Prije točno 35 godina, 26. travnja 1986. godine nuklearni reaktor br. 4 centrale u ukrajinskom Černobilu eksplodirao je tijekom ispitivanja sigurnosti. Gorivo je gorjelo deset dana izbacujući u atmosferu radioaktivne čestice koje su se raspršile na tri četvrtine površine Europe.

Samo dva dana kasnije Švedska je izdala upozorenje utvrdivši porast radioaktivnosti, a službena Moskva je prvo htjela sakriti nesreću. Tek 14. svibnja je tadašnji sovjetski predsjednik Mihail Gorbačov objavio informaciju.

Evakuirano je gotovo 350.000 ljudi u krugu od tridesetak kilometara. U četiri godine nakon nesreće poslano je oko 600.000 sovjetskih stručnjaka koji su sa slabom ili nikakvom zaštitom išli na mjesto havarije kako bi gasili požar, sagradili betonsku oplatu oko reaktora i očistili okoliš. Procjene govore o 30 do 100.000 mrtvih nakon nesreće, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) tvrdi da je umrlo oko 17.000 ljudi, dok organizacija Greenpeace govori o 90.000 mrtvih.

Međunarodna zajednica financirala je izgradnju golemog nepropusnog čeličnog luka (iznad oštećenog reaktora) vrijednog čak 2,1 milijarde eura. Luk je sagrađen 2016. godine, a zahvaljujući njemu stopa radioaktivnosti u blizini centrale pala je za deset puta u godinu dana.

Posljednja istraživanja u časopisu „Science“ govore kako kod djece ozračenih roditelja nije bilo „dodatne štete na DNK-u“. Ispitani su rođeni nakon nesreće u periodu od 1987. i 2002. godine i pregledani su njihovi genomi. Znanstvenici nisu pronašli nikakve mutacije koje bi se mogle povezati s radioaktivnošću.

Gornja Austrija i Štajerska bile teško pogođene radioaktivnošću

Radi brzog otkrivanja i procjene radioaktivne kontaminacije velikih razmjera u Austriji, tadašnje Ministarstvo zdravstva i zaštite okoliša je počelo uspostavljati sustav ranog upozorenja na zračenje već 1975. godine. 1986. godine je bila u pogonu potpuno automatizirana mjerna mreža u Europi.

Za razliku od drugih srednjoeuropskih zemalja, Austrija je bila posebno jako pogođena tadašnjim lošim uvjetima. Danima nakon nesreće je padala kiša u nekim dijelovima Austrije, a radioaktivna kontaminacija je bila izuzetno visoka u Gornjoj Austriji, Koruškoj, Salzburgu i Koruškoj. I danas se u zemlji može pronaći radioaktivni cezij-137.

Službenik za zaštitu od zračenja u Štajerskoj Ewalt Plantosar je izjavio kako se u šumskim tlima razgrađuje cezij-137, ali je i dalje mjerljiv: „U Schwammerlu je to još uvije moguće otkriti, a i u mesu divljači. Mjerljivo ne znači automatski i opasno po zdravlje“.

• Heroina dana: Medicinska sestra spasila 92-godišnjakinju iz zapaljene kuće
• Jedanaestogodišnjakinja nestala u Beču: Ujak ju je od policije sakrio u ladicu kreveta
• Ranije od planiranog: U travnju se održavaju novi izbori u Beču
• Posljednja prilika za klima bonus: Tko ima pravo na isplatu novca
• Novo istraživanje: Prosječna plaća u Austriji 49.121 bruto godišnje