Sport
Hrvatska danas u borbi za 5. euro finale
Četiri su se puta dosad Hrvati plasirali u finale europskih prvenstava. U Firenci 1999., Kranju 2003., zatim Zagrebu 2010. i Splitu 2022. Večeras, s početkom u 18.30 sati (HTV 2), Barakude su u prilici učiniti to i peti put. Preko prekodravskih susjeda do ‘finalne petice’ u sportskoj iskaznici.
Mađarska je došla bez čak 7 igrača, odreda najboljih s kojima su osvojili naslov svjetskog prvaka u Fukuoki, ali neka vas to ne zavara. Ovi koji su tu, pod vodstvom izbornika Zsolta Varge, osim što su svjetski prvaci do 20 godina, prikazali su sjajnu igru. Da, nominalno to bi bilo nešto poput B momčadi, ali to samo dokazuje da je Mađarska u stanju poslati (kada bi to bilo moguće), dvije reprezentacije na isto natjecanje i obje bi se borile za vrh.
Igraju odgovorno, brzo, ima tu i kombinatorike, ali… Polako. Malo poštovanja i prema prvacima Europe. Prema Hrvatskoj. Pa onda još k tomu u Zagrebu! Ma koliko s razlogom naš izbornik Tucak pozivao na oprez koji je nužan, u ovim trenucima sigurno ima razloga za blagi nespokoj i u mađarskim redovima. Nije baš da se ikome igra s Hrvatima.
Ivica Tucak, hrvatski izbornik:
– Sada nas čekaju dva najvažnija koraka. Nije ovo prvi put da smo u polufinalu, na što smo strašno ponosni jer time je nastavljen kontinuitet velikih rezultata hrvatske reprezentacije. Znam koliko će nas teška utakmica čekati protiv suparnika koji igra sjajno i koji je napravio veliku stvar. No, ja sam rekao i ranije još, da je naša želja otići do kraja, želimo igrati finale, želimo osvojiti zlato. Napravit ćemo sve da otvorimo vrata Pariza već sada, u Zagrebu. Svjesni smo i mi da igramo dobro. Navijači su nam strašno velika potpora. Jedne sam se stvari bojao u Splitu na Europskom prvenstvu, jer je to jedna mlada reprezentacija, bojao sam se da ne ‘izgori’ u onom predivnom ambijentu Spaladium Arene. Međutim evo, u tom su dijelu dečki vrlo brzo maturirali, pokazali psihološku stabilnost i sad je to sigurno veliko iskustvo. Možda se sjećate kako sam govorio da nikada nema vraćanja u prošlost, ali ako se možemo barem malo vratiti u nju, onda to moramo iskoristiti na način da imamo iskustvo igranja pred tako divnom publikom. Strašno sam ponosan na činjenicu da je to reprezentacija koju ljudi vole, koju ljudi prate. Kad vidim djecu u pratnji roditelja, s kapicama na glavi, to je nešto što me čini strašno ponosnim i sretnim. To je nama veliki vjetar u leđa, te mislim da ćemo ga znati iskoristiti.
S tom navijačkom burom s tribina, zaplivajmo, odjedrimo, glisirajmo u finale!
Najneugodniji suparnik
Upravo su nam to Mađari. Igrali smo jako puno puta. Štoviše, večerašnji ogled bit će nam 14. međusobno na europskim prvenstvima, odnosno s niti jednom momčadi nismo igrali više. Blizu je jedino Grčka s 12.
Čak i sveukupno gledano, Mađarska nam je jedan od najčešćih suparnika (više smo igrali samo s Talijanima i Amerikancima), ali još su nešto ‘naj’. Nešto što nam nije baš po volji, ali brojke sve otkrivaju. Kroz povijest, u nepune 32 godine državne samostalnosti, nitko nas nije ni približno pobjeđivao toliko puta. S time da je najveći dio tih poraza, u sveukupnom omjeru, iz prvih 15-ak godina naše nezavisnosti.
Na europskim prvenstvima pamtimo tek dvije pobjede, u polufinalu Kranja 2003. i finalu Splita 2022. Ne ‘leže’ nam baš na euro-smotrama. Možda je vrijeme da večeras ‘legnu’. Opet. Kao u Spaladium Areni početkom rujna 2022. Pretvorimo onu divnu splitsku noć u čarobnu zagrebačku večer.
Hrvatska
Veličanstven doček Ivana Martinovića u Jajcu
Više od dvije tisuće navijača u utorak navečer je u Jajcu svečano dočekalo novog kapetana hrvatske rukometne reprezentacije Ivana Martinovića, koji je na nedavno završenom Svjetskom prvenstvu odigrao fantastično i uvršten je u najbolju postavu turnira.
“Još se tresem. Naježio sam se. Ne mogu vjerovati kako su me dočekali ovdje u ovom lijepom Jajcu”, rekao je emotivni Martinović.
Hrvatski rukometni reprezentativac rođen je i odrastao u Beču, no njegovi roditelji su prognani za vrijeme rata iz Jajca. Istaknuo je kako je ključ uspjeha reprezentacije bilo zajedništvo i vjera u konačni cilj. “Napravili smo neku veliku obitelj u reprezentaciji. Imali smo prelijep osjećaj od početka prvenstva”, kazao je Martinović.
Dodao je da se trud i odricanje isplate. “Treba vjerovati. Ne smijemo se nikad predati, dođe to naše vrijeme. Moraju proći sve te ozljede, svi ti treninzi i, evo, hvala Bogu, isplatilo se sve. Sad imamo srebro zlatnog sjaja.” Svečanom dočeku pridružio se videovezom i Filip Glavaš, čiji su roditelji također rođeni u Jajcu. Pozdravio je sve okupljene i čestitao je suigraču Martinoviću.
Podsjećamo, izbornik Dagur Sigurdsson potvrdio je da će kapetansku traku Domagoja Duvnjaka naslijediti Ivan Martinović.
Ivan je karijeru započeo u austrijskom klubu Fivers Margareten u Beču. Od 2019. godine igrao je za njemački klub TSV Hannover-Burgdorf, kamo je prešao iz VfL Gummersbacha. Trenutno igra u njemačkom klubu Rhein-Neckar Löwen. U Njemačkoj je još igrao i za Melsungen.
Martinović je 2019. godine debitirao za seniorsku reprezentaciju Hrvatske, nakon što je ranije igrao za mlađe uzraste hrvatske reprezentacije.
Sport
Večeras igra Hrvatska, evo gdje gledati finale u Beču
Hrvatska rukometna reprezentacija igra finalni susret Svjetskog prvenstva protiv Danske u 18 sati u Oslu. Mnogi se danas spremaju na put u Oslo kako bi podržali Hrvatsku, no mnogi će gledati susret ispred malih ekrana.
Susret počinje u 18 sati s direktnim prijenosom na RTL-u. Za one koji pak žele gledati susret u društvu drugih navijača u Beču to je prema našim saznanjima moguće u:
Caffee San Marco Wien
Caffee Zorz Wien
Sport
Može li Hrvatska ponoviti još jednu magičnu noć i uzeti zlato
Dan uoči finala 29. Svjetskog rukometnog prvenstva hrvatska reprezentacija provela je mirno. Osim dvojca koji finalnim susretom završava karijeru u reprezentaciji, a riječ je dakako o kapetanu Domagoju Duvnjaku i Igoru Karačiću koji su imali druženje s medijima, svi ostali igrači su imali slobodno cijelo prijepodne. Oni koji su trebali usluge fizioterapeuta, a takvih je malo, naravno da su dobili potreban tretman. Izbornik Dagur Sigurdsson je pak nakon serije intervjua koje je dao brojnim medijima imao još taman toliko vremena da sa svojim stožerom analizira Dansku i njezin polufinalni susret.
Nakon ručka i popodnevnog odmora slijedila je video analiza suparnika s igračima pa odlazak na trening. Tu će naši rukometaši praktično isprobati ono što je stožer zamislio, kao taktiku za Dansku. To je uobičajena procedura svih ovih dana Svjetskog prvenstva i pokazala se kao vrlo dobro rješenje. Izbornik je s novinarima podijelio i mogućnost da se u finalu pojavi i Luka Cindrić. Bilo bi to sjajno jer bismo dobili opciju više u sredini. Ali točan sastav saznat ćemo sat i pol prije susreta.
Nakon zahtjevne utakmice protiv Francuske i putovanja, izbornik je mudro procijenio da igrači trebaju odmor, da se regeneriraju i tjelesno i umno, jer sve što je bilo do sada treba nekako staviti sa strane i svu koncentraciju posvetiti finalu i Danskoj. Rukometni čarobnjaci zadivili su svijet svojim izvedbama na ovom prvenstvu i bit će veliki izazov za Dagura Sigurdssona i njegove trupe. Posljednji poraz na svjetskim prvenstvima doživjeli su u Francuskoj 2017. godine u osmini finala od Mađarske. Od tada imaju niz od 36 pobjeda za redom.
Danska je do ovog finala došla suvereno s osam pobjeda. I to kakvih. U prvom krugu redom su padali Alžir 47:22, Tunis 32:21 i Italija 39:20. Nakon toga, u drugom krugu ništa im nije mogla Njemačka koja je poražena s deset razlike 30:20. Zatim je pala Švicarska 39:28 te na kraju Češka 28:22. U četvrtfinalu su Danci bili bolji od Brazila 33:21 te na kraju u poluzavršnici od Portugala 40:27. Ukupno su postigli 298 pogodaka što nam daje nevjerojatan prosjek od 37,25 pogodaka po utakmici. Primili su 181 ili prosječno 22,62 pogotka.
Tko su dakle igrači koji vladaju rukometnim svijetom posljednjih godina. Na vratima im je najbolji golman svijeta Emil Nielsen (27 god, Barcelona). U osam susreta upisao je 112 obrana ili u prosjeku 14 po utakmici. Uz njega je Jannick Green (36 god, PSG). Vrlo pouzdan vratar s gotovo 150 nastupa u reprezentaciji.
Danska krila su strojevi koji gotovo da ne griješe. Lijevo su Emil Jacobsen (27 god, Flensburg-Handewitt) i Magnus Landin Jacobsen (29 god, THW Kiel). Prvi je do sada zabio 40 pogodaka iz 53 pokušaja (75 posto) drugi 12 od 17, što je također 75 posto. Na desnom krilu igraju pak Niklas Vest Kirkeloke (30 god, Flensburg- Handewitt), 16 od 24, odnosno 67 posto, te Johan A Plogv Hansen (30 god, Flensburg – Handewitt), 11 od 16, 70 posto.
Danska crta također je izuzetno jaka. Tu su dvojica igrača iz Bundeslige, a jedan je iz Aalborga. Teško je reći tko je prvi izbor u napadu jer ih Nikolaj Jacobsen stalno mijenja. Ali potpuno je svejedno starta li Lucas Jorgensen (27 god, 193 cm, Flensburg-Handewitt) ili Magnus Saugstrup (28 god, 195 cm, Magdeburg), svaka obrana ima noćne more protiv njih. Simon Hald (30 god, 203 cm, Aalborg) uglavnom je čovjek za obranu.
Kada čovjek spomene vanjsku liniju Danske, prva pomisao ide prema Mathiasu Gidselu, po mnogim ovoga trenutka najboljem svjetskom rukometašu. Premda nije nešto posebno visok (25 god, 190 cm , Fuchse Berlin) on je čovjek od gume, izvija se i prolazi poput „jegulje“ kroz suparničke obrane, da ne kažemo noge, i zabija. I to zabija toliko i tako da je trenutačno prvi strijelac prvenstva sa 64 pogotka.
Na drugoj strani je samo malo slabiji Simon Pytlick (24 god, 191 cm, Flensburg-Handewitt) 46 pogodaka iz 61 udarca ili 75 posto. Za vanjskog igrača koji još igra i obranu sjajan učinak. U sredini je iskusni Rasmus Lauge Schmidt (33 god, Bjeringbro-Silkeborg) 27od 34 ili 79 posto. To je udarna trojka. Ali i njihove zamjene tjeraju strah u kosti suparnika jer je redom riječ od vrhunskim igračima. Samo ćemo ih nabrojati. Lijevo Lasse Andersson, u sredini Mesah Larsen, desno Emil Madsen. Uostalom, dovoljno je reći u kojim klubovima igraju i sve će biti jasno. Prvi je u Fuchse Berlinu, drugi Flensburgu, treći Kielu.
I kada na sve to dodate izbornika Nikolaja Jacobsena koji je sve to ukomponirao i uglazbio, sve je jasno. Danska je stroj koji radi svih 60 minuta. Tu praznog hoda nema. Upadnete li u taj žrvanj, nema vam spasa. U osam godina osvojio je sedam velikih trofeja (tri naslova svjetskih prvaka za redom, olimpijsko zlato i srebro te europsko srebro i broncu).
Hrvatska i Danska imaju dugačku povijest međusobnih susreta. Do sada ih je bilo 30. Danci su slavili u 19, dva puta je bilo neodlučeno, a nama je pripalo 9 susreta.
Finale u Oslu bit će 10 u povijesti za Hrvatsku na velikim natjecanjima. Tri smo uspješno riješili: OI Atlanta, SP Portugal i OI – Atena. Triput smo poraženi u finalima svjetskih, triput europskih prvenstava. Dugo čekamo na četvrto zlato. Dečki, vrijeme je!
