Dan uoči finala 29. Svjetskog rukometnog prvenstva hrvatska reprezentacija provela je mirno. Osim dvojca koji finalnim susretom završava karijeru u reprezentaciji, a riječ je dakako o kapetanu Domagoju Duvnjaku i Igoru Karačiću koji su imali druženje s medijima, svi ostali igrači su imali slobodno cijelo prijepodne. Oni koji su trebali usluge fizioterapeuta, a takvih je malo, naravno da su dobili potreban tretman. Izbornik Dagur Sigurdsson je pak nakon serije intervjua koje je dao brojnim medijima imao još taman toliko vremena da sa svojim stožerom analizira  Dansku i njezin polufinalni susret.

Nakon ručka i popodnevnog odmora slijedila je video analiza suparnika s igračima pa odlazak na trening. Tu će naši rukometaši praktično isprobati ono što je stožer zamislio, kao taktiku za Dansku. To je uobičajena procedura svih ovih dana Svjetskog prvenstva i pokazala se kao vrlo dobro rješenje. Izbornik je s novinarima podijelio i mogućnost da se u finalu pojavi i Luka Cindrić. Bilo bi to sjajno jer bismo dobili opciju više u sredini. Ali točan sastav saznat ćemo sat i pol prije susreta.

Nakon zahtjevne utakmice protiv Francuske i putovanja, izbornik je mudro procijenio da igrači trebaju odmor, da se regeneriraju i tjelesno i umno, jer sve što je bilo do sada treba nekako staviti sa strane i svu koncentraciju posvetiti finalu i Danskoj. Rukometni čarobnjaci zadivili su svijet svojim izvedbama na ovom prvenstvu i bit će veliki izazov za Dagura Sigurdssona i njegove trupe. Posljednji poraz na svjetskim prvenstvima doživjeli su u Francuskoj 2017. godine u osmini finala od Mađarske. Od tada imaju niz od 36 pobjeda za redom.

Danska je do ovog finala došla suvereno s osam pobjeda. I to kakvih. U prvom krugu redom su padali Alžir 47:22, Tunis 32:21 i Italija 39:20. Nakon toga, u drugom krugu ništa im nije mogla Njemačka koja je poražena s deset razlike 30:20. Zatim je pala Švicarska 39:28 te na kraju Češka 28:22. U četvrtfinalu su Danci bili bolji od Brazila 33:21 te na kraju u poluzavršnici od Portugala 40:27. Ukupno su postigli 298 pogodaka što nam daje nevjerojatan prosjek od 37,25 pogodaka po utakmici. Primili su 181 ili prosječno 22,62 pogotka.

Tko su dakle igrači koji vladaju rukometnim svijetom posljednjih godina. Na vratima im je najbolji golman svijeta Emil Nielsen (27 god, Barcelona). U osam susreta upisao je 112 obrana ili u prosjeku 14 po utakmici. Uz njega je Jannick Green (36 god, PSG). Vrlo pouzdan vratar s gotovo 150 nastupa u reprezentaciji.

Danska krila su strojevi koji gotovo da ne griješe. Lijevo su Emil Jacobsen (27 god, Flensburg-Handewitt) i Magnus Landin Jacobsen (29 god, THW Kiel). Prvi je do sada zabio 40 pogodaka iz 53 pokušaja (75 posto) drugi 12 od 17, što je također 75 posto. Na desnom krilu igraju pak Niklas Vest Kirkeloke (30 god, Flensburg- Handewitt), 16 od 24, odnosno 67 posto, te Johan A Plogv Hansen (30 god, Flensburg – Handewitt), 11 od 16,  70 posto.

Danska crta također je izuzetno jaka. Tu su dvojica igrača iz Bundeslige, a jedan je iz Aalborga. Teško je reći tko je prvi izbor u napadu jer ih Nikolaj Jacobsen stalno mijenja. Ali potpuno je svejedno starta li Lucas Jorgensen (27 god, 193 cm, Flensburg-Handewitt) ili Magnus Saugstrup (28 god, 195 cm, Magdeburg), svaka obrana ima noćne more protiv njih. Simon Hald (30 god, 203 cm, Aalborg) uglavnom je čovjek za obranu.

Kada čovjek spomene vanjsku liniju Danske, prva pomisao ide prema Mathiasu Gidselu, po mnogim ovoga trenutka najboljem svjetskom rukometašu. Premda nije nešto posebno visok (25 god, 190 cm , Fuchse Berlin) on je čovjek od gume, izvija se i prolazi poput „jegulje“ kroz suparničke obrane, da ne kažemo noge, i zabija. I to zabija toliko i tako da je trenutačno prvi strijelac prvenstva sa 64 pogotka.

Na drugoj strani je samo malo slabiji Simon Pytlick (24 god, 191 cm, Flensburg-Handewitt) 46 pogodaka iz 61 udarca ili 75 posto. Za vanjskog igrača koji još igra i obranu sjajan učinak. U sredini je iskusni Rasmus Lauge Schmidt (33 god, Bjeringbro-Silkeborg) 27od 34 ili 79 posto. To je udarna trojka. Ali i njihove zamjene tjeraju strah u kosti suparnika jer je redom riječ od vrhunskim igračima. Samo ćemo ih nabrojati. Lijevo Lasse Andersson, u sredini Mesah Larsen, desno Emil Madsen. Uostalom, dovoljno je reći u kojim klubovima igraju i sve će biti jasno. Prvi je u Fuchse Berlinu, drugi Flensburgu, treći Kielu.

I kada na sve to dodate izbornika Nikolaja Jacobsena koji je sve to ukomponirao i uglazbio, sve je jasno. Danska je stroj koji radi svih 60 minuta. Tu praznog hoda nema. Upadnete li u taj žrvanj, nema vam spasa. U osam godina osvojio je sedam velikih trofeja (tri naslova svjetskih prvaka za redom, olimpijsko zlato i srebro te europsko srebro i broncu).

Hrvatska i Danska imaju dugačku povijest međusobnih susreta. Do sada ih je bilo 30. Danci su slavili u 19, dva puta je bilo neodlučeno, a nama je pripalo 9 susreta.

Finale u Oslu bit će 10 u povijesti za Hrvatsku na velikim natjecanjima. Tri smo uspješno riješili: OI Atlanta, SP Portugal i OI – Atena. Triput smo poraženi u finalima svjetskih, triput europskih prvenstava. Dugo čekamo na četvrto zlato. Dečki, vrijeme je!

Hrvatska rukometna reprezentacija pobijedila je Francusku 31:28 u fantastičnom polufinalu u Areni Zagreb. Momčad Dagura Sigurdssona dominirala je od početka te zasluženo došla u borbu za zlatnu medalju. Čeka protivnika, kojeg će doznati u petak, kad u drugom polufinalu igraju Danska i Portugal od 20:30.

Finalna utakmica na rasporedu je u nedjelju u 18 sati, a razigravanje za treće mjesto u 15 sati, stoji na stranici IHF-a. Prijenos utakmice moći ćete pratiti na RTL televiziji, a tekstualni prijenos na našem portalu. U drugom je polufinalu favorit Danska, koja je ujedno i favorit za osvajanje cijelog turnira.

Završnica će se igrati u Oslu jer je Norveška jedan od domaćina. Hrvatska je dosad sve utakmice odigrala u zagrebačkoj Areni. Pobijedila je sedam od osam, izgubila je samo od Egipta još u preliminarnoj fazi.

Hrvatska muška seniorska reprezentacije pobijedila je Francusku 31:28 i plasirala se u finale 29. Svjetskog rukometnog prvenstva. Zvuči nestvarno, ali je istinito. To je naše peto finale svjetskih prvenstava, ukupno deseto s velikih natjecanja. 

HRVATSKA: D. Kuzmanović 15/43, I. Pešić -/-, D. Duvnjak -/-, M. Šoštarić -/-, L. L. Klarica -/-, J. Šimić -/-, Z. Srna 7/11, I. Karačić 1/2, M. Maraš 4/8, M. Mamić -/-, T. Lučin 1/2, I. Martinović 6/13, L. Šušnja -/-, M. Šipić 2/3, F. Glavaš 3/4, M. Jelinić 7/7, izbornik: Dagur Sigurdsson (ISL)

FRANCUSKA: R. Desbonet 6/26, C. Bolzinger 5/15, A. Minne 3/3, N. Remili 1/4, J. Bos 0/1, E. Prandi 1/2, M. Richardson 1/2, D. Mem 8/13, N. Tournat 2/2, M. Grebille 1/2, L. Karabatić -/-, L. Fabregas 4/5, B. Kounkoud 3/5, D. Nahi 2/3, K. O. Konan -/-, T. Briet 2/4, izbornik: Gilleume Gille 

Kao ni jednu večer ranije, Arena je bila puna sat vremena uoči početka susreta. A atmosferu je teško opisati. Vjerojatno kao nikada do sada. Hrvatski izbornik za ovaj je susret napravio jednu promjenu u ekipi. Tako se u sastavu našao Igor Karačić, a mjesto na tribini pripalo je Ivanu Pavloviću.

Francuzi su istrčali u istom sastavu kao i protiv Egipta. I čekali su nas u obrani 6-0, s najjačim snagama u sredini gdje su bili Karl Konan, Ludovic Fabregas i Thibaus Briet. Naša početna postava bila je s Dominikom Kuzmanovićem na vratima. Krila su bili Marin Jelinić i Filip Glavaš, na crti Marin Šipić, a na vanjskim pozicijama Zvonimir Srna, Ivan Martinović i Mateo Maraš. Mijenjali smo dvojicu igrača obrana-napad. Na klupu su išli Ivan Martinović i Marin Šipić, a ulazili su Marko Mamić i Leon Šušnja.

Imali smo otvaranje iz snova. Za manje od tri i pol minute Hrvatska je vodila s 3:1. Francuska je brzo odgovorila na to i dvije kontre nakon dobrih reakcija u obrani izjednačila na 3:3. Ali nisu se naši rukometaši toga uplašili. Dapače. Pronašli su način i u 11. minuti otišli na plus tri (7:4). A dvije minute poslije već su bili na četiri razlike što je natjeralo  francuskog izbornika da zatraži prvu minutu predaha.

Nakon prvog izjednačenja, Hrvatska je napravila seriju 6:2 i pokazala da zna i može, premda silno ranjena, igrati protiv velikog favorita. Čak i u trenucima kada ima igrača manje. Jako mudro, pametno, strpljivo naši su gradili svoje napade i nisu dali priliku francuskoj obrani da dođe do izražaja. Pogađali smo sa svih strana i izgledali fenomenalno. U 21. minuti Hrvatska je bila na pomalo nevjerojatnih sedam razlike (14:7).

Guillaume Gille praktički je promijenio cijelu postavu koju je imao na raspolaganju. Ali nije uspio pronaći raspoloženu šestorku koje se mogla nositi s našom obranom u kojoj je lavovski dio obavljao Marko Mamić kao naš najistureniji igrač u obrani 5-1

Pet minuta prije predaha, kada smo drugi put otišli na osam pogodaka prednosti, francuska klupa morala je reagirati. Uzela je i drugu minutu predaha, a to se još nije dogodilo na prvenstvu. A kako i ne bi, primila je do tada čak 16 pogodaka.

Na kraju prvog poluvremena, semafor je pokazivao 18:11. Činilo se nestvarno i morali smo nekoliko puta provjeravati, uštipnuti se da ne sanjamo. Francuska nikada u 28 polufinala velikih natjecanja na predahu nije bila sedam pogodaka u minusu. Hrvatska je bila na 64, Francuska 65 posto realizacije. Dominik Kuzmanović imao je pet obrana, a dva francuska vratara šest. Svaki po tri.

Ali bilo je to samo prvo poluvrijeme. Trebalo je tako odigrati još punih 30 minuta. Za novu stranicu sjajne rukometne povijesti. Francuzi su u nastavku krenuli u maksimalni rizik, s dubokom obranom 4-2 sa striktnim izlascima na Zvonimira Srnu i Ivana Martinovića.

U 33. minuti ostali su bez jedinog igrača koji je počeo pogađati u završnici prvog i na početku drugog dijela. Aymeric Minne je naime, zbog udarca laktom, dobio izravni crveni karton. Po njihovom govoru tijela vidjelo se da su krenuli na sve ili ništa. I nisu bili nimalo nježni u obrani. Stradali su redom Srna, Mamić, Maraš, Jelinić.

Velikim dijelom uspjeli su nam razbiti ritam. I za samo pet i pol minuta napravili su niz od 1:4 te se spustili na četiri pogotka zaostatka (19:15). A onda je inat progovorio kod naših. Uhvatili su ritam iz prvoga dijela, digli se na plus šest (22:16) i lakše se disalo.

Novi pokušaj Francuza bio je presing. Hrvatska je odgovorila s dva kružna napadača. Bilo je to pravo taktičko-trenersko nadmudrivanje. Ono što nas je posebno veselilo je da je i Dominik Kuzmanović uhvatio svoj ritam. Točno na polovici drugog poluvremena Hrvatska je bila na šest razlike (25:19).

Nakon što je Francuska zabila dva za redom i stigla na minus četiri, Dagur Sigiurdsson pozvao je minutu predaha. I nema sumnje da je dečkima dobro došla. Pokušavali su naši dugačkim napadima trošiti vrijeme koliko god je to bilo moguće i silnim križanjima doći do prostora za udarac. Umor se jasno vidio na njihovim licima.

Francuska je u 52. došla na samo tri pogotka zaostatka (27:24). Svaki promašaj zato je mogao biti jako skup. A posebno isključenje. Nažalost, našima se dogodilo dvostruko. Najprije je isključen Marko Mamić, premda za to nije bilo razloga, a onda je dvije minute na klupu morao i Marin Jelinić. A do kraja je ostalo još sedam minuta.

Ali tako oslabljeni zabili smo pogodak, a onda je Dominik Kuzmanović u maniri Usaina Bolta odradio najbrži trk u karijeri i spriječio novi pogodak Francuza te nas ostavio na plus četiri (29:25). Mučili smo se do samog kraja. Ali naši dečki nisu ni jednog trenutka  posustali. Naprotiv, pronalazili su nevjerojatnu snagu i energiju u trenucima kada je sve bilo protiv njih i na kraju zasluženo slavili 31:28.

S 15 obrana Dominik Kuzmanović jedan je od junaka premda je svatko tko je ušao dao svoj doprinos. Prvi strijelac i igrač utakmice bio je Zvonimir Srna sa sedam pogodaka. Sedam je dao i fenomenalni Marin Jelinić i to bez promašaja, šest Ivan Martinović. Kod Francuske najbolji Dika Mem s osam pogodaka.

Hrvatska sada čeka suparnika u velikom finalu. A to će biti Danska ili Portugal. Taj polufinalni susret igra se sutra u 20.30 sati u Oslu. Finale je na rasporedu u nedjelju 2. veljače u 18.00 sati. Prije toga u 15.00 sati igra se susret za broncu.