Cijene na austrijskim benzinskim postajama u središtu su novih najava ministra financija Markusa Marterbauera. U intervjuu za APA političar SPÖ-a najavio je da će se, kao sljedeći korak u borbi protiv poskupljenja, posvetiti tržištu goriva.

Šok zbog poskupljenja! Cijene goriva i dalje rastu

„Ako cijene sirove nafte na međunarodnim tržištima padnu za 30 posto, a na domaćim benzinskim crpkama se to uopće ne osjeti, onda tu nešto ne štima“, jasno je poručio ministar financija.

„U pogrešnom smjeru“

Konkretno, Marterbauer kod cijena goriva vidi razvoj koji ide „u pogrešnom smjeru“. Dok su međunarodne cijene sirove nafte pale, točenje goriva u Austriji poskupjelo je za 2,5 posto. Ministru je jasno: „Tu nešto ne odgovara.“ Sada želi poslati jasan signal rafinerijama: „To primjećujemo i za nas je to neprihvatljivo.“

Ministar financija na meti ima i druge sektore: u smještaju i ugostiteljstvu nedavno je zabilježen rast cijena od šest posto – što mu se, barem na prvi pogled, ne čini opravdanim. Istraživački instituti trebali bi stoga provjeriti jesu li ta poskupljenja opravdana. Ako nisu, vlada će intervenirati.

„Ne najavljujem paket štednje“

Ipak, vozače ne očekuju samo dobre vijesti: Marterbauer najavljuje da će se od 2027. godine uhvatiti u koštac s poreznim olakšicama koje štete klimi. „Nešto će se dogoditi“, rekao je ministar, pozivajući se na preporuke znanstvenog savjetodavnog vijeća.

Unatoč kritikama iz krugova ekonomske znanosti, on smatra da je državni proračun u cjelini na dobrom putu. Uvjeren je da će se Austrija 2028. ponovno vratiti u okvir EU-ova dopuštenog deficita od tri posto. Rezova će svakako biti – „ali sigurno sada ne najavljujem cjelokupan paket štednje“, rekao je ministar za APA.

Sve pod uvjetom proračuna

Što će se još provesti u drugom dijelu mandata vlade, za Marterbauera ovisi o proračunu: „Ne možemo si priuštiti baš sve.“ I po pitanju poreza na imovinu ministar ostaje realističan: aktualna kampanja ÖGB-a je „u potpunosti razumljiva“, ali „kratkoročno neprovediva“.

Više nade u porez na nekretnine

Više nade polaže u porez na nekretnine – unatoč ranijem neuspjelom pokušaju: „Općine su, po mom mišljenju, u financijskim poteškoćama i morat ćemo pronaći rješenje.“ Njegov prijedlog je da svaka savezna pokrajina sama odlučuje o visini tog nameta. No to je, kako kaže, „propalo zbog pokrajinskih premijera ÖVP-a. Nejasno mi je zašto, gledano s činjenične strane.“

Već 15 godina Austrija putem sustava Rot-bijelo-crvene karte nastoji privući visoko kvalificirane radnike iz zemalja izvan Europske unije. Ipak, unatoč dugogodišnjim naporima, broj osoba koje u Austriji borave na temelju ovog boravišnog i radnog modela i dalje je relativno nizak.

Trenutačno u zemlji boravi 12.643 osobe s Rot-bijelo-crvenom kartom. U usporedbi s ukupno više od 600.000 važećih boravišnih dozvola izdanih izvan azilnog sustava, taj broj čini tek manji udio. Zanimljivo je da su Kinezi trenutno najbrojnija skupina među nositeljima ove karte, ispred državljana Bosne i Hercegovine, što se prije nekoliko godina nije očekivalo.

Stalan rast, ali s niske baze

Unatoč skromnom ukupnom udjelu, broj Rot-bijelo-crvenih karata posljednjih godina snažno raste. Godine 2020. samo je 4.514 osoba imalo ovu vrstu dozvole, dok ih je pet godina ranije bilo svega 1.640. Današnja brojka pokazuje da interes postoji, ali i da ovaj model migracije još uvijek nije postao glavni kanal dolaska radne snage iz trećih zemalja.

Kinezi u snažnom usponu

Posebno se ističe rast broja kineskih državljana. Dok su 2020. godine bili tek na devetom mjestu, iza Amerikanaca, prije dvije godine pali su čak na desetu poziciju. No već prošle godine skočili su na drugo mjesto s 1.710 izdanih karata, a danas ih je čak 2.443, čime su postali najbrojnija skupina među nositeljima Rot-bijelo-crvene karte.

Rot-bijelo-crvena karta i njezina „Plus“ verzija

Unatoč rastu, osnovna Rot-bijelo-crvena karta i dalje ima sporednu ulogu u odnosu na druge boravišne dozvole namijenjene državljanima izvan EU i EGP-a. Posebno se to odnosi na Rot-bijelo-crvenu kartu Plus, koja omogućuje privremeni boravak uz neograničen pristup tržištu rada, primjerice za članove obitelji nositelja osnovne karte.

Za razliku od osnovne verzije, koja je vezana uz konkretnog poslodavca, karta Plus pruža znatno veću fleksibilnost. Nositelji osnovne karte mogu nakon dvije godine prijeći na Plus varijantu, što mnogi i čine.

Više od 142.000 nositelja karte Plus

Rot-bijelo-crvena karta Plus daleko je raširenija: trenutno je posjeduje više od 142.000 osoba. Najzastupljeniji su državljani Turske, Srbije i Bosne i Hercegovine, koji ovu vrstu dozvole koriste u znatno većem broju od ostalih nacionalnosti.

Najčešći boravišni status: stalni boravak EU

Najveći broj boravišnih dozvola za državljane trećih zemalja i dalje se izdaje u okviru statusa „Dugotrajni boravak – EU“. Više od 350.000 osoba ima ovaj status, koji se može steći nakon pet godina neprekidnog zakonitog boravka u Austriji i ispunjavanja drugog modula integracijskog programa.

U ovoj kategoriji prednjače državljani Srbije, ispred Turaka i BIH. Slijede državljani Sjeverne Makedonije, dok su Rusi već na petom mjestu.

Ukupna slika migracije u Austriji

Kada se zbroje sve vrste boravišnih i useljeničkih dozvola (uključujući i EU Plavu kartu), u Austriji trenutno živi 600.507 osoba s reguliranim boravkom. Neznatnu većinu čine žene – oko 301.000. Oko 150.000 nositelja dozvola mlađe je od 14 ili starije od 65 godina.

Gotovo 20 posto svih boravišnih dozvola pripada državljanima Turske, slijede Srbi s gotovo 19 posto te Bosanci s oko 17 posto. Prvih deset nacionalnosti zaokružuju još Rusi, Kosovari, Sjeverni Makedonci, Kinezi, Ukrajinci, Indijci i Iranci. Zastupljene su i brojne druge države – čak i Vatikan, Andora i San Marino, od kojih svaka ima barem jednog nositelja austrijske boravišne dozvole.

Ovi podaci jasno pokazuju koliko je migracijska slika Austrije raznolika, ali i koliko se struktura useljavanja mijenja, osobito kada je riječ o visoko kvalificiranoj radnoj snazi iz trećih zemalja.

Priče koje su se tijekom 2025. godine pojavile na društvenim mrežama i financijskim forumima izazvale su val nevjerice i rasprava. Kako je moguće biti nezaposlen, a istodobno raspolagati s nekoliko tisuća eura neto mjesečno? Upravo su takvi primjeri pokazali da financijska sigurnost ne ovisi uvijek isključivo o klasičnom radnom odnosu.

Nezaposlena s više od 2.500 eura mjesečno

Jedna od najzapaženijih priča godine odnosi se na 27-godišnju ženu koja je službeno nezaposlena, ali unatoč tome ostvaruje mjesečni neto prihod od 2.518 eura. Na prvi pogled zvuči nevjerojatno, no iza svega stoji kombinacija različitih izvora prihoda: naknade za nezaposlene, otpremnine iz ranijih zaposlenja, dividende iz manjih ulaganja u dionice te financijska potpora vezana uz dodatno obrazovanje.

Zanimljivo je da joj, unatoč izostanku stalnog zaposlenja, mjesečno ostaje dovoljno novca da može uštedjeti oko 1.050 eura. Time nadmašuje i mnoge zaposlene na puno radno vrijeme. U intervjuu za financijski kanal Finanzfluss istaknula je kako joj je cilj dugoročna financijska neovisnost. Troškove stanovanja i života svela je na minimum, a višak novca usmjerava u štednju i ulaganja.

Financijska edukacija kao ključ

U središtu ove priče nalazi se i platforma Finanzfluss, jedan od najutjecajnijih financijskih kanala na njemačkom govornom području. Kanal, koji vodi bivši investicijski analitičar Thomas Kehl, besplatno nudi edukativne sadržaje o osobnim financijama, štednji i ulaganju. Upravo zahvaljujući takvim izvorima, mnogi mladi ljudi uče kako i s neredovitim prihodima mogu graditi stabilnu financijsku budućnost.

Reakcije javnosti bile su burne – od oduševljenja do skepticizma. No poruka je jasna: uz dobar plan i disciplinu moguće je postići financijsku sigurnost i bez klasične karijere.

Pedesetdvogodišnjak bez posla, ali s više od 5.000 eura mjesečno

Još više pažnje privukla je priča 52-godišnjeg muškarca koji je također službeno nezaposlen, ali raspolaže s mjesečnim budžetom od čak 5.090 eura. Njegova financijska situacija rezultat je kombinacije više izvora: djelomične zaposlenosti supruge, invalidske mirovine, dječjeg doplatka, naknade za nezaposlene te prihoda od najma nekretnina.

Dodatnu prednost ima činjenica da obitelj živi u vlastitom stanu, čime su eliminirani troškovi najamnine. Ova priča jasno pokazuje da nezaposlenost ne mora nužno značiti financijsku nesigurnost, ako postoje alternativni i dobro raspoređeni izvori prihoda.

Mladi Bečanin na putu prema financijskoj slobodi

Treći primjer donosi drukčiju perspektivu. Riječ je o 29-godišnjem Bečaninu, pravniku po struci, koji ima stabilno zaposlenje, ali se ističe iznimno visokom stopom štednje. Svakog mjeseca uspije odvojiti oko 1.700 eura, a zahvaljujući ulaganjima u ETF-ove i uravnoteženom portfelju već je akumulirao imovinu vrijednu oko 167.000 eura.

Njegova strategija temelji se na dugoročnom planiranju, disciplini i diversifikaciji ulaganja. Ipak, upozorava na rizike, osobito kod pojedinačnih dionica u tehnološkom sektoru, naglašavajući važnost raspodjele rizika.

Zajednička poruka ovih priča

Iako na prvi pogled djeluju gotovo nestvarno, ove priče otkrivaju zajednički obrazac: financijska sigurnost ne proizlazi isključivo iz visoke plaće ili stalnog zaposlenja. Ključ leži u pametnom upravljanju novcem, kombiniranju različitih izvora prihoda, kontroli troškova i dugoročnom ulaganju.

U vremenu nesigurnog tržišta rada, ovi primjeri služe kao podsjetnik da financijska pismenost i strateško razmišljanje mogu biti presudni faktori za stabilan i kvalitetan život – čak i u okolnostima koje se na prvi pogled čine nepovoljnima.