodjelu do 500 stipendija, najviše do sada, za učenje hrvatskog jezika u Hrvatskoj za akademsku 2023./2024. godinu.
Zainteresirani će hrvatski jezik moći učiti u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku, Zadru, Puli i Dubrovniku, stipendija podrazumijeva redovito pohađanje nastave u Hrvatskoj.
Stipendija se odobrava za jedan (zimski ili ljetni semestar) ili dva semestra učenja hrvatskoga jezika. Zimski se održava se od početka listopada 2023. do kraja siječnja 2024. godine, a ljetni od početka ožujka 2024. do sredine lipnja 2024. godine.
Subvencije za smještaj i hranu
Stipendija uključuje trošak tečaja hrvatskoga jezika, subvencioniranu prehranu do dva obroka dnevno te djelomičnu naknadu za smještaj u studentskom domu ili privatno.
Na Javni poziv mogu se prijaviti pripadnici hrvatskoga naroda, njihovi supružnici kao i prijatelji hrvatskoga naroda i Hrvatske koji njeguju hrvatski identitet i promiču hrvatsko kulturno zajedništvo. Uvjet je da imaju 18 godina života, da su završili najmanje srednju školu te da imaju prebivalište izvan Hrvatske ili pak prebivalište/boravište u njoj ne dulje od tri godine.
Rok za slanje prijava na javni poziv je 19. lipnja 2023.
Austrija
IZ POVIJESTI MISIJE BEČ: Papa Ivan Pavao II. u posjeti crkvi Am Hof 1983. godine
Godine 1983., 12. rujna, pred našom crkvom Am Hof u Beču zbio se susret Svetog Oca Ivana Pavla II. s austrijskim i stranim radnicima. Taj je susret organiziran u sklopu Katoličkog dana. Crkva je susretom Svetog Oca s radništvom htjela dati jasno svjedočenje o svom zauzimanju za radnike i o njihovoj važnosti u društvenom i crkvenom životu, koristeći pri tom ulogu Ivana Pavla II. koji i sam dolazi iz radničkog svijeta i koji je u svom pontifikatu pokazivao naglašen interes upravo prema njima.
Katolički dan 1983. godine bio je pod motom Hoffnung leben – Hoffnung geben, a susret s radnicima održan je pod geslom Solidaritet in der Arbeit. Austrijska Crkva posvjedočila je kroz ovaj susret svoju brigu za radništvo i posebno svoje iskreno i velikodušno zalaganje za strane radnike.
Na prepunom bečkom trgu Am Hof pred našom crkvom postavljen je podij i na njemu je svečano dočekan i pozdravljen Sveti Otac od predstavnika austrijske Crkve i predstavnika radnika. U ime hrvatske zajednice pozdravio ga je p. Efrem Kujundžić, a u ime naših radnika Marko Tunjić. U susretu sa Svetim Ocem nastupila je i folklorna skupina naše Misije.
Premda su od Jugoslavenskog veleposlanstva dolazile prijetnje da se ne donose hrvatske zastave, trg je bio preplavljen njima. Fotografije koje su svjedok toga vremena pokazuju da su na trgu Hrvati bili ogromna većina. Hrvati su s toga skupa poslali jasnu poruku o svom postojanju, o svojoj vjeri i vezanosti uz Svetog Oca i Katoličku crkvu. Danas kada je Hrvatska slobodna i samostalna mogu se još bolje razumjeti namjere i bojazni Jugoslavenskog veleposlanstva iz 1983. godine i njihove želje da se to sakrije.
Sveti Otac je kod tog susreta ušao u našu crkvu, popeo se na njen balkon prema trgu i pozdravio narod. To isto učinio je prije 220 godina papa Pio VI. koji je na uskrsnu nedjelju 31. ožujka 1782. s istog mjesta blagoslovio okupljene Bečane na trgu pred crkvom.
Na inicijativu koju je pokrenuo prijašnji apostolski nuncij u Austriji mons. dr. Donato Squicciarini i pomoću dr. Bandiona svečano je postavljena spomen ploča na susret sv. Oca Ivana Pavla II. s radnicima 1983. godine. Svečano misno slavlje i otkrivanje spomen ploče predvodio je tajnik Biskupske konferencije Austrije dr. Egidije Živković. Spomen ploča postavljena je u predvorje crkve Am Hof.
fra Ilija Vrdoljak,
obljavljeno u Našoj riječi, listu Hrvatskih katoličkih misija u Austriji, ožujak 2004., br. 8., 10-17. str.
Foto: Arhiva Hrvatske katoličke misije Beč.
You must be logged in to post a comment Login