Hrvatska je oduvijek bila zemlja koja je naginjala migraciji. Prema podatcima Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, broj Hrvata koji žive u izvandomovinstvu gotovo je jednak ili čak i nešto veći broju Hrvata koji žive u Hrvatskoj. Zbog političkih, ekonomskih i sociološko-kulturoloških prilika u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi, značajni valovi migracije zahvatili su i Austriju.

Krajem 15. stoljeća počeo je prvi val hrvatskih iseljavanja na prostor sadašnje južne Slovačke, Mađarske i na zapad u austrijsko Gradišće. Glavni razlog iseljavanja bili su osmanlijski, pljačkaški pohodi hrvatskih krajeva. Tako se Gradišćanski Hrvati protežu danas u Slovačkoj, Češkoj, Mađarskoj i Austriji koja tu etničku skupinu priznaje kao autohtonu etničku skupinu.

Iako popis stanovništva iz 2001. godine bilježi 20 000 Gradišćanskih Hrvata u Gradišću i 6 300 u Beču, anketa Biskupskoga Ordinarijata bilježi 30 000 vjernika u Gradišću koji pohađaju mise na gradišćanskohrvatskom jeziku. Nadalje, prema procjeni Hrvatskog kulturnog društva, u Beču živi između 10 000 i 15 000 gradišćanskih Hrvata. Ti rezultati često pokazuju poteškoće u statističkim istraživanjima pojedinih etničkih skupina.

Pogrešna stratistika o broju Hrvata u Austriji

Austrijska statistika pokazuje kako je hrvatskih državljana u Austriji oko 83 000. No, samo i letimičnim pregledom lako je dokazati kako je taj broj daleko veći. Puno pouzdaniji podatci su oni Hrvatskih katoličkih misija. Po njima u Austriji živi oko 150 000 Hrvata (samo u Beču 40 000 bez gradišćanskih Hrvata) Poteškoće u statistici nastaju kada se državljani iz Bosne i Hercegovine računaju kao Bosanci, jer je država njihova rođenja Bosna i Hercegovina ili pak imaju dvojno državljanstvo. Poznato je kako većina Hrvata u Austriji upravo dolazi iz Bosne i Hercegovine (najvećim dijelom iz bosanske Posavine) pa odatle ovaj brojčani nesrazmjer. Statistika pa i mnoge austrijske institucije vrlo diskutabilno vode popise pa se tako gotovo redovito koristi pojam stanovnici iz bivše Jugoslavije osim Slovenije. U takvom omjeru snaga vrlo je teško precizno odrediti koje bi bile pouzdane brojke koje se odnose na Hrvate odnosno hrvatske državljane. Vjerojatno je najpouzdaniji podatak o broju Hrvata u Austriji onaj kojim su se stanovnici u Austriji izjasnili o njihovom materinskom jeziku. Gotovo stopostotno možemo tvrditi kako su se samo osobe hrvatskog podrijetla raznih dobnih skupina neovisno o zemlji rođenja i državljanstvu izjasnili kako im je hrvatski materinski jezik. Njih je po popisu iz 2001. godine 135 000.

Povjesnica doseljavanja u Austriju

Dok Hrvati uglavnom do 1939. godine migriraju zbog ekonomskih razloga, motivacija iseljavanja se mijenja tijekom i nakon Drugog svjetskog rata kada mnogi napuštaju zemlju iz političkih razloga i odlaze u Ameriku ili u zapadnu Europu. Restriktivna, migracijska politika Titovog režima, nije se mijenjala sve do 1960. godine. Nakon sve većega ekonomskog slabljenja tadašnje Jugoslavije i činjenice kako je u Austriji nakon Drugog svjetskog rata nedostajalo radne snage, došlo je 1961. godine do sporazuma dvaju zemalja koji se temeljio na rotaciji nakon što jedna skupina radnika bude određeno vrijeme u Austriji, razmjenjivali bi ih drugi pa je iz toga razloga i poznata krilatica radnici na privremenom radu u inozemstvu. Međutim, svima je jasno iz iskustva kako je taj privremeni boravak u stvari bio trajni boravak, jer su s radnicima ubrzo počeli pristizati i članovi njihovih obitelji, a taj proces se, na žalost, nastavlja i danas.

Broj iseljenika početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća bio je malen. To se mijenja 1969. godine kada je broj radnika strahovito porastao s najvećim udjelom osoba s prostora tadašnje Jugoslavije. Mnoge su tvrtke tada čak i poticale migrante da dovedu svoje obitelji. Tako 1971. godine u Austriji živi gotovo sto tisuća ljudi koji su došli iz Jugoslavije. Gledajući jugoslavenski popis iz 1971. odnosno 1981. godine, vidljivo je da je 82 957 (1971. godine), odnosno 97 618 osoba iz Jugoslavije na radu u Austriji. Većina ih je iz Bosne i Hercegovine i Srbije, dok broj radnika iz Hrvatske čak i opada u usporedbi 1971. i 1981. godine. Razlozi za manji udio radnika iz Hrvatske tumači se povoljnijim ekonomskim stanjem u tadašnjoj SR Hrvatskoj i SR Sloveniji koje su uvijek prednjačile u tadašnjoj SFRJ. No, ne treba smetnuti s uma da su ovo podatci o broju osoba iz bivših jugoslavenskih republika na radu u Austriji i da nije uzet u obzir nacionalni sastav. Tu prvenstveno mislimo na velik broj Hrvata iz BiH koji su činili značajan udio, a i danas je tako jer većina Hrvata koji žive u Austriji, kako smo već spomenuli, upravo dolaze iz Bosne i Hercegovine.

Od 1974. godine nakon naftne krize, Austrija je na trenutak zaustavila priliv radne snage pa su mnogi radnici iz Hrvatske, bojeći se kako u budućnosti više neće biti prigode doći u Austriju, ostali u Austriji i uvelike doveli i svoje obitelji.

Kasnih šezdesetih pojačano je nezadovoljstvo Hrvatske i Slovenije s centralnom vlasti u Beogradu. Različite vizije gospodarskog sustava i upravljanja te demokracije bila je očitovana studentskim protestima i aktivistima unutar Komunističke partije, a pokret je nazvan Hrvatsko proljeće. Titova vlast silom je ugušila Hrvatsko proljeće 1971. godine. Posljedice su bile pogubne jer se mnogi, poglavito intelektualci kao sudionici Hrvatskog proljeća nisu mogli adekvatno zaposliti pa su mnogi odlazili u inozemstvo te i tamo bili proganjani, mnogi kao tobožnji nacionalisti i ubijani.

Većina osoba hrvatskog podrijetla živi u Beču (60%), a slijede Gornja Austrija i Štajerska.
Gledajući na hrvatsku dijasporu u svijetu, najviše Hrvata živi u SAD-u, Njemačkoj i u Austriji, a potom u Australiji, Švicarskoj i Kanadi. Dakle, u Europi, nakon Njemačke, na drugom mjestu za hrvatske iseljenike je Austrija.

Hrvati se u Austriji osjećaju zadovoljno i potpuno integrirano

Reprezentativno istraživanje o migraciji i integraciji u Austriji, pokazalo je kako se većina migranata (83%) osjeća potpuno integriranima. Među hrvatskim iseljenicima, 84% se smatra potpuno integrirano. Bolje integrirano osjećaju se Poljaci, Rumunji i Bugari. Samo 15% Hrvata smatra se da su manje integrirani, a i ta je vrijednost ispod prosjeka od 16% svih migranata koji se osjećaju nedovoljno integriranim. Uspješna integracija Hrvata u Austriji se često navodi kao primjer odlične integracije, jer se može slobodno kazati kako su tri četvrtine iseljenika hrvatskog podrijetla potpuno po svim pokazateljima izjednačeni i uključeni u austrijsko društvo dok se samo 21% s tim ne može identificirati.

Učenici su hrvatskog podrijetla u izboru i pohađanju škola uglavnom izjednačeni s austrijskim učenicima, ali ih je ipak puno manje u gimnazijama

Ukupno je 1 166 525 učenika upisano u javne škole. Od toga su 90,3% austrijski državljani. Od 109 316 učenika stranog državljanstva, 8,5% je iz Hrvatske. Učenici su hrvatskog podrijetla u izboru i pohađanju škola uglavnom izjednačeni s austrijskim učenicima. To se poglavito odnosi na osnovnu školu, škole za djecu s posebnim potrebama i strukovne škole, dok je razlika uočljiva u pohađanju gimnazija koju djeca hrvatskog podrijetla ipak manje pohađaju od austrijskih vršnjaka.

U prosjeku u odnosu na broj, više hrvatskih od austrijskih studenata u Austriji

Ukupno je upisano 292 355 studenata na javna sveučilišta u Austriji, od kojih su 272 169 redovni studenti (53,4% djevojaka, 46,6% mladića). Studenata stranog podrijetla je u Austriji 23,4%, a hrvatskih državljana 2,6% ili 1 652 studenta od kojih 32,9% studira na Sveučilištu u Beču. Inače, od 2000. godine, broj studenata s hrvatskim državljanstvom na austrijskim Sveučilištima se gotovo udvostručio (plus 45,5%). Od ukupne ponude studija, hrvatski državljani su u zimskom semestru 2011./2012. sa 7,4% (134 studenta) izabrali viša učilišta ili studije primijenjenih znanosti, a udio hrvatskih (3,7%) te drugih stranih studenata na privatnim sveučilištima bila je veće nego li kod Austrijanaca. Jako je zanimljiva činjenica kako je prosječno u Austriji više studenata hrvatskog podrijetla nego li Austrijanaca. 

Iseljenici su više nezaposleni od Austrijanaca

Stopa zaposlenosti u Austriji bez migracijske pozadine iznosi 73%, a s migracijskom pozadinom 65%, dok je za osobe s područja bivše Jugoslavije ta stopa iznosila 68%.
Prema provedenoj anketi o radnoj snazi i austrijskoj statistici, 32 000 radnika u Austriji imalo je hrvatsko državljanstvo (55,2% muški, 44,8% žene). Od toga broja, u Hrvatskoj je rođeno 22 000 radnika (42,8% muški, 57,2% žene).

Više zaposlenih Hrvata nego li što kaže statistika

Gledajući točan broj zaposlenih hrvatskih državljana u Austriji kao nositelje socijalnog osiguranja, vidljiva je velika razlika u broju u odnosu na austrijske službene statističke podatke. Tako, primjerice Zavod za zapošljavanje vodi nezaposlene još kao pripadnike iz bivše Jugoslavije, a ne kao samostalne države pa onda izgleda daleko veća nezaposlenost nego što u praksi jeste. Prema Socijalnom osiguranju u 2010. godini bilo je ukupno zaposleno 16 054 osobe s hrvatskim državljanstvom, a u 2011. taj je broj porastao na 17 002 osobe što je više za 6,4%. Većina muškaraca hrvatskog državljanstva zaposlena je u građevinarstvu (28,9%), prerađivačkoj industriji (22,6%) te trgovini i popravku motornih vozila (11,2%). Hrvatske državljanke najčešće su zastupljene u poslovima usluga hrane i smještaja (18,7%), trgovini te u poslovima pružanja zdravstvenih usluga. Po dobnoj strukturi zaposlenih hrvatskih državljana, naviše ih je između 25 i 45 godina, a zanimljivo, najmanje zaposlenih je onih ispod 25 godina starosti. 

T.N. I Kroativ

Korišteni podatci: 
– Statistisches Jahrbuch 2012: migration&integration; zahlen.daten.indikatoren 2012; Statistik Austria, Kommission für Migrations- und Integrationsforschung der Österreichischen Akademie der Wissenschaften, Wien 2012. 
– Mag. GRUBER, Barbara. (2012): Kroatische Migrant/innen in Österreich. Zahlen. Fakten. Einstellungen. In: ÖIF-Dossier n°23, Wien.