Panorama
Običaji u ‘stranim zemljama’: U nekim zemljama vas domaćin neće ni ponuditi hranom, a u nekim ‘daju sve’
Pozivanjem svojih prijatelja i bližnjih u svoj dom, znamo se zapitati što ćemo našim gostima ponuditi na stolu. Pa se krene u intenzivnu kupovinu, raspravlja se o namirnicama i uređuje prostor. Ipak, sudeći po karti koja je postala viralna na društvenim mrežama, nekima će goruće pitanje biti bili bi uopće trebali ponuditi nešto od hrane, a neki se ne zapitaju ni to.
Naime, na internetu je objavljena karta europskih zemalja na kojoj je objašnjeno u kojim zemljama ćete biti ponuđeni hranom prilikom dolaska u goste, a gdje to nikako nemojte očekivati. Dok se za cijeli Mediteran, pod time mislimo i na Hrvatsku, smatra kako će gotovo uvijek ponuditi hranom, isto pravilo ne vrijedi i za sjever Europe. Tako ako primjerice odete u goste kod Islanđana, Nizozemaca, Danaca, Šveđana, Finaca ili Norvežana, nemojte očekivati da ćete i ”zameziti”, piše večernji.ba.
No, koliko je ta karta točna htjeli smo i sami provjeriti, pa smo tako razgovarali s nekoliko osoba koje su iz Hrvatske preselili u druge krajeve Europe te se u njihove običaje uvjerili i sami. Prvo smo htjeli provjeriti u Švedskoj, državi koja je potaknula brojne rasprave te iznjedrila i naziv ”Swedengate” jer su domaći poznati po tome da ne dijele hranu olako.
Svatko za sebe
– Hrana je po dogovoru. Ako te netko pozove, normalno je podijeliti troškove za tu hranu, kao što je i normalno da svatko donosi svoju cugu i svoju hranu – prepričava nam Dora, koja manje od godinu dana živi u Stockholmu. – To ti nitko neće ni taknuti, zna se što je čije. Može biti i da svatko donese jedno jelo za podijeliti pa se napravi švedski stol – upućuje nas Dora te nam govori kako je upravo otuda potekao naziv. A plaća se pogotovo ako se radi o nekom ”konkretnijem jelu”. – Ako te ponude primjerice tjesteninom s lososom, vjerojatno ćeš im nešto i platiti za to, ali ako te ponude čipsom sumnjam da bi se išta tražili – ukazuje Dora za večernji.ba.
Nešto labavija pravila vrijede u Norveškoj. – U Norveškoj ako te netko ciljano pozove na ručak ili večeru naravno da će te nahraniti. S druge strane ako te pozove na kavu, dobit ćeš kavu. Mislim da su prilično jasni oko toga što možeš očekivati – ispričala je Marija koja već neko vrijeme živi u Oslu.
– Mislim da generalno ima puno manje nepozvanih dolazaka nekom na vrata nego kod nas, ali mi je teško stvarno reći kolika je ta razlika jer se meni čini da nepozvani dolasci i čašćenja nestaju s našom generacijom – dodala je, napominjući kako mladi Norvežani preferiraju odlaske u kafiće i restorane, nego pozivanje gostiju u svoj dom. Naravno, uz odvojeno plaćanje.
– Ali stvarno imam dojam da je tako i u Hrvatskoj, ne znam da itko zove ljude kući i nakuhava satima kao sto su naši starci radili – mišljenja je Marija. Nešto južnije, u Amsterdamu, već više od pet godina živi Magdalena koja se prilagodila na nizozemski način života.
– Nizozemci zovu u goste i idu u goste, i ponude ti sve isto što bi ponudili i svojim prijateljima Nizozemcima, pa i svojim roditeljima, samo što je to nešto drugačije nego što je kod nas. Izuzetno su gostoprimljivi i sve to oni naprave u svojoj najboljoj namjeri, a to što to nama Balkancima izgleda oskudno i siromašno, to je naš problem, a ne njihov – kaže Magdalena.
– Poimanje ručka i doručka je samo drugačije od nas. Da je iskreno i od srca, i s njihovom mišlju da su napravili sve što su mogli, ja iskreno smatram da je, samo što je drugačije nego kod nas. Ja sam se pomirila da svi živimo život na različit način i nema potrebe upirati prstom gdje je bolje, a gdje je lošije. Tako je kako je – dodala je.
Brat izazvao kaos
Razgovarali smo i s Dragicom, Hrvaticom koja je rođena u Njemačkoj, no vratila se u Hrvatsku prije 10-ak godina.
– Kad ideš kod Nijemaca, moraš donijeti svoje meso. Ako vas je četvero možda i ne, ali za veće grupe svatko donosi svoje. Kad imaju okupljanja na ulici, onda svi zajedno roštiljaju, a ono meso koje si donio i sam ispečeš i to jedeš. Nije da svatko donese ponešto pa jede što god mu se jede, ne. Moj brat je naravno jeo tuđe meso jer otkud bi dijete znalo da smije jesti ono što je donio, pa je nastao cijeli kolaps – objasnila nam je. Ispričala nam je i jednu anegdotu koju su doživjeli kada je njen brat išao na školski izlet. Škola je organizirala, a roditelji su plaćali djeci hranu.
– Kad se odlazilo na izlete, onda se sat vremena raspravljalo o tome hoće li po djetetu biti cijeli perec ili pola, to su te neke fascinantne stvari – ukazuje nam Dragica, dodajući kako je puno drugačije kada se odlazi u goste kod prijatelja koji su Hrvati, Talijani ili Portugalci.
– To inače bude kao i u Hrvatskoj. Pozivaju te i daju to što god hoćeš. Drugačije je jedino kod Nijemaca. Tu ne bude velikih količina hrane, to bude kvalitetno meso, ali po svakome po dva komadića mesa – nema prežderavanja kao kod nas. Ipak, nisam doživjela da moram platiti ako nešto pojedem – kazala je. A u Hrvatskoj, govori nam Zagrepčanka Višnja s kojom smo razgovarali o tome ”kako je kod nas”, hrana joj je za goste gotovo pa obavezna. Ako ništa drugo, ponudi se barem 10 puta, a na kraju na stol i stavlja plata s narescima i sirevima.
– I prije su se isto tako stavljali domaća šunka, špek, vrhnje, sve. Za svakoga je vrijedilo. Ali, kod nas se nije išlo toliko često u goste jer su ljudi radili na zemlji po cijele dane. Kada je moj otac još prije 40 godina išao po svinju u Zagorje, ljudi su mu tamo napravili sir s vrhnjem i dali mu špek i kobasice, a prvi put u životu su ga vidjeli – zaključila je Višnja.
Zanimljivosti
U susjednoj zemlji za prometni prekršaj dobio kaznu od 106.000 eura
58-godišnji Švicarac vozio je preblizu drugom vozilu na autocesti. Sada je osuđen na veliku novčanu kaznu.
58-godišnji vozač u Švicarskoj uložio je žalbu na presudu višeg suda iz prošlog kolovoza. Prema ovoj presudi, on mora platiti kaznu od preko 100.000 franaka – što je ekvivalentno 106.000 eura. Savezni sud je odbio njegovu žalbu.
Čovjek iz Aargaua osuđen je na uvjetnu kaznu od 50 dnevnih stopa od 1970 franaka svaka. To znači da mora platiti iznos veći od 100.000 ako u sljedeće dvije godine počini novo kazneno djelo. Vozač u svakom slučaju mora platiti sudske troškove od 13.000 franaka.
58-godišnjak je 23. ožujka vozio svoj automobil autocestom A1 prema Zürichu. “Policijski video dokazi pokazuju kako vozač prati vozilo ispred sebe na nedovoljnoj udaljenosti”, navodi se u presudi Saveznog suda.
Kako je vidljivo iz odluke Višeg suda, udaljenost od automobila ispred mora biti šestina brzinomjera. “Ovo nije proizvoljna odluka”, presudio je Savezni sud. Osim toga, podupire odluku Višeg suda koji je mjerio udaljenost kroz smjernice. Savezni sud stoga potvrđuje kaznu. Milijunaš se nadao da će svojom žalbom postići oslobađajuću presudu.
Kazna je tolika jer Švicarac ima oporezivi prihod od preko 1,6 milijuna franaka.
Panorama
Znanstvenici otkrili ključnu poveznicu u povijesti indoeuropskih jezika
Nova genetska analiza otkriva dosad nepoznatu populaciju ključnu za nastanak i širenje indoeuropskih jezika.
Međunarodni tim istraživača pod vodstvom Rona Pinhasija s Instituta za evolucijsku antropologiju Sveučilišta u Beču i Davida Reicha sa Sveučilišta Harvard otkrio je važan dio slagalice u razumijevanju podrijetla indoeuropske jezične porodice. Analizom drevne DNK 435 pojedinaca s arheoloških nalazišta diljem Euroazije (6.400 – 2.000 g. pr. Kr.) identificirana je populacija koja predstavlja „kariku koja nedostaje” u povijesti indoeuropskih jezika.
Više od 400 indoeuropskih jezika, uključujući važne grane poput germanskih, romanskih, slavenskih, indoiranskih i keltskih jezika, danas govori gotovo polovica svjetske populacije. Povjesničari i lingvisti istražuju podrijetlo i širenje jezika koji potječu iz proto-indoeuropskog (PIE) još od 19. stoljeća, budući da u ovom području i dalje postoje znanstvene nepoznanice.
Novootkrivena populacija, koja je živjela na stepskom području Kavkaza i donje Volge, povezana je sa svim populacijama koje govore indoeuropske jezike. Posebno je značajno otkriće da su i anatolijski jezici, uključujući hetitski, potekli od ove grupe.
Prijašnja istraživanja pokazala su da je jamna kultura (3.300 – 2.600 g. pr. Kr.) od 3.100 g. pr. Kr. nadalje imala ključnu ulogu u širenju indoeuropskih jezika iz pontsko-kaspijskih stepa prema Europi i Aziji. No, anatolijski jezici, poput hetitskog, razlikuju se jer nisu imali stepsko podrijetlo. Nova istraživanja pokazuju da su potekli iz populacije koja je između 4.500 i 3.500 g. pr. Kr. živjela u regiji između Kavkaza i donje Volge – takozvane kavkasko-donjovolške skupine.
Studija, objavljena u časopisu „Nature“, otkriva da su pripadnici jamne kulture nosili do 80 posto genetskog nasljeđa populacije kavkasko-donjovolške populacije, što znači da je upravo ova skupina mogla biti ključni nositelj proto-indoanatolijskog jezika – zajedničkog pretka kako anatolijskih, tako i kasnijih indoeuropskih jezika. Ovi nalazi predstavljaju veliki iskorak u razumijevanju razvoja i širenja indoeuropskih jezika i nude odgovor na jedno od najvažnijih pitanja u povijesti lingvistike.
Zanimljivosti
Milijunaš u Poljskoj gradi najveći kip Djevice Marije u Europi
Jedan od najbogatijih Poljaka u rodnom Kikolu, 170 kilometara sjeverozapadno od Varšave, želi podići kip Djevice Marije visok 55 metara. Prema riječima gradonačelnice Renate Golebiewske, gradić je već odobrio gradnju, prenose poljski mediji.
Inicijator i financijer su multimilijunaš Roman Karkosik (73) i njegova supruga Grazyna. Kip Djevice Marije trebao bi biti najveći u Europi, nadmašujući skulpturu Majke Božje u blizini gradića Miribel u zapadnoj Francuskoj.
Francuski kip podignut je prije više od 80 godina i visok je 35 metara. Najveći svjetski kip Djevice Marije već nekoliko godina stoji na obalnom brdu Monte Maria, oko 20 kilometara južno od grada Batangas na Luzonu, na Filipinima. Mjeri više od 90 metara.
Očekuje se da će novi poljski kip biti dovršen sljedeće godine. U planu je 40 metara visoka skulptura na 15 metara visokom postamentu u obliku krune. Rečeno je da će zgrade koje već stoje na imanju izvan malog grada biti srušene. Nalazište se nalazi u blizini marijanskog svetišta u selu Konotopie.
Već prije 15 godina izgradnja goleme figure Krista izazvala je pomutnju u Poljskoj. Kip u Swiebodzinu, u zapadnoj Poljskoj, visok je 52 metra uključujući bazu i stoga je manji od trenutnog građevinskog projekta. Najveći kip Isusa na svijetu je građevina visoka 61 metar u Indoneziji, koja je svečano otvorena 2024. godine.
