Religija
Uskrs i Hrvati
Uskrs se slavi od samog početka kršćanstva, kao najveći blagdan vjere diljem svijeta. Zato se za Uskrs svaki vjernik, a i cijela zajednica nastoje posebno pripremiti kako bi ga mogli dolično i proslaviti. U crkvenoj godini odgovara mu određeni vremenski ciklus zvan uskrsni.
Slavljenje Uskrsnog blagdana ima kod Hrvata važno mjesto i u ciklusu proljetnih običaja, a odlikuje se bogatstvom raznolikih oblika. Tu nalazimo stare pretkršćanske elemente isprepletene s novijim kršćanskim i vjerskim običajima, stopljenim zajedno s novijim u živu narodnu tradiciju, lako je mnogo toga već nestalo ili se promijenilo u minulim stoljećima i desetljećima, neke tradicije žive. Mnoga su obilježja slavljenja Uskrsa tipična za sve Hrvate, ali ima i nekih koja su specifična upravo za pojedine krajeve Hrvatske.
Kao najveći blagdan Katoličke crkve, Uskrs se u hrvatskom narodu slavio i slavi od samog početka primanja kršćanstva. Hrvati žive s križem i pod križem više od 1200 godina.
Svatko nosi ili ima svoj križ pa tako i narod. Povijest nas nije štedjela, dapače, bacala nas je u razne vrtloge i iskušenja. No, dubina i snaga vjere vodile su naš narod kamenim i teškim stazama, a simbol im je bio križ i Spasitelj na križu. Sve teškoće u životu lakše se prebrode, kada imamo uporište u čvrstom znaku križa. Uz njega i s njim opstajali smo i opstali na ovim nemirnim prostorima koje nam je povijesna sudbina namijenila. Uz njega i s njim njegujući sačuvali smo žive korijene naših predaka i vrednote kako duhovne tako i tradicijske koje čine nacionalni identitet našeg naroda. Ali jednako tako pod njim smo bili i oslonac drugih europskih naroda zasluživši častan naziv “predziđa kršćanstva”.
Uskrsni ciklus običaja na cijelom je hrvatskom nacionalnom prostoru snažan i raznolik kao ni u jednom drugom vidu narodnog života. Prikazuju se mnogi stari običaji i vjerovanja koji se u tom dinamičnom razdoblju godine, stapaju s kršćanskim znakovljem prepoznatljive duhovne simbolike i identiteta našeg naroda.
Atmosfera Velikog petka proteže se i kroz subotu, samo se osjeća smirenost beznaglašene dramatike. Božji grob je otvoren poklonu vjernika sve do navečer.
Obredi Velike subote su također bogati i razlikuju se od svagdašnjih. U crkvama se toga dana otkrivaju oltari i križevi koji su za vrijeme korizme bili prekriveni, istovremeno se odvezuju zvona. Kod zvonjave bi u Istri pastiri skupljali blago u krug da se tako uvijek drži zajedno i bolje napreduje. Na zvonjavu Glorije (Slava Višnjega) ljudi su umivali lice vodom ili samo simbolično, kao na Svetom Filipu i Jakovu, “prali oči” rupčićima. Uz to su ovdje znali reći: “Slavna zvona prozvonila – zdravje našim očima udilila!”.
Veliku subotu karakterizira blagoslov uskrsne vatre i uskrsne svijeće, unošenje svjetla u crkvu., službe riječi, blagoslova krsne, vode pričesti. Toga se dana ispred crkve palila vatra i blagoslivljala voda. Glavnje od vatre (ugarak) nosile bi se u vinograd, jer su blagoslovljene; a ako bi se nosile kući, s njima bi se zapalio novi oganj.
Nekad davno su se obredi slavili u uskrsno predvečerje, u srednjem vijeku preneseni na jutarnje sate, da bi se opet vratili na prvotno večernje vrijeme ili se obavljaju u noći Uskrsnog bdjenja. U obredima ima mnogo simbolike. Uskrsna svijeća poistovjećuje se sa svijetlom Krista. Blagoslov krsne vode ima svoju povijesnu opravdanost, jer se u stara kršćanska vremena vršilo krštenje katekumena koji su se prije toga kroz cijelu korizmu pripravljali. Krstili su se u toj najsvečanijoj uskrsnoj noći. Obredi su tada trajali sve do uskrsnog jutra. Na Veliku subotu bila je misa na kojoj su se razvezala zvona (opet se zvonilo uz obrede), a kip Uskrslog Spasitelja nosio se u velikoj procesiji ulicom. Kod kuće su se raskrivala raspela i zrcala, a blagoslov jela – svečenje- bio je u nekim krajevima samo za konačare koji su dolazili iz daleka s konaka ili stana.
Kad se navečer za vrijeme svete mise oglasi “Glorija”, tj. crkvena zvona, u mjestima koja imaju obučene vojnike kao npr. u Braču i Žudije u Metkoviću i Vodicama koji čuvaju Isusov grob, padaju na zemlju. Nakon toga se dižu i pognuti, s kopljem u rukama, bježe iz crkve (razoružani se kasnije vraćaju u crkvu da bi prisustvovali obredu do kraja, poredani jedan do drugog).
Na Veliku subotu pripravljalo se bogato i razno blagdansko jelo koje će se na Uskrs nositi na blagoslov. Osim kuhane šunke, kobasica i jaja, bilo je peciva, pogača, kruhova. Opća je značajka uskrsnih peciva obilje jaja, tako da je tijesto vrlo žuto. U okolici Zagreba na Veliku subotu, postojao je jedinstveni običaj raspetnika kad se, uz najavu bubnja, željno iščekuje skupina koja nosi križ. Mlade snahe, koje su se te godine udale, daruju križ ručnicima ili pečama.
Na Veliku subotu u Jaskanskom prigorju, Žumberku, Posavini, Pokuplju, Kalničkom kraju, dijelu Zagorja i Podravine radili su se veliki zeleni stošci od borovice, raznoga granja, borovih grana, loze, kukuruzovine i slame. Negdje je prikupljanje materijala počinjalo još na Cvjetnicu pa su se na određena mjesta vozila puna kola tih sirovina. Stošci su se zvali vuzmenjaki, vuzmenke, vuzemke, vuzmenke, vazmenke, uzelnjaki, vuzmenjki, vuzmice, vuzemlice, vuzelnice, svet jognji. Svaki kraj, dio sela ili mjesta pravio ga je za sebe. U ravničarskom kraju slagali su se pred crkvom usred sela ili kod raspela, a u pobrežju na što višem ili vidljivijem brdašcu. Oko njega skupljala se mladež, osobito djeca, da bi ga čuvali čitave noći.
Korišten materijal:
Josip Barlek: Uz križ stati; u: Podravski zbornik 2006. (Etnografski muzej Zagreb, Zagreb, 2006.), 279-302.
Sretan i blagoslovljen Uskrs želi vam redakcija KROATIV-a!
Religija
Katolička crkva danas slavi svetkovinu Svih svetih
Katolička crkva danas slavi svetkovinu Svih svetih. Ovom svetkovinom Katolička crkva slavi sve svece koji su već kanonizirani, ali i one koji još uvijek nisu. U Pravoslavnoj crkvi ovaj se blagdan slavi prvu nedjelju poslije blagdana Duhova. Pravoslavna crkva ovim blagdanom završava uskrsni dio liturgijske godine.
Blagdan Svih svetih u Crkvama se počeo slaviti u četvrtom stoljeću. U početku obilježavanja ovaj Blagdan se slavio prvu nedjelju nakon Duhova, što je i danas ostalo u Pravoslavnoj crkvi te ga oni baš na taj dan obilježavaju.
Papa Grgur III odlučio je ovaj blagdan premjestiti na 1. studenoga. Učinio je to kako bi se poklopio s drevnim keltskim blagdanom kojim se obilježavao početak Nove godine. U Katoličkom kalendaru ovaj blagdan označen je kao svetkovina. Ujedno je neradni dan u Republici Austriji i Republici Hrvatskoj. Za ovaj blagdan mnogi ljudi obilaze te uređuju groblja i na taj način se sjećaju svojih mrtvih. Međutim u Crkvi se Dušni dan obilježava 2. studenog.
Dušni dan
Dušni dan se obilježava u Katoličkoj crkvi dan poslije blagdana Svi svetih tj. 2. studenog. Ovaj blagdan nastao je na inicijativu Sv. Odilona. Za blagdan dušnog dan najzaslužniji su benediktinci preko kojih se raširio cijelim svijetom. Ovaj blagdan Katolička crkva službeno je potvrdila 1311. godine.
Religija
Katolici danas slave blagdan Velike Gospe
Velika Gospa dan je svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Slavi se 15. kolovoza svake godine. Taj je dan i državni blagdan u Republici Hrvatskoj.
Na svetkovinu mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna Marijina svetišta. Prema katoličkoj teologiji, Marija je uznesena na nebo dušom i tijelom. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je papa Pio XII. 1. studenog 1950. Tome prethodi duga tradicija stara gotovo kao i samo kršćanstvo. O Marijinom uznesenju pisali su, među ostalima, kršćanski autori sveti Bernard, sveti Antun Padovanski i drugi.
Blagdan se slavi u velikom broju država, ponajviše u Europi i Južnoj Americi. Održavaju se procesije i festivali. Anglikanci i luterani slave blagdan, ali bez službenog spominjanja riječi “uznesenje”.
Vjernici se za Veliku Gospu pripremaju većinom na sličan način. Mnogi od Porcijunkule, odnosno Gospe od Anđela pa sve do uključujući i 14. kolovoza, poste i mole se Gospi. Neki to započnu devet dana prije Velike Gospe, a neki opet uzimaju trodnevnicu kroz koju se postom, molitvom i dobrim djelima pripremaju za slavlje Uznesenja Blažene Djevice Marije u Nebo.
U Hrvatskoj katoličkoj misiji Beč, kao priprava za Veliku Gospu, posljednja tri dana održavala se trodnevnica, trodnevna duhovna priprava koju predvode franjevci, sestre i vjernici ove Misije. Prije svete mise kao i u vrijeme svete mise, vjernici su imali priliku za svetu ispovijed. Molila se krunica, otajstva svjetla i litanije Blaženoj Djevici Mariji.
- Prosječne plaće u Austriji negdje su i oko 3600 eura
- Kultura branja gljiva u Austriji
- Odgođena nova pravila na granicama EU
- Ovo će biti stadion Dinama dok se pravi Maksimir
- Kako najsigurnije kupovati preko interneta? Stiže i Black Friday
Hrvati u BiH
Tisuće mladih na 35. Festivalu mladih u Međugorju
I po 35. put nakon 1989. kada je na poticaj fra Slavka Barbarića održan prvi Festival mladih, ponovno su se zavijorile brojne zastave ispred glavnog oltara crkve sv. Jakova.
Već za vrijeme krunice u 18 sati klupe su bile prepune hodočasnika. U 19 sati započelo je svečano otvaranje 35. Mladifesta pjesmom „Hosana u visini“ koju je izveo međunarodni zbor i orkestar obučen u tirkizne majice Mladifesta i animirane pokretima te tradicionalnim defileom predstavnika iz pristiglih zemalja, njih čak 80, koje je redom čitao međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, piše međugorje.info.
Nakon mimohoda započelo je Euharistijsko slavlje svečanom procesijom do vanjskog oltara gdje je sa mons. Aldom Cavalliem i još osmoricom biskupa i brojnim svećenicima (u koncelebraciji je bilo ukupno 640 svećenika) došao večerašnji predslavitelj, apostolski nuncij za BiH, mons. Francis Assisi Chullikatt. Nadbiskupa Chullikatta, naslovnog nadbiskupa Ostre, apostolskim nuncijem u BiH i u Crnoj Gori papa Franjo imenovao je 1. listopada 2022. Nakon što ga je fra Zvonimir najavio i pozdravio, pozdravio je i mons. Aldu Cavallia koji je zatim pročitao poruku Pape Franje mladima:
PORUKA PAPE FRANJE MLADIMA:
Dragi mladi,
radostan sam sto vam mogu uputiti ovu poruku prigodom 35. Festivala mladih, koji vas je okupio u velikome broju u Međugorju, kako bi susret s Gospodinom Isusom u zajedništvu s Djevicom Marijom mogao raspiriti plamen vaše vjere. U ovim intenzivnim danima razmišljat ćete o temi ”Marija je uistinu izabrala bolji dio…” (Lk 10,42). Polazeći upravo od ove Gospodinove rečenice, htio bih vam ponuditi nekoliko kratkih prijedloga za vaš duhovni rast te zalaganje u Crkvi i svijetu.
Isus nas, s onim što govori Marti, Lazarovoj i Marijinoj sestri, podsjeća da je pristup vjerodostojnog učenika staviti se u slušanje Gospodinove Riječi. Marija je shvatila da je Gospodin ušao u njenu kuću, no želio je također ući i u njezino srce. Ona je, zapravo, sjela do Njegovih nogu kako bi ga slušala, izabirući tako bolji dio koji ”Joj se neće oduzeti”.
Druga vjerodostojna učenica je Marija iz Nazareta. Bog je ušao u kuću ove mlade djevojke te joj je govorio, Ona je ugostila Riječ Božju u vlastito srce i sudjelovala je u Njegovom planu, stavljajući na raspolaganje cijelu sebe kada je, u punini vremenâ, Bog poslao svojega Sina. Bila je prisutna u tišini u podnožju križa kada je Isus, Sin Božji i njezin Sin, otkupio svijet; pratila je apostole na dan Pedesetnice, kada je u Duhu Svetome rođena Crkva. Dozvoljavajući Božjoj Riječi da ude u njezino srce, Djevica Marija je ostvarila svoje poslanje u vjernosti i pozornosti. I ona je odabrala bolji dio: Gospodina Isusa.
Jednako ste tako i vi, dragi prijatelji, pozvani da postanete vjerodostojni Kristovi učenici. Ostanite u Učiteljevoj prisutnosti kako biste meditirali Riječ Božju, puštajući da ona prosvijetli vaš um i srce, da otkrijete i surađujete na planu kojega Otac ima za svakoga od vas. Zato vas potičem da uspostavite blisku vezu s Evanđeljem te da ga imate sa sobom, kako bi vam bio poput kompasa koji pokazuje put kojega treba slijediti. Čitajući ga, naučit ćete upoznati Krista ”Sina Božjega koji je postao čovjekom, koji jest jedina, savršena i nenadmašiva Očeva Riječ. U njemu nam Otac kaže sve, i neće biti druge riječi do ove” (KKC, 65). kako potvrđuje i sveti Jeronim: ”Nepoznavanje Pisma, nepoznavanje je Krista” (PL 24,17). Krijepite se također snagom sakramentalne milosti pomirenja i euharistije, pohodite Gospodina u ovome susretu ”srca k srcu”, to jest u euharistijskom klanjanju.
Vjerodostojan učenik, k tome, postavši mudar i jak u Duhu, nužno prenosi drugima Kraljevstvo Božje, jer naviještati Njegovu Riječ nije obveza samo svećenicima i redovnicima, nego i vama, dragi mladi. Trebate imati hrabrosti govoriti o Kristu u vašim obiteljima, u vašem obrazovnom i radnom okruženju, u vašem slobodnom vremenu. Naviještajte ga iznad svega vašim životom, očitujući vidljivu Kristovu prisutnost u vlastitoj egzistenciji, svakidašnjem naporu te u dosljednosti s Evanđeljem u svakoj konkretnoj odluci. Gospodin vas želi kao neustrašive apostole svoje Radosne Vijesti te kao graditelje nove čovječnosti.
Predragi, neka vas prati moj blagoslov, a Majci Mariji, Majci Crkve, povjeravam svakoga od vas, kako bi vam izmolila snagu i mudrost da možete razgovarati s Bogom te govoriti o Bogu. Njezin primjer neka vas potakne da u svijetu budete navjestitelji nade, ljubavi i mira. Na kraju, ljubazno tražim od vas da se molite za mene.
You must be logged in to post a comment Login