Sport
Hajduk se na prepunom Poljudu oprostio od Europe
Hajduk je ostao na korak do europske jeseni, Bijeli su zapeli u play-offu kvalifikacija Konferencijske lige. Nakon 2:4 iz prvog susreta, hajdukovci su od Villarreala poraženi i u poljudskom uzvratu. Ostaju Španjolci nerješiva zagonetka za Splićane, po šesti put su eliminirani od njihovog predstavnika u europskim kupovima. Prošlogodišnji polufinalist Lige prvaka bio je ipak prejak za Bijele, dapače dojam je da je Villarreal rutinski odradio oba dvoboja, posebno splitski.
Nada u čudo na ispunjenom Poljudu živjela je manje od jednog poluvremena. Nakon 37 minuta i pogotka Pedraze nada je postala doslovni prijevod sa španjolskog. Ništa. Nula. Nakon zgoditka lijevog beka Villarreala svi pozitivni, lijepi scenariji o hvatanju zaostatka iz Valencije, pali su u vodu. Hajduk je do vodstva gostiju kontrolirao igru, bio bolji, ali ne i konkretniji. Pokušavali su Bijeli udarcima s distance, uglavnom je Livaja bio taj koji je najviše pucao prema vratima Španjolaca, ali Pepe Reina nije imao velika iskušenja. Nisu Bijeli unatoč pritisku kreirali velike prigode, čak štoviše, najveću šansu prvog dijela propustio je Villarreal, pišu Sportske Novosti.
Šok je umalo stigao na samom startu. Melnjakovu neopreznu paralelnu loptu u 3. minuti presjekao je Jackson na vrhu kaznenog prostora, gurnuo u prazno na lijevoj strani za Baenu koji je šutirao s 12 metara iskosa, ali Lovre Kalinić je obranom spriječio rano razočaranje.
Pet minuta kasnije zaprijetio je Hajduk preko Livaje. Ubačaj Sahitija “desetka” Hajduka glavom je uputila pored live vratnice Pepa Reine. Ponovno je Livaja u akciji u 15. minuti, dobio je dugu loptu od Melnjaka, ušao u kazneni prostor, ali uklizao je Cuenca. Dvije minute potom Livaja je opet na sceni, njegov šuta s 20-ak metara prohujao je pored desne vratnice uz velike uzdahe navijača. Igra Hajduka očekivano se koncentrirala oko Livaje, a Villarreal je svoje napade fokusirao preko Jacksona i Chukwuezea, međutim previše su gosti razmišljali o obrani da bi se posvetili ambicioznoj ofenzivi. Hajduk je imao inicijativu, ali ne i prostor za stvaranje prigoda.
Sredinom prvog dijela uspjeli su Bijeli pomaknuti zadnju liniju Žutih bliže Reini, s 40 metara spustili su se 10-ak metara niže. Ali, Hajduk nije jurišao. Strpljivo su čekali Bijeli, međutim nisu u prvom dijelu dočekali pogrešku gostiju. Zato je Villarreal dočekao svoj trenutak. Iz drugog udarca u okvir stigli su Žuti do pogotka koji je prelomio dvoboj. Do kraja prvog dijela još jednom je zaprijetio Livaja pogodivši vanjski dio mreže iz slobodnog udarca s 20-ak metara. Hajduk je do odmora uputio 11 udaraca prema vratima Reine, od toga četiri u okvir. Imali su hajdukovci prevlast u udarcima iz kuta (4-0), bili su agresivniji (11-6 u prekršajima), ali na semaforu je svjetlilo 0:1 s ukupnih “plus tri” za Žutu podmornicu.
Sudačka trojka na poluvrijeme je ispraćena zvižducima, nije Latvijac Treimanis imao ujednačen kriterij, prosudbom prekršaja znao je često izazvati bijes naelektriziranih poljudskih tribina. U nastavak je Dambrauskas ušao s istim snagama pokazavši da nema igračku ideju kako do preokreta, a s druge strane Emeryja je mijenjao veznog za veznog (Coquelin-Capoue). Španjolcima je cilj bio još više pojačati sredinu, a iz kontranapada pokušati i povećati vodstvo. Upravo je za takav scenarij sjajnu prigodu imao Lo Celso u 47. minuti kada je Baena poveo kontru, koju je Argentinac završio udarcem, a Elez loptu blokirao na putu prema praznoj mreži.
Ali, nije to bilo upozorenje za Hajduk, jer vidjelo se da Bijeli nemaju moć pritisnuti Žute. Čekalo se što će napraviti Villarreal koji je ubrzo poslao odgovor s pogotkom za 0:2 i definitivnim gašenjem utakmice nakon 56 minuta. Nigerijac Chukwueze nakon slabe intervencije vratara Kalinića stavio je pečat na pobjedu i prolaz Villarreala u skupine Konferencijske lige. Tek nakon drugog zgoditka gostiju mijenjao je Dambrauskas, a prigodu za počasni pogodak imao je Mlakar, ali sve je to glede konačnog rezultata bila čista kozmetika i čekanje na rastanak s Europom.
Hajduku ostaje mala utjeha u zaradi od 750.000 eura kroz euro-kvalifikacije, ali putovnica je već u “sefu”. U nedjelju navečer nastavlja se prvenstvo derbijem u Gradskom vrtu. Nakon što su Europi rekli “zbogom” Bijeli imaju tek dva dana da se napune energijom, mentalno i tjelesno.
Hrvatska
Veličanstven doček Ivana Martinovića u Jajcu
Više od dvije tisuće navijača u utorak navečer je u Jajcu svečano dočekalo novog kapetana hrvatske rukometne reprezentacije Ivana Martinovića, koji je na nedavno završenom Svjetskom prvenstvu odigrao fantastično i uvršten je u najbolju postavu turnira.
“Još se tresem. Naježio sam se. Ne mogu vjerovati kako su me dočekali ovdje u ovom lijepom Jajcu”, rekao je emotivni Martinović.
Hrvatski rukometni reprezentativac rođen je i odrastao u Beču, no njegovi roditelji su prognani za vrijeme rata iz Jajca. Istaknuo je kako je ključ uspjeha reprezentacije bilo zajedništvo i vjera u konačni cilj. “Napravili smo neku veliku obitelj u reprezentaciji. Imali smo prelijep osjećaj od početka prvenstva”, kazao je Martinović.
Dodao je da se trud i odricanje isplate. “Treba vjerovati. Ne smijemo se nikad predati, dođe to naše vrijeme. Moraju proći sve te ozljede, svi ti treninzi i, evo, hvala Bogu, isplatilo se sve. Sad imamo srebro zlatnog sjaja.” Svečanom dočeku pridružio se videovezom i Filip Glavaš, čiji su roditelji također rođeni u Jajcu. Pozdravio je sve okupljene i čestitao je suigraču Martinoviću.
Podsjećamo, izbornik Dagur Sigurdsson potvrdio je da će kapetansku traku Domagoja Duvnjaka naslijediti Ivan Martinović.
Ivan je karijeru započeo u austrijskom klubu Fivers Margareten u Beču. Od 2019. godine igrao je za njemački klub TSV Hannover-Burgdorf, kamo je prešao iz VfL Gummersbacha. Trenutno igra u njemačkom klubu Rhein-Neckar Löwen. U Njemačkoj je još igrao i za Melsungen.
Martinović je 2019. godine debitirao za seniorsku reprezentaciju Hrvatske, nakon što je ranije igrao za mlađe uzraste hrvatske reprezentacije.
Sport
Večeras igra Hrvatska, evo gdje gledati finale u Beču
Hrvatska rukometna reprezentacija igra finalni susret Svjetskog prvenstva protiv Danske u 18 sati u Oslu. Mnogi se danas spremaju na put u Oslo kako bi podržali Hrvatsku, no mnogi će gledati susret ispred malih ekrana.
Susret počinje u 18 sati s direktnim prijenosom na RTL-u. Za one koji pak žele gledati susret u društvu drugih navijača u Beču to je prema našim saznanjima moguće u:
Caffee San Marco Wien
Caffee Zorz Wien
Sport
Može li Hrvatska ponoviti još jednu magičnu noć i uzeti zlato
Dan uoči finala 29. Svjetskog rukometnog prvenstva hrvatska reprezentacija provela je mirno. Osim dvojca koji finalnim susretom završava karijeru u reprezentaciji, a riječ je dakako o kapetanu Domagoju Duvnjaku i Igoru Karačiću koji su imali druženje s medijima, svi ostali igrači su imali slobodno cijelo prijepodne. Oni koji su trebali usluge fizioterapeuta, a takvih je malo, naravno da su dobili potreban tretman. Izbornik Dagur Sigurdsson je pak nakon serije intervjua koje je dao brojnim medijima imao još taman toliko vremena da sa svojim stožerom analizira Dansku i njezin polufinalni susret.
Nakon ručka i popodnevnog odmora slijedila je video analiza suparnika s igračima pa odlazak na trening. Tu će naši rukometaši praktično isprobati ono što je stožer zamislio, kao taktiku za Dansku. To je uobičajena procedura svih ovih dana Svjetskog prvenstva i pokazala se kao vrlo dobro rješenje. Izbornik je s novinarima podijelio i mogućnost da se u finalu pojavi i Luka Cindrić. Bilo bi to sjajno jer bismo dobili opciju više u sredini. Ali točan sastav saznat ćemo sat i pol prije susreta.
Nakon zahtjevne utakmice protiv Francuske i putovanja, izbornik je mudro procijenio da igrači trebaju odmor, da se regeneriraju i tjelesno i umno, jer sve što je bilo do sada treba nekako staviti sa strane i svu koncentraciju posvetiti finalu i Danskoj. Rukometni čarobnjaci zadivili su svijet svojim izvedbama na ovom prvenstvu i bit će veliki izazov za Dagura Sigurdssona i njegove trupe. Posljednji poraz na svjetskim prvenstvima doživjeli su u Francuskoj 2017. godine u osmini finala od Mađarske. Od tada imaju niz od 36 pobjeda za redom.
Danska je do ovog finala došla suvereno s osam pobjeda. I to kakvih. U prvom krugu redom su padali Alžir 47:22, Tunis 32:21 i Italija 39:20. Nakon toga, u drugom krugu ništa im nije mogla Njemačka koja je poražena s deset razlike 30:20. Zatim je pala Švicarska 39:28 te na kraju Češka 28:22. U četvrtfinalu su Danci bili bolji od Brazila 33:21 te na kraju u poluzavršnici od Portugala 40:27. Ukupno su postigli 298 pogodaka što nam daje nevjerojatan prosjek od 37,25 pogodaka po utakmici. Primili su 181 ili prosječno 22,62 pogotka.
Tko su dakle igrači koji vladaju rukometnim svijetom posljednjih godina. Na vratima im je najbolji golman svijeta Emil Nielsen (27 god, Barcelona). U osam susreta upisao je 112 obrana ili u prosjeku 14 po utakmici. Uz njega je Jannick Green (36 god, PSG). Vrlo pouzdan vratar s gotovo 150 nastupa u reprezentaciji.
Danska krila su strojevi koji gotovo da ne griješe. Lijevo su Emil Jacobsen (27 god, Flensburg-Handewitt) i Magnus Landin Jacobsen (29 god, THW Kiel). Prvi je do sada zabio 40 pogodaka iz 53 pokušaja (75 posto) drugi 12 od 17, što je također 75 posto. Na desnom krilu igraju pak Niklas Vest Kirkeloke (30 god, Flensburg- Handewitt), 16 od 24, odnosno 67 posto, te Johan A Plogv Hansen (30 god, Flensburg – Handewitt), 11 od 16, 70 posto.
Danska crta također je izuzetno jaka. Tu su dvojica igrača iz Bundeslige, a jedan je iz Aalborga. Teško je reći tko je prvi izbor u napadu jer ih Nikolaj Jacobsen stalno mijenja. Ali potpuno je svejedno starta li Lucas Jorgensen (27 god, 193 cm, Flensburg-Handewitt) ili Magnus Saugstrup (28 god, 195 cm, Magdeburg), svaka obrana ima noćne more protiv njih. Simon Hald (30 god, 203 cm, Aalborg) uglavnom je čovjek za obranu.
Kada čovjek spomene vanjsku liniju Danske, prva pomisao ide prema Mathiasu Gidselu, po mnogim ovoga trenutka najboljem svjetskom rukometašu. Premda nije nešto posebno visok (25 god, 190 cm , Fuchse Berlin) on je čovjek od gume, izvija se i prolazi poput „jegulje“ kroz suparničke obrane, da ne kažemo noge, i zabija. I to zabija toliko i tako da je trenutačno prvi strijelac prvenstva sa 64 pogotka.
Na drugoj strani je samo malo slabiji Simon Pytlick (24 god, 191 cm, Flensburg-Handewitt) 46 pogodaka iz 61 udarca ili 75 posto. Za vanjskog igrača koji još igra i obranu sjajan učinak. U sredini je iskusni Rasmus Lauge Schmidt (33 god, Bjeringbro-Silkeborg) 27od 34 ili 79 posto. To je udarna trojka. Ali i njihove zamjene tjeraju strah u kosti suparnika jer je redom riječ od vrhunskim igračima. Samo ćemo ih nabrojati. Lijevo Lasse Andersson, u sredini Mesah Larsen, desno Emil Madsen. Uostalom, dovoljno je reći u kojim klubovima igraju i sve će biti jasno. Prvi je u Fuchse Berlinu, drugi Flensburgu, treći Kielu.
I kada na sve to dodate izbornika Nikolaja Jacobsena koji je sve to ukomponirao i uglazbio, sve je jasno. Danska je stroj koji radi svih 60 minuta. Tu praznog hoda nema. Upadnete li u taj žrvanj, nema vam spasa. U osam godina osvojio je sedam velikih trofeja (tri naslova svjetskih prvaka za redom, olimpijsko zlato i srebro te europsko srebro i broncu).
Hrvatska i Danska imaju dugačku povijest međusobnih susreta. Do sada ih je bilo 30. Danci su slavili u 19, dva puta je bilo neodlučeno, a nama je pripalo 9 susreta.
Finale u Oslu bit će 10 u povijesti za Hrvatsku na velikim natjecanjima. Tri smo uspješno riješili: OI Atlanta, SP Portugal i OI – Atena. Triput smo poraženi u finalima svjetskih, triput europskih prvenstava. Dugo čekamo na četvrto zlato. Dečki, vrijeme je!
You must be logged in to post a comment Login