Austrija
Kako je hrvatski jezik nestao iz Marchfelda
Tisuće ljudi iz Marchfelda nekoć su govorili hrvatskim jezikom, u nekim selima ga je govorila čak i većina stanovništva. Ali za razliku od Gradišća, u Donjoj Austriji hrvatski jezik je izumro. Pozadinu je sada opsežno istražilo Sveučilište u Beču.
Danas se dokazi hrvatskog naseljavanja Marchfelda nalaze prvenstveno na grobljima. Brojna hrvatska prezimena svjedoče o nekoć uspješnoj hrvatskoj manjini u selima kao što su Wagram an der Donau, Eckartsau, Breitensee i Haringsee (sva u okrugu Gänserndorf). U nekim mjestima, uključujući Loimersdorf, Engelhartstetten i Kopfstetten (također okrug Gänserndorf), Hrvati su čak činili većinu, objašnjava lingvistica Agnes Kim sa Sveučilišta u Beču. Njihovi su dijalekti davno izumrli, piše ORF.at.
Posljednjih godina Kim je uz pomoć starih crkvenih zapisa i nadgrobnih ploča rekonstruirala povijest i sudbinu hrvatskih obitelji u Marchfeldu. Pisani izvori samih ljudi nisu sačuvani, ali opisi dijalekta koji se govorio u to vrijeme mogu se koristiti za opisivanje podrijetla i kronologije. Za svoje istraživanje Kim je prošle godine od pokrajine Donje Austrije dobila nagradu Science Future Prize.
Povijest Marchfeldskih Hrvata započela je klimatskim i geopolitičkim promjenama na europskom kontinentu. Od kraja 13. stoljeća prosječne temperature u srednjoj Europi naglo su pale, a povjesničari klime govore o malom ledenom dobu koje je uslijedilo nakon srednjovjekovnog toplog razdoblja. Niske temperature imale su strašne posljedice: “To je značilo da su velika područja zemlje koja nisu bila toliko plodna napuštena”, objašnjava Kim. To također uključuje Marchfeld, koji je u to vrijeme bio pjeskovit i težak za kultiviranje.
Tome su pridodani i krvavi osvajački pohodi Osmanlija, koji su okončani tek drugom neuspješnom turskom opsadom Beča 1683. godine. Ravni Marchfeld bio je stalno poprište nasilnih ratnih činova. Znanstvenica ga opisuje kao “devastirano područje”. Nakon dvije turske opsade u nekoliko generacija, Marchfeld je doslovno opustošen, a bilo je i pothranjenosti zbog hladne klime. Broj stanovnika u Marchfeldu drastično se smanjio.
“To je značilo da su stanodavci morali pronaći nove radnike i nove stanovnike za prostor”, kaže Kim. Osim svojih seoskih posjeda u okolici Beča, mnogi su austrougarski plemići posjedovali i zemlju u udaljenim područjima carstva, poput Hrvatske.
“U to vrijeme na Balkanu su bili i turski ratovi, Osmanlije su osvojile velike dijelove Balkana, a ljudi su odatle morali bježati”, objašnjava lingvistica Kim. Mnogi zemljoposjednici iskoristili su priliku i obećali svojim podanicima novi početak u središtu carstva.
Istraživači danas pretpostavljaju da je narod prvenstveno došao iz središnjeg hrvatskog područja uz granicu s BiH, objašnjava Kim. Unovačeni hrvatski doseljenici brzo su se učvrstili u Marchfeldu. Crkveni umrlici u Loimersdorfu bilježe prvi spomen građana s hrvatskim imenima već 1733. godine. Od 1700. nadalje može se pretpostaviti da su u Marchfeldu živjeli Hrvati, kaže Kim. U selima kao što je Loimersdorf, koja su bila posebno naseljena Hrvatima, oko 300 do 350 od 300 do 400 stanovnika vjerojatno je u 18. stoljeću govorilo hrvatskim jezikom.
“Može se pretpostaviti da se način na koji ruralno stanovništvo međusobno komunicira, čak i na višejezičnim mjestima, uglavnom temelji na skladu, zajedničkom životu i slaganju”, kaže Kim. Ali jezik se uvijek koristio kao sredstvo politike moći u multietničkoj monarhiji, naglašava ona.
Sumnjičavo se gledalo na širenje hrvatskog jezika izvan vrata prijestolnice, osobito među donjoaustrijskim staležima. “Već u 17. stoljeću staleži su pokušali ograničiti privilegije hrvatskog govornog stanovništva, posebice u vlastitoj crkvenoj službi”, objašnjava Kim. Godine 1792. veleposjednici u Loimersdorfu nameću njemački kao crkveni jezik i time posredno označavaju kraj hrvatskog jezika u Marchfeldu.
“Upravo je ta institucionalna uporaba jezika najvjerojatnije prije ili kasnije dovela do germanizacije, do toga da ljudi mijenjaju svoj jezik”, kaže Kim. Razloge koji stoje iza intenzivnih napora germanizacije u Marchfeldu danas je teško rekonstruirati, kaže Kim. “Jedna od pretpostavki je da su središte Habsburškog Carstva jednostavno za sebe prisvojili posjednici koji su govorili njemački i plemstvo koje je govorilo njemački.”
Germanizacija je bila uspješna, a najkasnije do 1900. hrvatski više nije bio vitalni jezik u Marchfeldu. Kim sumnja da je ipak bilo ljudi koji su odrasli govoreći hrvatski sve do 1930-ih, a možda i do 1950-ih i 1960-ih. “Nažalost, ni hrvatski dijalektolozi ih više nisu mogli pronaći, pa nemamo konkretnih dokaza za jezik.”
Jezična politika bila je sasvim drugačija samo nekoliko kilometara južnije. Gradišćem, kao dijelom mađarske polovice Carstva, dominiralo je mađarsko plemstvo. Unatoč naporima za mađarizaciju, veća društvena višejezičnost bila je uobičajena u Mađarskoj, kaže Kim. Osim toga, jezik crkve u Ugarskoj bio je bez iznimke latinski.
Danas nas samo nekoliko mjesta podsjeća na nekadašnji cvat hrvatskog života u Marchfeldu. U Groß-Enzersdorfu (okrug Gänserndorf) nekadašnja jugoistočna gradska vrata i danas se nazivaju “Kroatentor”. Krajem 19. stoljeća Kroatisch Wagram preimenovan je u Wagram na Dunavu, koji je i danas u upotrebi. Deutsch Wagram, koji je nekoć dobio “Deutsch” da bi se razlikovao od Kroatisch Wagrama, i danas nosi sufiks.
Austrija
Čovjek u Austriji vozio 40 godina bez vozačke dozvole
Gradišćanska policija uhvatila je vozača automobila u Unterpullendorfu (okrug Oberpullendorf) koji je više od 40 godina vozio bez vozačke dozvole.
62-godišnjak je najprije izbjegao kontrolu, no nakon kraće potjere uz treptajuća svjetla i trubljenje, mještanin je zaustavljen. Čovjek je prijavljen. Osim toga, prema podacima državne policije, uhvaćeni su brojni vozači koji su prekoračili ograničenje brzine.
U Bocksdorfu (okrug Güssing) vozač automobila jurio je lokalnim područjem 95 km/h umjesto dopuštenih 50 km/h. Vozač mopeda je pak vozio 68 km/h. Budući da je dvotočkaš imao tehničke izmjene, registarska oznaka je skinuta. Ukupno je napisano 112 kazni za prekoračenje brzine. Podnesene su još 234 prijave i izdano 228 kaznenih naloga. Ukupno je u srijedu od 9 do 19 sati kontrolirano oko 790 vozača i 355 alkotestova.
U Potzneusiedlu (okrug Neusiedl am See), rumunjski tegljač s neispravnim kočnicama isključen je iz prometa. “Vozač je svjesno putovao A6 u kamionu koji je bio opasno neispravan i nije bio siguran za promet i rad”, objavila je policija. Registarske pločice su uklonjene i prikupljeni su polozi. Osim toga, izvješća se podnose nadležnom okružnom upravnom tijelu.
Austrija
Mlada djevojka priznala podmetanje niza požara u Austriji
Čini se da je serija podmetanja požara u okrugu Urfahr-Raum (Gornja Austrija) riješena: policija je uhitila 19-godišnjaka.
Čini se da je zlokobna serija podmetanja požara u području Goldwörtha i Feldkirchena an der Donau (okrug Urfahr-Raum) razjašnjena: policija je u četvrtak ujutro objavila da je 19-godišnjakinja, i sama članica vatrogasne postrojbe, priznala na zločine.
Od 30. travnja nekoliko je požara u okrugu izazvalo neizvjesnost. Nedavno – u ponedjeljak navečer – u potpunosti je izgorjela pomoćna zgrada farme u Goldwörthu. Moglo se samo spriječiti da se požar proširi na stambenu zgradu. Prethodno je u susjednim mjestima gorio štagalj i gomila drva.
Policija je radila punom parom, a uključio se i Državni ured kriminalističke policije (LKA).
Mlada žena sada je uhićena u stanu svojih roditelja, kažu u policiji. Priča se da je priznala da je podmetnula požare. Nije navela motive zločina. Odvedena je u zatvor u Linzu.
Austrija
Znate li zašto je danas slobodan dan?
U Austriji je danas državni blagdan, no mnogi se pitaju što se točno danas slavi. Naime, točno četrdeset dana nakon Uskrsa Crkva slavi blagdan Uzašašća Gospodinova ili Spasovo. – Četrdeset dana nakon svog Uskrsa, Krist se sa svojim opipljivo ljudskim ranama ukazivao svojim učenicima, a potom je u svoj slavi uzašao svom Ocu na nebesa. – Ne znači to da je naš Spasitelj, otputovao negdje daleko izvan naše atmosfere i da je Kraljevstvo u kojemu je i naš dom u nekom posebnom dijelu svemirskih prostranstava. Nebesa u koja je Isus uzašao simbolički su prikaz naše domovine u koju je Krist uzdignut da bi nam tako pokazao pravi životni smjer za sve naraštaje.
Uzašašće, ili Spasovo kako ovaj blagdan naš narod češće naziva, drugi je Uskrs, četrdeset dana nakon onog prvog. Broj četrdeset koji se često u Bibliji spominje, u ovom kontekstu označuje ispunjenje Kristova djelovanja ovdje na zemlji kao Bogočovjeka, raspetog na križ da otkupi nas slabe na grijeh. Četrdeset se je dana Krist ukazivao svojim učenicima, bio je vidljiv, iako uskrsnuo, sa svim svojim krvavim ranama, njihovim ljudskim očima.
Potom, je uzašao k svom nebeskom Ocu i sjeo zauvijek Njemu s desna odakle ima svu vlast nad svime, osobito nad Zlom i svom tamom Zloga, i samo je na Njemu da podloži ove napasne sile Očevoj volji.
Nije nas Krist napustio uzdignućem k Ocu, ovdje nas je na zemlji sakupljao kao pastir svoje ovce i pazio da se tko od nas nepovratno ne rani grijehom, no sada se kao svaki dobri pastir, popeo na uzvisinu odakle Mu se pruža bolji pogled.
Sa Neba nas sve još bolje vidi, Njegov glas poput jeke još jače odzvanja zavalama i prostranstvima zemlje i nemoguće Ga je ne čuti.
On odzvanja posebno kada smo slabi, kada smo u napasti, kada nas pritisnu patnje i boli i kada se čini da nema izlaza. Tada je Njegova prisutnost tako jaka da se može opipati, i kao što je nevjerni Toma opipao Njegove rane, tako ga i mi možemo zagrliti i On će nas utješiti.
Isus nas nije stoga ostavio, kao siročad, nije otišao na neko bolje mjesto da se makne od naših propusta, lakomstava, bijeda, požuda i razvratnosti, prljavštine naših duša, grijeha koji nas mami. Krist je zauvijek sa nama jer je svojim uskrsnućem i uzašašćem na nebo, to isto nebo, kraljevstvo Božje, donio između nas.
Zato, mi koji smo Kršćani, moramo vjerovati u bolje i kada je sve loše, ne smije nas biti strah pred katastrofama ovog vremena.
Iz nekog razloga, nama nepoznatog, živimo neprocjenjiv dar da se zovemo Božjom djecom. Stoga iz zahvalnosti Njemu koji nas je životom obdario, moramo neprestance svojim riječima i djelima svjedočiti radost na koju smo pozvani. I to ne samo krštenima, već svakom stanovniku ovog napaćenog svijeta jer je Krist na križu razapeo grijehe sviju. I svi smo dionici otkupljenja.
Kada su svi slabi, i kada se čini da nema izlaza, moramo biti jaki, ne zaboravljajući pritom vjeru koju imamo kao dar Duha, a bez koje ne možemo krenuti ni u jednu borbu protiv Zla. Zato vježbajmo svoje duše, kako nas to Zlo nikada ne bi nespremne dočekalo, znajući da nam Krist u svakoj situaciji drži ruku i bira riječi, a pogled usmjerava ka vječnoj domovini, gore, u nebesima za koje nam je put već pokazao.
Samo tako ćemo znati nositi križeve života, a Zlo neće ovladati nama. Blagdan Spasova, Isus Krist svojom pobjedom, nam to jamči, zauvijek.
