Austrija
Kako je hrvatski jezik nestao iz Marchfelda
Tisuće ljudi iz Marchfelda nekoć su govorili hrvatskim jezikom, u nekim selima ga je govorila čak i većina stanovništva. Ali za razliku od Gradišća, u Donjoj Austriji hrvatski jezik je izumro. Pozadinu je sada opsežno istražilo Sveučilište u Beču.
Danas se dokazi hrvatskog naseljavanja Marchfelda nalaze prvenstveno na grobljima. Brojna hrvatska prezimena svjedoče o nekoć uspješnoj hrvatskoj manjini u selima kao što su Wagram an der Donau, Eckartsau, Breitensee i Haringsee (sva u okrugu Gänserndorf). U nekim mjestima, uključujući Loimersdorf, Engelhartstetten i Kopfstetten (također okrug Gänserndorf), Hrvati su čak činili većinu, objašnjava lingvistica Agnes Kim sa Sveučilišta u Beču. Njihovi su dijalekti davno izumrli, piše ORF.at.
Posljednjih godina Kim je uz pomoć starih crkvenih zapisa i nadgrobnih ploča rekonstruirala povijest i sudbinu hrvatskih obitelji u Marchfeldu. Pisani izvori samih ljudi nisu sačuvani, ali opisi dijalekta koji se govorio u to vrijeme mogu se koristiti za opisivanje podrijetla i kronologije. Za svoje istraživanje Kim je prošle godine od pokrajine Donje Austrije dobila nagradu Science Future Prize.
Povijest Marchfeldskih Hrvata započela je klimatskim i geopolitičkim promjenama na europskom kontinentu. Od kraja 13. stoljeća prosječne temperature u srednjoj Europi naglo su pale, a povjesničari klime govore o malom ledenom dobu koje je uslijedilo nakon srednjovjekovnog toplog razdoblja. Niske temperature imale su strašne posljedice: “To je značilo da su velika područja zemlje koja nisu bila toliko plodna napuštena”, objašnjava Kim. To također uključuje Marchfeld, koji je u to vrijeme bio pjeskovit i težak za kultiviranje.
Tome su pridodani i krvavi osvajački pohodi Osmanlija, koji su okončani tek drugom neuspješnom turskom opsadom Beča 1683. godine. Ravni Marchfeld bio je stalno poprište nasilnih ratnih činova. Znanstvenica ga opisuje kao “devastirano područje”. Nakon dvije turske opsade u nekoliko generacija, Marchfeld je doslovno opustošen, a bilo je i pothranjenosti zbog hladne klime. Broj stanovnika u Marchfeldu drastično se smanjio.
“To je značilo da su stanodavci morali pronaći nove radnike i nove stanovnike za prostor”, kaže Kim. Osim svojih seoskih posjeda u okolici Beča, mnogi su austrougarski plemići posjedovali i zemlju u udaljenim područjima carstva, poput Hrvatske.
“U to vrijeme na Balkanu su bili i turski ratovi, Osmanlije su osvojile velike dijelove Balkana, a ljudi su odatle morali bježati”, objašnjava lingvistica Kim. Mnogi zemljoposjednici iskoristili su priliku i obećali svojim podanicima novi početak u središtu carstva.
Istraživači danas pretpostavljaju da je narod prvenstveno došao iz središnjeg hrvatskog područja uz granicu s BiH, objašnjava Kim. Unovačeni hrvatski doseljenici brzo su se učvrstili u Marchfeldu. Crkveni umrlici u Loimersdorfu bilježe prvi spomen građana s hrvatskim imenima već 1733. godine. Od 1700. nadalje može se pretpostaviti da su u Marchfeldu živjeli Hrvati, kaže Kim. U selima kao što je Loimersdorf, koja su bila posebno naseljena Hrvatima, oko 300 do 350 od 300 do 400 stanovnika vjerojatno je u 18. stoljeću govorilo hrvatskim jezikom.
“Može se pretpostaviti da se način na koji ruralno stanovništvo međusobno komunicira, čak i na višejezičnim mjestima, uglavnom temelji na skladu, zajedničkom životu i slaganju”, kaže Kim. Ali jezik se uvijek koristio kao sredstvo politike moći u multietničkoj monarhiji, naglašava ona.
Sumnjičavo se gledalo na širenje hrvatskog jezika izvan vrata prijestolnice, osobito među donjoaustrijskim staležima. “Već u 17. stoljeću staleži su pokušali ograničiti privilegije hrvatskog govornog stanovništva, posebice u vlastitoj crkvenoj službi”, objašnjava Kim. Godine 1792. veleposjednici u Loimersdorfu nameću njemački kao crkveni jezik i time posredno označavaju kraj hrvatskog jezika u Marchfeldu.
“Upravo je ta institucionalna uporaba jezika najvjerojatnije prije ili kasnije dovela do germanizacije, do toga da ljudi mijenjaju svoj jezik”, kaže Kim. Razloge koji stoje iza intenzivnih napora germanizacije u Marchfeldu danas je teško rekonstruirati, kaže Kim. “Jedna od pretpostavki je da su središte Habsburškog Carstva jednostavno za sebe prisvojili posjednici koji su govorili njemački i plemstvo koje je govorilo njemački.”
Germanizacija je bila uspješna, a najkasnije do 1900. hrvatski više nije bio vitalni jezik u Marchfeldu. Kim sumnja da je ipak bilo ljudi koji su odrasli govoreći hrvatski sve do 1930-ih, a možda i do 1950-ih i 1960-ih. “Nažalost, ni hrvatski dijalektolozi ih više nisu mogli pronaći, pa nemamo konkretnih dokaza za jezik.”
Jezična politika bila je sasvim drugačija samo nekoliko kilometara južnije. Gradišćem, kao dijelom mađarske polovice Carstva, dominiralo je mađarsko plemstvo. Unatoč naporima za mađarizaciju, veća društvena višejezičnost bila je uobičajena u Mađarskoj, kaže Kim. Osim toga, jezik crkve u Ugarskoj bio je bez iznimke latinski.
Danas nas samo nekoliko mjesta podsjeća na nekadašnji cvat hrvatskog života u Marchfeldu. U Groß-Enzersdorfu (okrug Gänserndorf) nekadašnja jugoistočna gradska vrata i danas se nazivaju “Kroatentor”. Krajem 19. stoljeća Kroatisch Wagram preimenovan je u Wagram na Dunavu, koji je i danas u upotrebi. Deutsch Wagram, koji je nekoć dobio “Deutsch” da bi se razlikovao od Kroatisch Wagrama, i danas nosi sufiks.
Austrija
Anonimni donator u Austriji pomogao obitelji porijeklom sa Balkana sa čak 100.000 eura
Sredinom rujna poplave su uništile velike dijelove Donje Austrije. Poplava je pogodila i kuću Kenane Musaefendić i njene obitelji u općini Tulbing (distrikt Tulln) – voda je bila do struka. Tamo su se uselili prije dvije godine. Puno je uništeno, a šteta je ogromna. Obitelj je privremeno ostala kod susjeda. O svojoj sudbini Kenana Musaefendić govorila je u emisiji ORF-a “Aktuell nach eins”. Sada joj je pomogao nepoznati donator i to ni manje ni više nego s 100.000 eura.
Za donatora velikog iznosa zna se samo da je član poslovne obitelji iz Gornje Austrije i da je želio(la) gospođi Musaefendić donirati 100.000 eura. Obitelj donatora posebno je dirnuta sudbinom obitelji. “Nova kuća je upravo dovršena nakon dugog, mukotrpnog rada, a onda se odjednom vratila na početak zbog poplave”, napisala je poslovna obitelj u izjavi za ORF.
Obitelj Musaefendić bila je presretna. Takvu osobu nađeš samo jednom u životu, rekla je Kenana Musaefendić za ORF. “Htjela bih vam puno zahvaliti, stvarno sam jako dirnuta”, rekla je žena, a prenosi kroativ.
Ukupna šteta na kući iznosi 190.000 eura. Donacija je iznosila 100.000 eura, a država je uplatila 60.000 eura. Obitelj još sama mora prikupiti 30.000 eura.
Austrija
U Austriji dva mladića napala i iskoristila staricu, radi se od državljanima BiH i Hrvatske
Nakon silovanja 76-godišnje žene u Möllersdorfu (Donja Austrija) tijekom vikenda, dvojica muškaraca odvedena su u zatvor Wiener Neustadt. Dvojac u dobi od 21 i 29 godina u subotu je umirovljenicu uvukao u automobil i zlostavljao je.
Policiju je nazvao svjedok. Muškarci su uhićeni, potvrdili su u ponedjeljak policija i državni odvjetnik Wiener Neustadta. Državna kriminalistička policija provodi istragu.
Prema pisanju Kurira, osumnjičeni su bosanskohercegovački i hrvatski državljanin koji su vjerojatno bili pod utjecajem alkohola i droga. Priča se da je dvojac prišao ženi na ulici u gradu Traiskirchenu.
Državno tužiteljstvo u Bečkom Novom Mjestu zatražilo je određivanje istražnog zatvora, rekao je glasnogovornik Erich Habitzl. Odluka je planirana za poslijepodne, rekla je na zahtjev glasnogovornica suda Birgit Borns.
Austrija
Austrija: Evo gdje vrebaju radari u Beču
U 2023. u prometnim nesrećama diljem Austrije poginulo je 396 ljudi. Povreda prednosti prolaska i ignoriranje crvenog svjetla i dalje su česti uzroci nesreća u cestovnom prometu, s udjelom od 25 posto. Ti su prekršaji trenutno na drugom mjestu među glavnim uzrocima nesreća u cestovnom prometu, podaci su Povjereničkog vijeća za sigurnost cestovnog prometa (KFV). Trend je u porastu.
Pješaci i vozači e-skutera posebno često ignoriraju crvena svjetla na semaforu: 15 posto ispitanih pješaka i 10 posto ispitanih vozača e-skutera kažu da prelaze ulicu ili raskrižje kada je crveno najmanje dva do tri puta tjedno pokazuje istraživanje KFV-a.
Policija je relativno nemoćna protiv ovih crvenih prijestupnika – osim ako policajci ne uhvate građane in flagrante delicto. Za borbu protiv automobila i motociklista koji ignoriraju semafore, u Beču postoji šest fiksnih kamera za kontrolu na crvenom semaforu koje vrebaju prometne prekršitelje na gradskim ulicama:
➤ na Schottenringu u blizini Franz-Josefs-Kai
➤ kod Reinprechtsdorfer Straße – Schönbrunner Straße prema Matzleinsdorfer Platz
➤ na raskrižju Universitätsstrasse i Währinger Strasse prema Maria-Theresien-Strasse
➤ na Währingerovom pojasu blizu Nußdorfer Straße prema Heiligenstädter Straße
➤ na raskrižju Altmannsdorfer Straße – Sagedergasse prema gradu
➤ na Neubaugurtelu u blizini Felberstrasse u smjeru Mariahilfer Belta.
Sustav bljeska 26 crvenih drivera dnevno
Bečki “master blitzer” je objekt na Neubauzeile neposredno prije Westbahnhofa, doznaje “Heute” od bečke policije na upit. U 2023. uhvatila je ukupno 8476 “crvenih prijestupnika” (vozače koji ignoriraju crveno svijetlo) – to je oko 23 dnevno. Ove godine sustav je na putu za rekord: do kraja listopada bilo je 7812 bljeskova, što je 26 crvenih svjetala svaki dan. Usput, “fotka za uspomenu” košta od 70 eura. Semafor “košta” prometne prekršitelje oko 600.000 eura godišnje.
