U Njemačku se od 2013. do danas iselilo oko 310.000 hrvatskih državljana, što je 85 posto ukupnog broja iseljenih u tom razdoblju, 20.000 ih je odselilo u Irsku, isto toliko u Austriju te još oko 20.000 u sve ostale zemlje. 

Rezultati su to istraživanja “Percepcija iseljenika o Hrvatskoj“ koje je znanstvenik doc. dr. sc. Tado Jurić s Odjela za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta proveo u Njemačkoj na uzorku od 1200 ispitanika 2018. godine i 534 ispitanika ove godine, prenosi Glas Hrvatske.

Jurić dodaje da je bitno uzeti u obzir i činjenicu da su iseljenici, u pravilu, prvih tri do pet godina zadovoljniji svojom odlukom o iseljenju nego poslije, jer nakon prvotne patnje, u pravilu, nastupa duži period zadovoljstva odlukom o iseljenju. Iseljenik tada ima osjećaj da napreduje te da mu raste životna snaga, međutim, kada dosegnu određenu razinu i sve ponovno postane rutina, kod mnogih se pojavljuje sumnja u ispravnost odluke i preispitivanje koje može potrajati godinama.

Mladi žele uređen sustav

– Istraživanje pokazuje da traže uređen sustav. Ljudima je naprosto dosta jurnjave za vezom i poznanstvima oko svakog životnog problema. Dosta im je neizvjesnosti i straha od budućnosti, ali i potplaćenosti i poniženja. Korupcija je učinila više štete hrvatskom nacionalnom identitetu nego što je oštetila gospodarstvo. Posljedica korupcije i nepotizma je nestajanje osjećaja zajedništva i solidarnosti, a koji bi trebao biti temelj društva – rekao je Jurić, dodajući da dio iseljenih Hrvata, pogotovo mlađe generacije, počinje doživljavati hrvatski nacionalni identitet kao prijevaru kojom politička kasta manipulira kako bi se bogatila i zadržavala sebe na položaju.

– U zdravom društvu varalice se moraju kazniti, a trud se mora nagraditi. Ako vam netko ne uvažava i ne nagrađuje trud, ne preostaje vam drugo nego otići tamo gdje se nadate da će se to dogoditi –  napominje Jurić.

Istraživanje o motivima iseljavanja

– U analizi životnih vrijednosti vidjeli smo da mladi ne odlaze radi novca, odnosno da bi se brzo obogatili ili što brže došli do što veće plaće, što je glavna teza hrvatskih političkih elita. Da glavni motivi iseljavanja nisu isključivo ekonomski, vidimo i iz činjenice da je više od polovine iseljenika imalo radno mjesto u Hrvatskoj. Analiza iseljeničkih stavova pokazala je da je glavni poticaj odlasku predodžba da u Hrvatskoj nisu institucionalizirane vrijednosti radne etike i uopće poštenja. Percepcija iseljenika je da se hrvatsko društvo moralno slomilo, a naša istraživanja ukazuju na jasnu vezu između političke etike, slabih institucija i iseljavanja – ističe Jurić.

– Ovo je istraživanje nastavak moga istraživanja o motivima iseljavanja, a pokazalo je da iseljenici smatraju da domovinska i iseljena Hrvatska nisu učinkovito i uspješno povezane, kao i to da Hrvati u domovini imaju negativan stav prema hrvatskom iseljeništvu i njeguju brojne predrasude te da Hrvatska ne čini dovoljno da pomogne iseljenicima – naglašava Jurić, čije će istraživanje uskoro biti objavljeno u knjizi “Gastarbeiter Millennials”.

Jurić zaključuje da su visokoobrazovani, zaposleni i osobe u braku danas znatno skloniji migriranju, što u prijašnjim migracijama nije bio slučaj. Dominantno obilježje ovoga iseljeničkoga vala je, dodaje, iseljavanje kompletnih obitelji, što je u prijašnjim migracijama u Njemačku također bilo rijetko. Najveću sklonost migriranju iskazuju ljudi u dobi između 20 i 35 godina, koji predstavljaju najproduktivniji dio društva.