Sport
Dalić: Za nas utakmicom protiv Italije počinje nokaut faza natjecanja
Dan poslije utakmice s Albanijom izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, Zlatko Dalić, uobičajeno je održao konferenciju za medije.
Na početku se ispričao fotoreporterima…
“Isprika fotoreporterima, nisam zadnji put ništa loše mislio, dečki, oprostite. Nisam nervozan ni ljut, pogotovo ne na vas”.
O mladim igračima u drugom poluvremenu i kritikama…
“Jesu, oni su nam donijeli energiju, potrgali se da utakmicu vratimo u našu korist. I bili smo puno bolji nego prvo poluvrijeme. Imamo do Italije četiri dana da vidimo što je najbolje. Naučio sam na kritike, manje na pohvale, više na kritike, iako je u mojih sedam godina bilo puno uspjeha. Normalno se nosim s time, nemam tu problema. Kad gubimo i igramo loše, ja preuzimam odgovornost, tako je i sada. Kritike prihvaćam, nosim se s njima koliko mogu, svjestan sam kad se osvajaju medalje, onda je moja uloga nikakva. To je tako u Hrvatskoj”.
O Marcelu Brozoviću…
“Marcelo je velikan hrvatskog nogometa, uvijek daje maksimum. Poslije Portugala nismo tako govorili, tad je bio sjajan. Sad je činjenica da ne funkcioniramo kao momčad, onda ni on nije najbolji. Nikad nismo ovoliko lakih lopti izgubili u veznom redu, pa Brozović sve spašava. Nije samo do Brozovića. Moja ideja je da imamo posjed lopte preko ta tri vezna, da se otvaramo s tri igrača. Brozović je možda u lošijoj formi, ali utakmica protiv Portugal je bila dobra, Španjolska takva kakva je. Puno je grešaka ispred njega, ispadne da on nešto ne pokrije. Ne možemo samo o pojedincu. Brozović je imao dobru sezonu u saudijskoj ligi, Kante je dokaz da ta liga nije bez veze. Vratio se u francusku reprezentaciju i bio igrač utakmice. To je posljedica nastupa cijele ekipe”.
O odlučujućim utakmicama u skupini…
“Mi smo bili na rubu ispadanja i u Kataru, i na prošlom Euru, imali smo takve situacije. Za nas već sad počinje nokaut faza, ‘ajmo to tako shvatiti. Utakmica koja nam sve znači, pobjeda nas gura dalje, poraz nas izbacuje iz te priče. Moramo sačuvati pozitivnu atmosferu, prihvatiti odgovornost i greške da ih više na radimo. U Rusiji u grupnoj fazi nismo primili gol, u Katru jedan, a sad već pet. Svaki opasan napad nam završi u mreži, ne funkcioniramo kako treba. Svi smo poslije Portugala govorili kako je to “to”, igrali smo dobro, a sad je nešto lošije. Taj pristup moramo mijenjati, ovo je nokaut faza, idemo to proći najbolje što možemo”.
O Hrvatskoj kao jednoj od rijetkih reprezentacija koje nemaju žuti karton u igri…
“To je pokazatelj da nismo dovoljno agresivni, da nismo blizu igrača. Mi primimo gol nakon centaršuta, to moramo blokirati. Nismo u tom dijelu igre dobri. To je razlog, nedostaje nam agresije, taj dio igre nismo uspjeli postaviti. Svih pet golova su olako primljeni, jučer zadnji gol primimo iz kontre u 95. minuti. A vodimo 2:1. Ne ispratimo do kraja, stojimo daleko”.
O odnosu s igračima…
“Ponašam se isto svih ovih godina, igraju oni koji zaslužuju. Stavljam i gledam sa stožerom, mislim što je najbolje. Neki igrači imaju kredit, ali gledam najbolje za reprezentaciju i sebe. Moja sudbina ovisi o tome što ću raditi. Ako ću gledati očinski prema nekome, onda neće dobro ispasti. Svi koji su tu, zaslužuju biti tu. Kad smo radili popis svi ste se s njim složili u 98 posto slučaja. Očinski odnos? To se vjerojatno odnosi na starije igrače koji su od Rusije uz mene, dok sam živ bit ću zahvalan njima, ali će igrati koliko zaslužuju. Ne kažem da uvijek pogodim, ne kažem da sam u pravu, da uvijek sve vidim najbolje, ali to su moje odluke”.
O tjelesnoj pripremljenosti…
“Mi smo druga reprezentacija po pretrčanim kilometrima nakon prvog kruga. Međutim, ne stojimo blizu protivničkim igračima. U Portugalu smo svi stajali blizu, sad smo preširoko i predaleko, ne idemo u zajednički presing, tu se pogubimo. Dokaz tome je zadnji gol protiv Albanije. Ostali smo tri na tri, nismo blizu, daleko smo”.
O pokušaju uvođenja Pjace i Baturine…
“Htjeli smo uvesti Pjacu i Baturinu, da s Pjacom po lijevoj strani napravimo probleme. To je bilo kod rezultata 0:1, s Pjacom smo htjeli dobiti prodornost, ali nakon gola smo odustali od toga, promijenili ideju. Znali smo da Perišić ne može igrati svih 90 minuta u tom ritmu. Taj naš gol je okrenuo našu priču”.
O Ivanu Perišiću…
“Jednom sam pričao o postocima pa ste me “razvalili”. Spreman je, trenira maksimalno, ali nakon devet mjeseci nije mu lako. On daje koliko može”.
O Petkoviću i Budimiru…
“Analizirali smo Albaniju, igraju u sustavu 5-4-1, stoje u dubokoj zoni. Znali smo da ćemo imati posjed, tu nam je onda Bruno važniji igrač. Zna iznuditi prekršaj, koncepcija nam je bila da lopta dođe do Brune, pa da igrači ulaze u prazan prostor. Albanci su stajali u zoni, računali smo na pasove i proboje. To smo htjeli dobiti s Brunom, zato smo se odlučili za njega. Nije Ante izgubio svoje mjesto, stavljamo one za koje mislimo da su najbolji”, prenosi HNS.
Hrvatska
Veličanstven doček Ivana Martinovića u Jajcu
Više od dvije tisuće navijača u utorak navečer je u Jajcu svečano dočekalo novog kapetana hrvatske rukometne reprezentacije Ivana Martinovića, koji je na nedavno završenom Svjetskom prvenstvu odigrao fantastično i uvršten je u najbolju postavu turnira.
“Još se tresem. Naježio sam se. Ne mogu vjerovati kako su me dočekali ovdje u ovom lijepom Jajcu”, rekao je emotivni Martinović.
Hrvatski rukometni reprezentativac rođen je i odrastao u Beču, no njegovi roditelji su prognani za vrijeme rata iz Jajca. Istaknuo je kako je ključ uspjeha reprezentacije bilo zajedništvo i vjera u konačni cilj. “Napravili smo neku veliku obitelj u reprezentaciji. Imali smo prelijep osjećaj od početka prvenstva”, kazao je Martinović.
Dodao je da se trud i odricanje isplate. “Treba vjerovati. Ne smijemo se nikad predati, dođe to naše vrijeme. Moraju proći sve te ozljede, svi ti treninzi i, evo, hvala Bogu, isplatilo se sve. Sad imamo srebro zlatnog sjaja.” Svečanom dočeku pridružio se videovezom i Filip Glavaš, čiji su roditelji također rođeni u Jajcu. Pozdravio je sve okupljene i čestitao je suigraču Martinoviću.
Podsjećamo, izbornik Dagur Sigurdsson potvrdio je da će kapetansku traku Domagoja Duvnjaka naslijediti Ivan Martinović.
Ivan je karijeru započeo u austrijskom klubu Fivers Margareten u Beču. Od 2019. godine igrao je za njemački klub TSV Hannover-Burgdorf, kamo je prešao iz VfL Gummersbacha. Trenutno igra u njemačkom klubu Rhein-Neckar Löwen. U Njemačkoj je još igrao i za Melsungen.
Martinović je 2019. godine debitirao za seniorsku reprezentaciju Hrvatske, nakon što je ranije igrao za mlađe uzraste hrvatske reprezentacije.
Sport
Večeras igra Hrvatska, evo gdje gledati finale u Beču
Hrvatska rukometna reprezentacija igra finalni susret Svjetskog prvenstva protiv Danske u 18 sati u Oslu. Mnogi se danas spremaju na put u Oslo kako bi podržali Hrvatsku, no mnogi će gledati susret ispred malih ekrana.
Susret počinje u 18 sati s direktnim prijenosom na RTL-u. Za one koji pak žele gledati susret u društvu drugih navijača u Beču to je prema našim saznanjima moguće u:
Caffee San Marco Wien
Caffee Zorz Wien
Sport
Može li Hrvatska ponoviti još jednu magičnu noć i uzeti zlato
Dan uoči finala 29. Svjetskog rukometnog prvenstva hrvatska reprezentacija provela je mirno. Osim dvojca koji finalnim susretom završava karijeru u reprezentaciji, a riječ je dakako o kapetanu Domagoju Duvnjaku i Igoru Karačiću koji su imali druženje s medijima, svi ostali igrači su imali slobodno cijelo prijepodne. Oni koji su trebali usluge fizioterapeuta, a takvih je malo, naravno da su dobili potreban tretman. Izbornik Dagur Sigurdsson je pak nakon serije intervjua koje je dao brojnim medijima imao još taman toliko vremena da sa svojim stožerom analizira Dansku i njezin polufinalni susret.
Nakon ručka i popodnevnog odmora slijedila je video analiza suparnika s igračima pa odlazak na trening. Tu će naši rukometaši praktično isprobati ono što je stožer zamislio, kao taktiku za Dansku. To je uobičajena procedura svih ovih dana Svjetskog prvenstva i pokazala se kao vrlo dobro rješenje. Izbornik je s novinarima podijelio i mogućnost da se u finalu pojavi i Luka Cindrić. Bilo bi to sjajno jer bismo dobili opciju više u sredini. Ali točan sastav saznat ćemo sat i pol prije susreta.
Nakon zahtjevne utakmice protiv Francuske i putovanja, izbornik je mudro procijenio da igrači trebaju odmor, da se regeneriraju i tjelesno i umno, jer sve što je bilo do sada treba nekako staviti sa strane i svu koncentraciju posvetiti finalu i Danskoj. Rukometni čarobnjaci zadivili su svijet svojim izvedbama na ovom prvenstvu i bit će veliki izazov za Dagura Sigurdssona i njegove trupe. Posljednji poraz na svjetskim prvenstvima doživjeli su u Francuskoj 2017. godine u osmini finala od Mađarske. Od tada imaju niz od 36 pobjeda za redom.
Danska je do ovog finala došla suvereno s osam pobjeda. I to kakvih. U prvom krugu redom su padali Alžir 47:22, Tunis 32:21 i Italija 39:20. Nakon toga, u drugom krugu ništa im nije mogla Njemačka koja je poražena s deset razlike 30:20. Zatim je pala Švicarska 39:28 te na kraju Češka 28:22. U četvrtfinalu su Danci bili bolji od Brazila 33:21 te na kraju u poluzavršnici od Portugala 40:27. Ukupno su postigli 298 pogodaka što nam daje nevjerojatan prosjek od 37,25 pogodaka po utakmici. Primili su 181 ili prosječno 22,62 pogotka.
Tko su dakle igrači koji vladaju rukometnim svijetom posljednjih godina. Na vratima im je najbolji golman svijeta Emil Nielsen (27 god, Barcelona). U osam susreta upisao je 112 obrana ili u prosjeku 14 po utakmici. Uz njega je Jannick Green (36 god, PSG). Vrlo pouzdan vratar s gotovo 150 nastupa u reprezentaciji.
Danska krila su strojevi koji gotovo da ne griješe. Lijevo su Emil Jacobsen (27 god, Flensburg-Handewitt) i Magnus Landin Jacobsen (29 god, THW Kiel). Prvi je do sada zabio 40 pogodaka iz 53 pokušaja (75 posto) drugi 12 od 17, što je također 75 posto. Na desnom krilu igraju pak Niklas Vest Kirkeloke (30 god, Flensburg- Handewitt), 16 od 24, odnosno 67 posto, te Johan A Plogv Hansen (30 god, Flensburg – Handewitt), 11 od 16, 70 posto.
Danska crta također je izuzetno jaka. Tu su dvojica igrača iz Bundeslige, a jedan je iz Aalborga. Teško je reći tko je prvi izbor u napadu jer ih Nikolaj Jacobsen stalno mijenja. Ali potpuno je svejedno starta li Lucas Jorgensen (27 god, 193 cm, Flensburg-Handewitt) ili Magnus Saugstrup (28 god, 195 cm, Magdeburg), svaka obrana ima noćne more protiv njih. Simon Hald (30 god, 203 cm, Aalborg) uglavnom je čovjek za obranu.
Kada čovjek spomene vanjsku liniju Danske, prva pomisao ide prema Mathiasu Gidselu, po mnogim ovoga trenutka najboljem svjetskom rukometašu. Premda nije nešto posebno visok (25 god, 190 cm , Fuchse Berlin) on je čovjek od gume, izvija se i prolazi poput „jegulje“ kroz suparničke obrane, da ne kažemo noge, i zabija. I to zabija toliko i tako da je trenutačno prvi strijelac prvenstva sa 64 pogotka.
Na drugoj strani je samo malo slabiji Simon Pytlick (24 god, 191 cm, Flensburg-Handewitt) 46 pogodaka iz 61 udarca ili 75 posto. Za vanjskog igrača koji još igra i obranu sjajan učinak. U sredini je iskusni Rasmus Lauge Schmidt (33 god, Bjeringbro-Silkeborg) 27od 34 ili 79 posto. To je udarna trojka. Ali i njihove zamjene tjeraju strah u kosti suparnika jer je redom riječ od vrhunskim igračima. Samo ćemo ih nabrojati. Lijevo Lasse Andersson, u sredini Mesah Larsen, desno Emil Madsen. Uostalom, dovoljno je reći u kojim klubovima igraju i sve će biti jasno. Prvi je u Fuchse Berlinu, drugi Flensburgu, treći Kielu.
I kada na sve to dodate izbornika Nikolaja Jacobsena koji je sve to ukomponirao i uglazbio, sve je jasno. Danska je stroj koji radi svih 60 minuta. Tu praznog hoda nema. Upadnete li u taj žrvanj, nema vam spasa. U osam godina osvojio je sedam velikih trofeja (tri naslova svjetskih prvaka za redom, olimpijsko zlato i srebro te europsko srebro i broncu).
Hrvatska i Danska imaju dugačku povijest međusobnih susreta. Do sada ih je bilo 30. Danci su slavili u 19, dva puta je bilo neodlučeno, a nama je pripalo 9 susreta.
Finale u Oslu bit će 10 u povijesti za Hrvatsku na velikim natjecanjima. Tri smo uspješno riješili: OI Atlanta, SP Portugal i OI – Atena. Triput smo poraženi u finalima svjetskih, triput europskih prvenstava. Dugo čekamo na četvrto zlato. Dečki, vrijeme je!
