Sport
Hrvatska se plasirala u finale Europskog prvenstva u vaterpolu
Hrvatska ima medalju na EP u Splitu. Barakude su u finalu. U grandioznoj igri svladali su Tuckovi izabranici ne bilo koga, već svjetskog prvaka i Hrvatska će u subotu igrati finale s Mađarskom. Naše ukupno četvrto za naslov prvaka Europe, protiv Mađarske!
Talijanski je izbornik ipak u utakmicu krenuo sa svojim kapetanom na golu, Marco Del Lungom. Naime, iako kapetan, Del Lungo i Nicosia imaju podjednaku skoro minutažu, a Nicosia je i branio cijelo četvrtfinale. Što se kvaliteta tiče, skoro pa podjednaki ove sezone, pišu SN.
Iako je Bijač utakmicu otvorio jednom obranom, nakon kornera je najbolji vjerojatno Talijan, Di Fulvio s lijevog vanjskog pogodio. Nažalost, točno. No uzvratio je u Harkov za nas.
Prvi šut i gol. Odlično, važno za njega, ali i dobar start našeg igrača više. Talijani su iznova poveli, sretno-spretno (Di Somma, dakle opet s lijeve strane) jer se lopta odbila od Bijačeve ruke. Marko je opet bio “na njoj” – 1:2. S druge strane, naš drugi napad, drugi šut i drugi gol! Bašić izvana, on to ima, on to zna. Je li to naznaka da je proradio onaj još dio igre koji je u početku EP bio malo slabiji… Malo je rano za donošenje takvog zaključka, 5. je minuta. Talijani su prozreli takvu mogućnost te u obrani izašli dosta visoko, presingom na našu prvi napadački red. No, minutu prije kraja prve dionice kada su Italiji isključena dvojica igrača, nije im bilo spasa od “dragulja sa Skalica”, Jerka Marinića Kragića koji je doveo Barakude u prvo vodstvo – 3:2! Ono što su naši igrači uspjeli, Talijani nisu. Imali su zadnji napad u prvoj četvrtini, Hrvatskoj su isključeni Lazić i Marinić Kragić, ali Hrvatska ima ono što nema Italija – Marka Bijača! Nakon kruženja oko naše zone, Marko brani udarac Cannelle. Još tri četvrtine. Puno, jako puno.
Početkom druge četvrtine prva veća pogreška u našoj obrani. Fondelli, jedan od najboljih pušten bez bloka. To se ne brani (3:3). Nije dugo trajalo jer Marinić Kragić, uz mrvicu sretnog odbijanja od talijanskih ruku pogađa za novo vodstvo (4:3). U našem napadu, na 2 metra Josip Vrlić čini čuda. U biti, ono što inače. “Izbacuje” pola suparničke momčadi. Borba divova na 2 metra, ali i po svakom četvornom centimetru bazena. Italije je preokrenula golovima Marzialija i Di Fulvija, s igračem više, u lijevi Bijačev kut. Stvarno dobro pogođeno. No… danas jedan među Barakudama ima rođendan, a u osvit vlastite obljetnice dolaska na svijet, proparao je i drugi put talijansku mrežu – šibensko šilo, Andija Bašić (5:5). Minutu i pol do kraja, JMK (Jerko Marinić Kragić) pogađa i treći put za 6:5, a potom… Bijač I Veličanstveni čudesno brani s igračem manje. Napeo je sve tetive desne ruke i ramena za “iščupati” tu loptu, no nije sve. Luca Marziali gubi malo živce, zarađuje isključenje s pravom zamjene. Ovo je značajan trenutak.
Naime, Talijani ionako imaju igrača manje u rotaciji od prve minute (12 igrača ukupno, suspendiran je Renzuto), a sada su na polovici utakmice ostali bez još jednog. U sebi suzbijamo veselje, a utroba kipi. Samo, Talijani su specijalisti za odigrati fantastično i sa samo trojicom na klupi. Vidjeli smo to protiv Francuza.
Za drugo poluvrijeme Campagna mijenja vratara. Del Lungo je imao samo 3 obrane u 16 minuta, sada je između vratnica Nicosia kojeg je odmah, za dobro jutro proparao Marko Žuvela za 7:5! Prvi put dva razlike za nekog od finalista. Samo, igralo se protiv svjetskog prvaka, a takvi ne padaju lako i brzo. Pokazali su to Dolce i Di Fulvio za 7:7, ali je i uzvratio Rino Burić. On je branič, ulazi kao drugi centar, ali ima i odličan šut što je pokazao za pogodak za 8:7. Važno je držati pritisak. Čak i onda kada smo u jednoj minuti ostali bez Bukića i Biljake zbog tri osobne. Doduše i Talijani bez Di Somme, a tko tada najžešće “grize”. Jasno, JMK za gol broj 4 i novih +2 odnosno vodstvo 9:7.
Prije kraja treće dionice smanjio je Fondelli s igračem više, uplivavanjem na 2 metra i nakon asista s desnog krila. To se već stvarno ne brani. Ulazimo u zadnjih 8 minuta. Dotad čak 27 isključenja ukupno i to je detalj koji bi mogao odlučivati, a ujedno talijanski igrač više nije baš pohvalan, 5-14.
Nije proteklo niti pola minute, ljevoruko otkriće prošle sezone iz Pro Recca, Luca Damonte nas vraća na početak utakmice – 9:9. Minutu kasnije je isključen Fondelli, a na talijanskoj klupi su ostala sada samo 2 zamjenska igrača plus vratar Del Lungo. Ovo je prilika! Uz Bijača koji hvata 11. loptu. Gol na gol, a minute cure, ovdje bi to moglo otići i u peterce.
Minuta i 35 sekundi prije kraja peterac za Hrvatsku, Dolce treća osobna, a Harkov je izvođač. Kosta je zamahnuo ljevicom svojom moskovskom u kut. Za gol. Za pobjedu. Za finale. Za Hrvatsku!!!!
Hrvatska
Veličanstven doček Ivana Martinovića u Jajcu
Više od dvije tisuće navijača u utorak navečer je u Jajcu svečano dočekalo novog kapetana hrvatske rukometne reprezentacije Ivana Martinovića, koji je na nedavno završenom Svjetskom prvenstvu odigrao fantastično i uvršten je u najbolju postavu turnira.
“Još se tresem. Naježio sam se. Ne mogu vjerovati kako su me dočekali ovdje u ovom lijepom Jajcu”, rekao je emotivni Martinović.
Hrvatski rukometni reprezentativac rođen je i odrastao u Beču, no njegovi roditelji su prognani za vrijeme rata iz Jajca. Istaknuo je kako je ključ uspjeha reprezentacije bilo zajedništvo i vjera u konačni cilj. “Napravili smo neku veliku obitelj u reprezentaciji. Imali smo prelijep osjećaj od početka prvenstva”, kazao je Martinović.
Dodao je da se trud i odricanje isplate. “Treba vjerovati. Ne smijemo se nikad predati, dođe to naše vrijeme. Moraju proći sve te ozljede, svi ti treninzi i, evo, hvala Bogu, isplatilo se sve. Sad imamo srebro zlatnog sjaja.” Svečanom dočeku pridružio se videovezom i Filip Glavaš, čiji su roditelji također rođeni u Jajcu. Pozdravio je sve okupljene i čestitao je suigraču Martinoviću.
Podsjećamo, izbornik Dagur Sigurdsson potvrdio je da će kapetansku traku Domagoja Duvnjaka naslijediti Ivan Martinović.
Ivan je karijeru započeo u austrijskom klubu Fivers Margareten u Beču. Od 2019. godine igrao je za njemački klub TSV Hannover-Burgdorf, kamo je prešao iz VfL Gummersbacha. Trenutno igra u njemačkom klubu Rhein-Neckar Löwen. U Njemačkoj je još igrao i za Melsungen.
Martinović je 2019. godine debitirao za seniorsku reprezentaciju Hrvatske, nakon što je ranije igrao za mlađe uzraste hrvatske reprezentacije.
Sport
Večeras igra Hrvatska, evo gdje gledati finale u Beču
Hrvatska rukometna reprezentacija igra finalni susret Svjetskog prvenstva protiv Danske u 18 sati u Oslu. Mnogi se danas spremaju na put u Oslo kako bi podržali Hrvatsku, no mnogi će gledati susret ispred malih ekrana.
Susret počinje u 18 sati s direktnim prijenosom na RTL-u. Za one koji pak žele gledati susret u društvu drugih navijača u Beču to je prema našim saznanjima moguće u:
Caffee San Marco Wien
Caffee Zorz Wien
Sport
Može li Hrvatska ponoviti još jednu magičnu noć i uzeti zlato
Dan uoči finala 29. Svjetskog rukometnog prvenstva hrvatska reprezentacija provela je mirno. Osim dvojca koji finalnim susretom završava karijeru u reprezentaciji, a riječ je dakako o kapetanu Domagoju Duvnjaku i Igoru Karačiću koji su imali druženje s medijima, svi ostali igrači su imali slobodno cijelo prijepodne. Oni koji su trebali usluge fizioterapeuta, a takvih je malo, naravno da su dobili potreban tretman. Izbornik Dagur Sigurdsson je pak nakon serije intervjua koje je dao brojnim medijima imao još taman toliko vremena da sa svojim stožerom analizira Dansku i njezin polufinalni susret.
Nakon ručka i popodnevnog odmora slijedila je video analiza suparnika s igračima pa odlazak na trening. Tu će naši rukometaši praktično isprobati ono što je stožer zamislio, kao taktiku za Dansku. To je uobičajena procedura svih ovih dana Svjetskog prvenstva i pokazala se kao vrlo dobro rješenje. Izbornik je s novinarima podijelio i mogućnost da se u finalu pojavi i Luka Cindrić. Bilo bi to sjajno jer bismo dobili opciju više u sredini. Ali točan sastav saznat ćemo sat i pol prije susreta.
Nakon zahtjevne utakmice protiv Francuske i putovanja, izbornik je mudro procijenio da igrači trebaju odmor, da se regeneriraju i tjelesno i umno, jer sve što je bilo do sada treba nekako staviti sa strane i svu koncentraciju posvetiti finalu i Danskoj. Rukometni čarobnjaci zadivili su svijet svojim izvedbama na ovom prvenstvu i bit će veliki izazov za Dagura Sigurdssona i njegove trupe. Posljednji poraz na svjetskim prvenstvima doživjeli su u Francuskoj 2017. godine u osmini finala od Mađarske. Od tada imaju niz od 36 pobjeda za redom.
Danska je do ovog finala došla suvereno s osam pobjeda. I to kakvih. U prvom krugu redom su padali Alžir 47:22, Tunis 32:21 i Italija 39:20. Nakon toga, u drugom krugu ništa im nije mogla Njemačka koja je poražena s deset razlike 30:20. Zatim je pala Švicarska 39:28 te na kraju Češka 28:22. U četvrtfinalu su Danci bili bolji od Brazila 33:21 te na kraju u poluzavršnici od Portugala 40:27. Ukupno su postigli 298 pogodaka što nam daje nevjerojatan prosjek od 37,25 pogodaka po utakmici. Primili su 181 ili prosječno 22,62 pogotka.
Tko su dakle igrači koji vladaju rukometnim svijetom posljednjih godina. Na vratima im je najbolji golman svijeta Emil Nielsen (27 god, Barcelona). U osam susreta upisao je 112 obrana ili u prosjeku 14 po utakmici. Uz njega je Jannick Green (36 god, PSG). Vrlo pouzdan vratar s gotovo 150 nastupa u reprezentaciji.
Danska krila su strojevi koji gotovo da ne griješe. Lijevo su Emil Jacobsen (27 god, Flensburg-Handewitt) i Magnus Landin Jacobsen (29 god, THW Kiel). Prvi je do sada zabio 40 pogodaka iz 53 pokušaja (75 posto) drugi 12 od 17, što je također 75 posto. Na desnom krilu igraju pak Niklas Vest Kirkeloke (30 god, Flensburg- Handewitt), 16 od 24, odnosno 67 posto, te Johan A Plogv Hansen (30 god, Flensburg – Handewitt), 11 od 16, 70 posto.
Danska crta također je izuzetno jaka. Tu su dvojica igrača iz Bundeslige, a jedan je iz Aalborga. Teško je reći tko je prvi izbor u napadu jer ih Nikolaj Jacobsen stalno mijenja. Ali potpuno je svejedno starta li Lucas Jorgensen (27 god, 193 cm, Flensburg-Handewitt) ili Magnus Saugstrup (28 god, 195 cm, Magdeburg), svaka obrana ima noćne more protiv njih. Simon Hald (30 god, 203 cm, Aalborg) uglavnom je čovjek za obranu.
Kada čovjek spomene vanjsku liniju Danske, prva pomisao ide prema Mathiasu Gidselu, po mnogim ovoga trenutka najboljem svjetskom rukometašu. Premda nije nešto posebno visok (25 god, 190 cm , Fuchse Berlin) on je čovjek od gume, izvija se i prolazi poput „jegulje“ kroz suparničke obrane, da ne kažemo noge, i zabija. I to zabija toliko i tako da je trenutačno prvi strijelac prvenstva sa 64 pogotka.
Na drugoj strani je samo malo slabiji Simon Pytlick (24 god, 191 cm, Flensburg-Handewitt) 46 pogodaka iz 61 udarca ili 75 posto. Za vanjskog igrača koji još igra i obranu sjajan učinak. U sredini je iskusni Rasmus Lauge Schmidt (33 god, Bjeringbro-Silkeborg) 27od 34 ili 79 posto. To je udarna trojka. Ali i njihove zamjene tjeraju strah u kosti suparnika jer je redom riječ od vrhunskim igračima. Samo ćemo ih nabrojati. Lijevo Lasse Andersson, u sredini Mesah Larsen, desno Emil Madsen. Uostalom, dovoljno je reći u kojim klubovima igraju i sve će biti jasno. Prvi je u Fuchse Berlinu, drugi Flensburgu, treći Kielu.
I kada na sve to dodate izbornika Nikolaja Jacobsena koji je sve to ukomponirao i uglazbio, sve je jasno. Danska je stroj koji radi svih 60 minuta. Tu praznog hoda nema. Upadnete li u taj žrvanj, nema vam spasa. U osam godina osvojio je sedam velikih trofeja (tri naslova svjetskih prvaka za redom, olimpijsko zlato i srebro te europsko srebro i broncu).
Hrvatska i Danska imaju dugačku povijest međusobnih susreta. Do sada ih je bilo 30. Danci su slavili u 19, dva puta je bilo neodlučeno, a nama je pripalo 9 susreta.
Finale u Oslu bit će 10 u povijesti za Hrvatsku na velikim natjecanjima. Tri smo uspješno riješili: OI Atlanta, SP Portugal i OI – Atena. Triput smo poraženi u finalima svjetskih, triput europskih prvenstava. Dugo čekamo na četvrto zlato. Dečki, vrijeme je!
You must be logged in to post a comment Login