Austrija
Austrija i NATO: Ostati neutralan ili ne?
50 poznatih osoba dovodi u pitanje neutralnost Austrije. Ali za razliku od Švedske i Norveške, nema većine za ulazak u NATO. Zašto je to tako?
Sa Švedskom i Finskom, dvije europske zemlje odlučile su odustati od višedesetljetne neutralnosti. Kancelar Karl Nehammer je odbacio ovaj korak za Austriju. On je to ponovio u travnju, neposredno prije nego što je otputovao u Moskvu kako bi uvjerio predsjednika Vladimira Putina da prekine ruski napad na Ukrajinu: „Austrija je bila neutralna, Austrija je neutralna i Austrija će ostati neutralna”, rekao je austrijski kancelar.
Ali onda je 50 austrijskih poznatih osoba ponovo postavilo pitanje. U otvorenom pismu pozivaju saveznog predsjednika Alexandra van der Bellena da izvrši nezavisnu provjeru kako bi se utvrdilo je li neutralnost zemlje i dalje aktualna. „Uvijek je bilo pokušaja s različitih strana da se odustane od neutralnosti, ali su uvijek bili neuspješni”, kaže bečki politolog Heinz Gärtner. „Ne postoji stranka koja to želi, a ne želi ni stanovništvo.” U anketama se više od 75 posto Austrijanaca redovno izjašnjava za neutralnost.
Time bi se na kraju krajeva rasprava zapravo mogla skinuti s dnevnog reda. Pa ipak, ostaje pitanje zašto se neutralnost Austrije čini tako nepobitnom, pogotovo što ova zemlja vodi aktivniju vanjsku politiku od Švedske i Finske ili Švicarske, piše Deutsche Welle.
Zašto je Austrija uopće neutralna?
Stoljećima je Austrija bila velika sila koja je postavljala cara u Svetom rimskom carstvu i bila je sve samo ne neutralna. U 19. stoljeću formirano je Austrijsko carstvo, koje je 1867. godine postalo carska i kraljevska dvojna monarhija Austrougarske, koja je obuhvaćala velike dijelove Balkana i proširila se na današnju Ukrajinu.
Poslije poraza u Prvom svjetskom ratu Austrija je Versajskim ugovorom svedena na današnje granice. Međutim, zemlja je postala neutralna tek deset godina nakon još jednog poraza i to u Drugom svjetskom ratu – 26. listopada 1955. godine Bečkim državnim ugovorom.
U to vrijeme zemlju su, kao i Njemačku, okupirale četiri sile pobjednice (Rusija, SAD, Velika Britanija i Francuska). „Neutralnost je bila jedini način za Austriju da natjera savezničke trupe da se povuku”, objašnjava Gärtner. „Austriji je tada čak prijetila trajna podjela, slična onoj u Njemačkoj. Ova opasnost je otklonjena konsenzusom sila pobjednica o neutralnosti – posebno Sovjetskog Saveza i SAD-a.”
Koliko je Austrija neutralna?
Čak i ako se uzme u obzir činjenica da je Sovjetski Savez u to vrijeme pristao na neutralnost, nema sumnje da Austrija naginje kulturi i demokratskom, tržišno-ekonomskom sklopu vrijednosti Zapada. To se ogleda i u činjenici da je Austrija 1961. godine postala jedna od osnivačica Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).
Međutim, u isto vrijeme, od 1960-ih, glavni grad Austrije Beč postao je sjedište nekoliko važnih međunarodnih organizacija koje se ne mogu pripisati ni jednoj strani Hladnog rata, uključujući Međunarodnu agenciju za atomsku energiju (IAEA) i Organizaciju zemalja izvoznica nafte (OPEC) kao i niz organizacija Ujedinjenih nacija. Bruno Kreisky, austrijski kancelar od 1970. do 1983, vidio je ovo kao bolju alternativu sigurnosne politike u odnosu na jačanje vojske u zemlji.
Za politologa Gärtnera ovo nije kontradikcija: „Nije u pitanju neutralnost, nego vojna neutralnost”. Državni ugovor isključuje posebno tri stvari: vojno miješanje u sukobe drugih zemalja, stalno stacioniranje stranih trupa u Austriji i pristupanje vojnom savezu.
Ipak, Sovjetski Savez se, kao i Ujedinjeno Kraljevstvo, dugo protivio pristupanju Austrije Europskoj zajednici, organizaciji koja je prethodila Europskoj uniji (EU). Ovo je opravdano pasusom u državnom ugovoru koji je isključivao „uniju s Njemačkom” – čak i ekonomsku. Konačno, neposredno prije pada Berlinskog zida, Austrija je podnijela zahtjev za članstvo, koji je ispunjen 1995. godine.
Kakva je neutralnost Austrije u usporedbi s neutralnošću drugih europskih zemalja?
U slučaju Švedske i Finske, desetljeća neutralnosti nisu bile ništa drugo nego dobrovoljna vanjskopolitička doktrina. Austrija i Švicarska su, s druge strane, obavezane na neutralnost međunarodnim ugovorima. Ali svoju neutralnost tumače drugačije: „Švicarska se drži pasivnije neutralnosti od Austrije”, kaže Gärtner. Tradicionalno, Švicarska se ne priključuje nikakvim gospodarskim sankcijama, nije članica EU-a i stoga ne sudjeluje u zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a. Austrija je mnogo aktivnija kao posrednik u međunarodnim sukobima i sudjeluje u daleko većoj mjeri u misijama plavih kaciga UN-a nego Švicarska.
Dakle: je li neutralnost Austrije još uvijek aktualna?
S obzirom na raspoloženje među stanovništvom i političarima, pitanje odustaje li Austrija od neutralnosti se u principu uopće i ne postavlja, kaže politolog Gärtner: „Bilo bi mnogo zanimljivije raspravljati o tome kako će Austrija tumačiti svoju neutralnost u budućnosti. “
Austrija
E-Control: Kupci u Austriji za struju i plin često plaćaju previsoke cijene
Dvije godine nakon energetske krize, mnoga kucanstva u Austriji i dalje plaćaju previsoke cijene za energiju.
Regulatorna agencija E-Control zabrinuta je zbog kupaca koji za struju i plin plaćaju četiri do pet puta više nego što je potrebno. Najpovoljnije tarife za nove korisnike struje trenutno se kreću od 10 do 11 centi po kilovat-satu, kako je u četvrtak izjavio član uprave E-Control-a, Wolfgang Urbantschitsch.
Urbantschitsch smatra da kupci vjerojatno nisu svjesno zaključili skupe tarife i da si ih ne mogu priuštiti. Čini se da je riječ o preopterećenosti temom troškova energije.
Mali postotak mijenja dobavljača
Urbantschitsch je također izvijestio da 52% korisnika struje i 54% korisnika plina nikada nisu promijenili svog dobavljača, unatoč tome što bi im promjena mogla donijeti značajnu uštedu – do 1.000 eura u prvom godini uz popust za nove korisnike.
Niski postotak promjena dobavljača, prema Urbantschitschu, rezultat je nedostatka transparentnosti. Samo oko 30% korisnika zna koliko plaća po kilovat-satu struje, a kod plina je to još niže – samo 16%. Većina anketiranih zna samo iznose svojih mjesečnih ili kvartalnih uplata, koji, međutim, ne odražavaju stvarne troškove.
Mjesečno obračunavanje
E-Control predlaže da bi pomak prema mjesečnom obračunavanju, umjesto godišnjeg, mogao pomoći. To je moguće s novim digitalnim brojilima (Smart Meter). Kupci bi tada brže primijetili promjene cijena i mogli na njih reagirati. Urbantschitsch podsjeća da imaju pravo na mjesečno obračunavanje te da svaki korisnik može zatražiti trenutnu cijenu od svog dobavljača energije.
Austrija
Zašto u dijelovima Austrije “nestaje svjetla”
22 općine iz austrijskih saveznim zemljama Gornje Austrije, Donje Austrije i Štajerske udružile su se kako bi stvorile najveću prirodnu noćnu zonu u zemlji, smanjujući svjetlosno onečišćenje. Projekt uključuje prilagodbu uličnih svjetiljki, smanjenje snage rasvjete i smanjenje vanjske rasvjete zgrada.
Veća zaštita od svjetlosnog onečišćenja
Ove općine, među kojima je i Nacionalni park Kalkalpen, poznate su po svom neoskvrnjenom noćnom nebu. Iako je Austrija poznata po tamnom noćnom nebu zbog niske gustoće naseljenosti, svjetlosno onečišćenje u zemlji raste, a u nekim prirodnim parkovima ono je poraslo za gotovo 50% u posljednjih 11 godina.
Utjecaj na životinje i ljude
Svjetlosno onečišćenje štetno je za ekosustave, jer utječe na ponašanje ptica, insekata, biljaka i drugih živih bića. Kroz noćnu rasvjetu, ptice gube orijentaciju, a kukci umiru na svjetlima. Biljke kasnije gube lišće, a na ljudsko zdravlje može negativno utjecati ometanje biološkog ritma, uzrokujući nesanicu, kronične bolesti, depresije i povećani rizik od srčanih bolesti i raka.
Prvi zakon protiv svjetlosnog onečišćenja
Austrija je također usvojila zakon za smanjenje svjetlosnog onečišćenja, a u općinama koje sudjeluju u projektu nastoji se smanjiti utjecaj umjetne rasvjete na zdravlje i prirodu.
Austrija
Opskrba plinom za zimu 2025/26 u Austriji je osigurana
Prema informacijama E-Controla, opskrba plinom u zimskom razdoblju 2025/26 bit će osigurana. Iako od siječnja više ne dolazi ruski plin putem plinovoda u Austriju, situacija je pod kontrolom. Ukrajina nije produžila tranzitni ugovor s Rusijom. Do 24. ožujka u austrijskim skladištima bilo je još 44 teravat-sati (TWh) plina. Sada je ključno napuniti skladišta do početka sljedeće sezone.
E-Control također izvještava da su skladišta dobro popunjena, a očekuje se da će opskrbljivači iskoristiti ta rezerviranja. Dvije najvažnije rute za uvoz plina sada su Njemačka i Italija. Na talijanskoj strani kapaciteti za uvoz već su prošireni, a planira se daljnje proširenje do 2026. godine. Za plinovod iz Njemačke, proširenje u gornjoj Austriji, poznato kao WAG Loop, bit će završeno do 2027. godine.
Prije početka rata u Ukrajini, Austrija je bila posebno ovisna o ruskom plinu, s čak 80 posto opskrbe iz Rusije.
You must be logged in to post a comment Login