Vijesti
EUROPSKI DAN JEZIKA: Zašto naša djeca ne pričaju naš jezik?
Povodom Europskog dana jezika, koji se od 2001. godine obilježava 26. rujna, vrijedi potrošiti koju riječ o tzv. ‘auslenderima’. Kroz mojih nekoliko godina života u Austriji, shvatio sam kakvo je blago poznavati nekoliko jezika, a tek koliko je bitno ne zaboraviti svoj vlastiti. Posljednji podatci 10. Izvješća o integracijama ministrice Susanne Raab (ÖVP) pokazuju kako […]
Povodom Europskog dana jezika, koji se od 2001. godine obilježava 26. rujna, vrijedi potrošiti koju riječ o tzv. ‘auslenderima’. Kroz mojih nekoliko godina života u Austriji, shvatio sam kakvo je blago poznavati nekoliko jezika, a tek koliko je bitno ne zaboraviti svoj vlastiti.
Posljednji podatci 10. Izvješća o integracijama ministrice Susanne Raab (ÖVP) pokazuju kako za čak 26,4 posto djece u austrijskim školama njemački jezik nije maternji, dok je u Beču ta situacija još gora. U bečkim školskim klupama čak svako drugo dijete ima neki drugi jezik za maternji – 52,2 posto. 6,5 posto djece u Austriji priča jedan od B/K/S jezika, dok u Beču jedan od ovih jezika priča skoro 13 posto.
Od 2011. godine je dozvoljeno koristiti hrvatski jezik kao službeni jezik u austrijskim ustanovama. Prema Državnom ugovoru o obnovi neovisne i demokratske Austrije iz 2007. godine, hrvatske manjine imaju pravo raditi s vlastitim organizacijama, skupštinama i tiskom na njihovom jeziku. Postoji pravo i na osnovnu nastavu na hrvatskom jeziku te određen broj vlastitih srednjih škola. Ipak, mnogi ne koriste ove prilike. Zato mi je drago da postoje projekti poput Hrvatskog doma u Beču, koji će se uskoro pozabaviti ne samo problemima i pomoći Hrvatima u Austriji, nego će pomoći i u učenju jezika svojih predaka.
Razumljivo mi je kako ‘naši‘ ljudi zbog teških i zahtjevnih poslova imaju poteškoće učiti svoju djecu njihovom maternjem jeziku, ali mi nije jasno kako toliko djece i tinejdžera postoji u Beču koji prodaju priču da su Hrvati, a ne znaju progovoriti jednu rečenicu bez da ubace koju njemačku. Redovno se posjećuju ‘naši‘ lokali i klubovi, no jedino što na našem jeziku bez problema znaju su tekstovi i refreni najpopularnijih pjesama. Pjevaju ih, pogodi ih u srce, a ne razumiju što to znači?!
Svjestan sam da postoje riječi poput „Meldezettel“ koje je lakše izgovoriti u razgovoru s ‘našim‘ ljudima jer obje strane znaju o čemu je riječ, ali kada krenu objašnjavati neku situaciju iz svakodnevnice onda im svaka druga riječ bude njemačka, tada se “izaspem”.
Nedavno sam doživio situaciju gdje mi je jedna žena željela objasniti scenu iz Porezne uprave, ili što bi većina rekla „Finanzamta“: „Otišla sam do frau na šalter, i ona meni kaže antrag nije beviligovan. Ja nju pitam kako nije beviligovan, kaže ona niste beantragt ništa. Meni to apsolutno nije kla bilo, pa sam im šiken taj antrag opet“. Uši su mi krvarile, pa sam ju pitao ima li tašentuh.
Isto tako, apsolutno ne razumijem ljude koji nakon jedva tri mjeseca života u Austriji, riječi jezika, kojeg godinama govore, odjednom mijenjaju njemačkim riječima odnosno terminima. Nije „izvaditi krv“ nego „blutabneme“ ili nije više „mala kava s mlijekom“ nego „klajne brauna“. A da ne spominjem „Kriskot“ ili „Čuldigung“. Još su mi “jači” oni ljudi koji pretvaraju njemačke riječi u hrvatske glagole – „liferovati“, „šikenovati“, „čekirati“. Ili pak dekliniraju njemačke riječi kroz hrvatske padeže – „bio na Girtlu“, „vozio sam se u ubanu“, „Hoćeš li ti jedan kornšpic?“.
Ja sam rođen u Njemačkoj kao izbjegličko dijete, no nakon samo dvije godine morali smo se vratiti nazad. Paralelno sam uz odrastanje preko njemačke televizije i programa učio njemački jezik. Došao sam u Beč na studiranje kao da mi je njemački jezik maternji i drago mi je što sam bio pošteđen tečaja i ostalih zavrzlama vezano za učenje novog jezika. Trudim se svakodnevno, pasivno ili aktivno, unaprijediti poznavanje jezika putem televizije, internet platformi ili čak radija, jer sve što čujemo u pozadini, spremamo u glavu.
Moguće da bi mi mnogo teže bilo učiti njemački jezik da sam došao ovdje bez poznavanja istog, ali sigurno sebi ne bih dopustio da “forsiram” samo svoj jezik, a da ‘njihov‘ ne učim. Smatram da postoje dva velika jezična problema u našoj zajednici: ljudi, koji su došli prije dvadeset i kusur godina u Austriju i zbog svojih psolova su okruženi isključivo ‘našim‘ ljudima, pa ih je sramota slušati kako nakon tolikog perioda ne znaju ‘beknuti’ jezik države u kojoj žive. S druge strane, problem je i nespremnost roditelja da podučavaju svoju djecu njihovom maternjem jeziku, bilo u svoja četiri zida ili kroz neke tečaje i škole.
Dvojezičnost u kući podupire još bolju integraciju svih ukućana, s toga molim svakoga, tko se pronašao u ovom tekstu, da poradi na svojim jezičnim sposobnostima. Cijeni svoje, poštuj tuđe, kako i u svakodnevnici, tako i u govoru.
* Stavovi izneseni u ovom članku privatni su stavovi autora te nužno ne održavaju stavove uredništva portala kroativ.at
Antonio Šećerović
Foto: Ottakring – Stadt Wien
Svijet
Ide na put i putujete kroz Sloveniju?: Ova vas greška može koštati i 300 eura
Planirate putovanje u inozemstvo tijekom adventa ili na skijanje? Evo pregleda cijena vinjeta i cestarina u susjednim državama te gdje ih možete kupiti
Adventsko vrijeme često potiče na putovanja u obližnje gradove poput Ljubljane, Graza, Beča, Trsta ili Budimpešte, koji, baš kao i naši gradovi, u došašću sjaje blagdanskom atmosferom i nude zanimljive božićne sajmove. Osim toga, s približavanjem sezone skijanja, mnogi Hrvati planiraju provesti zimski odmor na popularnim skijalištima u Sloveniji, Austriji, Italiji, Francuskoj, Švicarskoj, Slovačkoj ili Bosni i Hercegovini. Kako biste bolje isplanirali troškove puta, istražili smo cijene cestarina u zemljama kroz koje često prolaze putnici iz Hrvatske, sustave njihovog plaćanja te posebnosti svake zemlje.
Slovenija: Obavezna e-vinjeta
Ako putujete na zapad, velika je vjerojatnost da ćete prolaziti kroz Sloveniju. U toj su zemlji 2022. godine uvedene e-vinjete, koje su zamijenile klasične naljepnice. E-vinjeta je vezana uz registracijsku oznaku vozila i može se kupiti putem interneta na stranici dars.si, na pojedinim graničnim prijelazima, poslovnicama DARS-a i benzinskim postajama. Međutim, nemojte riskirati vožnju bez vinjete, jer kazna za vožnju bez nje iznosi čak 300 eura.
Cijene e-vinjeta ovise o kategoriji vozila:
- 7-dnevna vinjeta: 16 €
- Mjesečna vinjeta: 32 €
- Godišnja vinjeta: 117,50 €
Za vozila s više od 1,3 metra visine iznad prve osovine, cijene su dvostruko veće. Ako niste sigurni kojoj kategoriji pripada vaše vozilo, na web stranici DARS-a nalazi se detaljan popis. Zanimljivo je da određena vozila, poput starijih modela VW Multivana, plaćaju višu tarifu, dok su noviji modeli u povoljnijoj kategoriji.
Austrija: Izbor između klasične i digitalne vinjete
U Austriji se cestarine također plaćaju putem vinjeta, ali uz digitalnu varijantu, ostavljena je i mogućnost kupnje klasičnih naljepnica. Vinjete možete kupiti na benzinskim postajama, kioscima ili putem interneta na stranici shop.asfinag.at/hr. Klasične vinjete moraju biti pravilno zalijepljene na vjetrobransko staklo prije ulaska na autocestu.
Od 1. prosinca cijene vinjeta u Austriji su povećane:
- Jednodnevna vinjeta (samo digitalna): 9,30 € (prije 8,60 €)
- 10-dnevna vinjeta: 12,40 € (prije 11,50 €)
- Dvomjesečna vinjeta: 31,10 € (prije 28,90 €)
- Godišnja vinjeta: 103,80 € (prije 96,40 €)
Godišnja vinjeta za 2025. već je dostupna i vrijedi od 1. prosinca 2024. do 31. siječnja 2026.
Svijet
U Federaciji BiH zabranjeno pušenje
Na polovici teritorija Bosne i Hercegovine danas je stupila na snagu striktna zabrana pušenja u javnim objektima, uključujući tu restorane i kavane, no ta će se mjera provoditi samo u Federaciji BiH, dok u Republici Srpskoj pušači mogu i dalje nesmetano pušiti uz hranu i piće.
Kao i obično, dva entiteta u BiH potpuno neovisno i bez koordinacije regulirali su uporabu duhana i duhanskih proizvoda pa je u Federaciji BiH zakon o zabrani pušenja u zatvorenim javnim prostorima donesen još 2022., no još dvije godine je trebalo da bi bio donesen pravilnik koji je precizirao kako će se provoditi, odnosno gdje su i pod kojim uvjetima dopuštene iznimke.
Prema podacima kojima raspolažu u Ministarstvu zdravstva Federacije BiH, oko 44 posto stanovnika tog entiteta su pušači, a čak 10 tisuća smrtnih slučajeva na godišnjoj razini povezano je s bolestima srca i krvožilnog sustava prouzročenih pušenjem.
Ako objekt poslužuje hranu, vrijedi potpuna zabrana pušenja
Zakon je stoga propisao kako će se oni koji, unatoč tim činjenicama, i dalje žele pušiti, ubuduće morati namučiti kako bi pronašli kakav skriveni kutak u kojemu bi mogli u tome uživati, no i to će moći samo u nekim kafićima, dok za sve objekte u kojima se poslužuje hrana vrijedi striktna zabrana pušenja.
Zakon je slobodu izbora između pušačkog i nepušačkog objekta ostavio samo kafićima čija je površina do 50 četvornih metara. Svi drugi morat će imati odvojene prostore za pušače, uz prikladnu ventilaciju.
Svima koje inspekcija zatekne kako puše u objektima koji za to nisu predviđeni slijedi kazna u protuvrijednosti od 50 eura, dok će ugostiteljskim objektima kazna biti između tisuće i dvije i pol tisuće eura.
Zabrana pušenja odnosi se na sve duhanske proizvode osim onih bezdimnih, poput IQOS naprava u kojima se duhan samo zagrijava. Pušenje je zabranjeno i na radnim mjestima, u sredstvima javnog prijevoza, ali i u osobnim automobilima ukoliko se u njima prevoze djeca odnosno malodobne osobe.
U Republici Srpskoj od 2004. na snazi je zakon o zabrani pušenja na javnim mjestima koji je podrazumijevao da su to i objekti u kojima se poslužuje hrana, no taj se zakon u praksi uopće ne provodi. Prije četiri godine također su razmatrali rigorozniju zabranu pušenja u zatvorenim prostorima, no nacrt zakona koji se pojavio u optjecaju vlada je bez objašnjenja povukla iz rasprave.
Procjena je vlasti kako je u tom entitetu oko 30 posto stanovnika u kategoriji pušača. Distrikt Brčko od 2017. ima zakon gotovo identičan onome koji je od petka na snazi u Federaciji BiH.
Dnevna kronika
Umirovljenica u Austriji lažnim policajcima dala nakit u vrijednosti od 2 milijuna eura
Na Zemaljskom sudu u Beču sada je došlo do uvida u dobro organizirane makinacije lažnih policajaca. Prevaranti u više navrata lišavaju žrtve njihovih stvari i vrše veliki pritisak putem telefona. Na meti su uvijek starije osobe. Na sad već stari trik nasjela je i 73-godišnja žena iz Donje Austrije. Kriminalci su je uvjerili da je na meti rumunjske bande provalnika. Nakit je trebala predati “kolegici” koja bi iznimno skupi nakit dopremila na sigurno.
Prevaranti su bili dobro obučeni za uvjeravanje i nalazili su se u pozivnom centru u Turskoj. Vješto su nagovarali 73-godišnjakinju da se sve više boji dok joj u panici napokon nisu pokupili nakit. 19-godišnji kurir predstavljao se kao “inspektor Wimmer” te je odnio plijen sa sobom. Isplatilo se – prstenje i ogrlice ukupno su vrijedili oko dva milijuna eura.
Vjeruje se da je 19-godišnjak proslijedio dragocjenosti onima koji stoje iza zločina. Od plijena nema traga, ali mladić je uhvaćen. Sada je bio na sudu. – On je najmanji kotačić od svih – objasnio je njegov branitelj. Umirovljenica je donijela kofer do vrata. – Nije znao što je unutra, a za taj čin dobio je samo “malu nagradu”.
19-godišnjak je priznao te je dobio blagu kaznu. Dobio je 15 mjeseci zatvora, od čega 10 mjeseci uvjetno. Od četvorice suoptuženika, trojica su se izvukla s djelomičnim kaznama – od kojih nijedna nije bila pravomoćna!
You must be logged in to post a comment Login