Austrija
Alma Zadić je u Beč došla kao izbjeglica, a sada je austrijska ministrica pravosuđa
Rođena Tuzlanka Alma Zadić, koja od početka godine kao najmlađa članica austrijske vlade vodi pravosudni resor, a za hrvatsku Gloriju otkriva kako je u ratnom vihoru preko Zagreba s obitelji otišla u Beč, po čemu pamti djetinjstvo u gradu soli te kako se nosi s prijetnjama zbog čega je dobila posebnu zaštitu.
Novoj zvijezdi europske politike, austrijskoj ministrici pravosuđa Almi Zadić (35), posjet Zagrebu nije bio samo prvi protokolarni i službeni zadatak na novoj funkciji, koju je preuzela početkom godine, nego je u njoj pobudio i sjećanja na izbjeglištvo. Upravo je preko Zagreba prije 26 godina, usred rata u Bosni i Hercegovini, s majkom i četiri godine mlađim bratom izbjegla iz rodne Tuzle u Beč. U tom je gradu, sada doktorica pravnih znanosti, u protekle tri godine ostvarila strelovitu političku karijeru, čiji je vrhunac imenovanje u vladu kancelara Sebastiana Kurza. No ona nije samo najmlađa članica vlade, nego je i prva ministrica u povijesti te zemlje s migrantskim podrijetlom, piše Gloria.
Upravo zbog toga je Alma Zadić bila u medijskom fokusu neformalnog sastanka ministara pravosuđa i unutarnjih poslova Europske unije u Zagrebu, a sve je zadivila neposrednošću, optimizmom i snažnom voljom za borbu protiv korupcije te sprječavanje i sankcioniranje govora mržnje na internetu i društvenim mrežama, što su njezini prioriteti. Na brojna novinarska pitanja odgovarala je na njemačkom, engleskom i materinskom bošnjačkom jeziku. U ekskluzivnom razgovoru za Gloriju rekapitulirala je svoj fascinantan put od političke anonimnosti do vrha državne administracije, kao i životnu priču koja ju je od tuzlanskog naselja Sjenjaka dovela do bečke carske palače Hofburg, gdje je početkom siječnja položila ministarsku prisegu. Svojim je postignućem austrijskoj javnosti dala najsvjetliji primjer društvene integracije nekadašnjih izbjeglica.
Rođena 24. svibnja 1984. u obitelji sveučilišnog profesora elektrotehnike i građevinske inspektorice bezbrižno je odrastala u gradu soli do osme godine i početka rata u Bosni i Hercegovini. Zauvijek će, rekla je, pamtiti zvuk sirena za opću opasnost, koje su se prvi put oglasile dok se vraćala iz škole, nakon čega je tjedne i mjesece s roditeljima, bratom i susjedima provela u skloništu njihove zgrade. Kako u Tuzli, koja nije bila pod opsadom, ali ju je srpska vojska povremeno granatirala, njezini roditelji nisu vidjeli budućnost za svoju djecu, dogovorili su se da se otac pokuša snaći u inozemstvu. No nije sve teklo glatko, premda je u Beču pronašao dobar posao. Telefonske veze između Austrije i BiH bile su prekinute, pisma su putovala tjednima, a izlazak iz zemlje bio je moguć jedino u UN-ovu konvoju.
– Majka, brat i ja mjesecima smo čekali svoje mjesto u konvoju da bismo se pridružili ocu. Od Tuzle do Zagreba putovali smo dva tjedna, što zvuči nevjerojatno danas kad se taj put autobusom prijeđe za četiri sata – prisjeća se Alma Zadić, koja je s obitelji u Zagrebu prenoćila u stanu majčine prijateljice. A kad je ujutro otvorila oči, ugledala je tatino lice – on je, naime, stigao iz Beča – i oboje su se rasplakali od sreće.
– Tuzla je mali grad, svi smo se međusobno poznavali, a u Beču smo ostali sami, ondje je život trebalo započeti iznova. I nije bilo lako jer sam, primjerice, u svojoj školi bila jedino dijete koje nije znalo njemački – kaže Alma Zadić. Zbog toga su je roditelji premjestili u drugu školu, s više migranata, gdje su joj nastavnici davali dodatnu poduku iz njemačkog pa je na kraju godine bez problema položila sve ispite, izjavila je Gloriju
A jednim od svojih najvećih uspjeha smatra pobjedu na školskom natjecanju iz njemačkog, na kojem je njezin sastavak s temom “Priča iz bečke šume” proglašen najboljim. Maturirala je s odličnim uspjehom, pravo diplomirala u Beču, kao Fulbrightova stipendistica usavršavala se na Sveučilištu Columbia u New Yorku, a potom se zaposlila u uredu multinacionalne tvrtke Freshfields Bruckhaus Deringer, gdje je kao odvjetnica posredovala u mirenjima. Politički angažman započela je kao parlamentarna zastupnica na nezavisnoj listi Petera Pilza 2017., a uoči lanjskih prijevremenih izbora pridružila se stranci Zelenih, koja je u siječnju s “narodnjacima” Sebastiana Kurza oformila koalicijsku vladu. Kad je postalo jasno da će Austrija dobiti prvu zelenu ministricu pravosuđa, uz to i rođenu Bosanku, Alma Zadić postala je meta napada desnih ekstremista koji su je optužili da u njihovu zemlju želi uvesti šerijatsko pravo i poručili joj da se vrati odakle je došla. Nije se suočila samo s izljevima mržnje, nego i s prijetnjama smrću, pa je ministrica pravosuđa u svojoj zemlji – uz predsjednika i kancelara – danas najzaštićenija osoba. O njezinoj se sigurnosti policija i tajne službe brinu 24 sata na dan pa su osobni čuvari iz Beča pratili svaki njezin korak i u Zagrebu.
– To je manjina našeg društva, ali vrlo glasna manjina. Upravo zbog toga je moj glavni politički cilj građenje mostova te uspostava dijaloga i povezivanje politički suprotstavljenih strana. To je povijesna prilika i moramo je iskoristiti – kaže Alma Zadić, koju pitanje vlastitog identiteta više ne opterećuje. Sebe smatra i Bosankom, i Austrijankom i Europljankom s dvije domovine. A rodbinu u Tuzli posjećuje svakog ljeta i tada gušta u omiljenim ćevapima i pitama, od kojih joj je najdraža – sirnica, zaključuje svoj komentar u magazinu Glorija austrijska ministrica pravosuđa Zidić.
Ostaje za vidjeti u budućnosti hoće li i mnogobrojna hrvatska zajednica u perspektivi iznjedriti neko ime koje će se tako politički profilirati na austrijskoj političkoj sceni ili ćemo i dalje u tom segmentu biti pasivni i tek “neutralni” promatrači.
Foto: Glorija

Austrija
Pojačane policijske kontrole prometa za uskrsni vikend

Tijekom uskrsnog vikenda austrijska policija provodi pojačane prometne kontrole u sklopu akcije “Sigurno u uskrsnom prometu”. Nadzor traje od Velikog tjedna pa sve do utorka nakon Uskrsa, s posebnim naglaskom na prekoračenje brzine te vožnju pod utjecajem alkohola ili droga.
Cilj ovih mjera je povećanje sigurnosti na cestama i smanjenje broja teških prometnih nesreća – posebno na glavnim prometnicama, u lokalnom prometu i na popularnim izletničkim rutama.
Statistika iz 2024. pokazuje ozbiljnost situacije:
Prošle godine u uskrsnom razdoblju zabilježeno je 53.180 prekršaja zbog prebrze vožnje. U 258 slučajeva oduzeta je vozačka dozvola, a četiri su vozila zaplijenjena zbog ekstremnog prekoračenja brzine. Također je zabilježeno 303 slučaja vožnje pod utjecajem alkohola i 76 zbog vožnje pod utjecajem droga – svi prekršitelji odmah su isključeni iz prometa.
Za ovogodišnje kontrole policija koristi više od 2.500 vozila, 400 motocikala, 100 civilnih patrola s videoopremom, 1.250 uređaja za lasersko mjerenje brzine i više od 1.400 alkometara. Također se primjenjuju radari na semaforima, sustavi za mjerenje razmaka i uređaji za kontrolu mopeda.
Ministar unutarnjih poslova Gerhard Karner poručio je: „Policija želi maksimalno zaštititi one koji poštuju pravila. Protiv onih koji ugrožavaju druge postupat ćemo odlučno.“
Unatoč pojačanom nadzoru, prošle godine za Uskrs poginulo je pet osoba u prometnim nesrećama, a 329 ih je ozlijeđeno u 278 nesreća s ozlijeđenima. To je porast u odnosu na 2023., kada je zabilježena samo jedna smrt. Ipak, u usporedbi s prošlim desetljećima, broj smrtnih slučajeva se značajno smanjio – primjerice, 1976. godine Uskrs je odnio čak 39 života, dok je 2004. bilo 17 poginulih. Najniži broj – samo jedan smrtni slučaj – zabilježen je 2013. i 2023. godine.
Austrija
Ministrica otkrila: Gotovo tri četvrtine Sirijaca u Beču prima socijalnu pomoć

Uoči izbora u Beču 27. travnja, tema socijalne pomoći ponovno je izazvala političke rasprave. Prema podacima austrijskog Ministarstva za integraciju, koje vodi Claudia Plakolm (ÖVP), prosječna godišnja socijalna pomoć koju prima azilantska obitelj s troje djece u Beču iznosi 48.348 eura. Uz to, ostvaruju i dodatne pogodnosti, poput oslobađanja od plaćanja RTV pristojbi i participacija za lijekove.
Ministrica Plakolm upozorava da je udio Sirijaca koji žive od socijalne pomoći posebno visok: čak 73,7 % sirijskih državljana u Beču 2023. godine trajno je primilo socijalnu pomoć. U ostalim austrijskim saveznim državama taj postotak je bio znatno niži, oko 30 %.
Analiza pokazuje da bi država uštedjela gotovo 78.000 eura godišnje kada bi oba roditelja iz takve obitelji radila. U tom bi slučaju, osim izostanka troška za socijalnu pomoć, obitelj kroz poreze i doprinose u proračun uplatila dodatnih 28.000 eura. Čak i kad bi radio samo jedan roditelj, prihod države iznosio bi gotovo 14.000 eura godišnje.
Plakolm ističe: „Naši podaci pokazuju da velik broj Sirijaca ostaje dugoročno u sustavu socijalne pomoći. Zato je važno ograničiti spajanje obitelji i zaustaviti doseljavanje u socijalni sustav.“
Ministrica je dodala kako mora postojati jasna razlika između prihoda od rada i onih iz socijalnih davanja: „Nitko ne može razumjeti situaciju u kojoj osoba bez posla dobiva jednako kao netko tko radi puno radno vrijeme.“ U tom kontekstu najavljuje postupno smanjivanje socijalne pomoći onima koji ne ispunjavaju integracijske obveze, poput učenja njemačkog jezika, rada i poštivanja austrijskih pravila.
Austrija
Zbog fotografije s odmora dobio otkaz – sud mu dosudio 70.000 eura odštete

Nakon 18 godina besprijekornog rada u jednom izdavačkom poduzeću, Bečanin Armin W. dobio je izvanredni otkaz – i to zbog nesporazuma tijekom bolovanja.
Dok je bio kod kuće zbog pozitivnog testa na koronavirus, njegova supruga je na društvenim mrežama objavila staru fotografiju s jednog zajedničkog izleta, povodom njihove godišnjice braka. Poslodavac je vidio objavu i – pogrešno – zaključio da je Armin zapravo na odmoru dok je prijavljen na bolovanju. Bez ikakvog razgovora ili provjere činjenica, uslijedio je trenutačni otkaz.
„Nitko nije razgovarao sa mnom. Sve se moglo vrlo lako razjasniti, ali jednostavno su me otpustili“, izjavio je Armin za časopis Austrijske radničke komore (AK).
U šoku i bez posla, obratio se Radničkoj komori u Beču, koja je pokrenula pravne korake protiv poslodavca. Na kraju mu je dosuđena odšteta u iznosu većem od 70.000 eura, uključujući i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor.
Ovaj slučaj ističe važnost poštivanja prava radnika i nužnost provjere činjenica prije donošenja drastičnih odluka poput otkaza.
You must be logged in to post a comment Login