Hrvatska
PREDIZBORNO SUČELJAVANJE: Predstava bez pravog sadržaja
Dugo očekivano predizborno sučeljavanje predstavnika najjačih političkih stranaka u Hrvatskoj svelo se na isprazno nadmudrivanja učenika koji ne zna puno bez šalabahtera i bahatog učitelja koji je unaprijed pretpostavio da će biti nadmoćan svom učeniku odnosno političkom oponentu. I uistinu, dugo je Bernardić izbjegavao predizborno sučeljavanje s Plenkovićem, a kad je konačno pristao na sraz, nadmašio je i vlastita očekivanja. Gotovo svi, pa i oni iz njegovih najbližih krugova, nisu očekivali da će ipak solidno “parirati” retorički puno boljem i jačem Plenkoviću. Građani koji podržavaju lijevi blok, možda i nisu puno očekivali od Bernardića, ali su zato glasači HDZ-a očekivali puno više od Plenkovića, koji je u nekoliko navrata naivno (zaslijepljen svojom bahatošću) propustio poentirati na jako lošim argumentima svog političkog protivnika Bernardića. Glasači HDZ-a očekivali su da će Plenković neizmjerno lako izaći na kraj s Bernardićem, ali ispostavit će se, unatoč tome što je bio puno korektniji, Plenković ipak nije nadmoćno porazio Bernardića u ovom prvom političkom sučeljavanju. Ili bar nije onoliko koliko su to njegovi birači očekivali. Ono što je počesto iritiralo je bila i Plenkovićeva nadmenost, narcisoidnost i umišljenost, pogotovo u glorificiranju briselskih dužnosnika, prema kojim, ruku na srce, hrvatska desnica i ne gaji previše simpatija. To je u očima neutralnih promatrača priskrbilo Bernardiću i koju simpatiju više.
Opći dojam nakon prvog sučeljavanja je da se predsjednik SDP-a Bernardić skrivao iza papira i grafova, koje u nekom trenutku nije znao ni pravilno protumačiti, dok se Plenković skrivao iza svoje bahatosti, pa je na kraju pravi politički sadržaj, onaj koji je zbilja važan za hrvatske građane – izostao. Ni jedan od njih se nije dotakao pravog problema koji slijedi od jeseni, velike ekonomske recesije koja će neminovno uslijediti, ali i velike “rupe” koju će u proračunu ostaviti iznimno loša turistička sezona od koje Hrvatska uvelike ovisi. Gotovo čitav sraz se sveo na međusobna optuživanja iz kojih je samo bilo jasno da obje stranke imaju ogromnih problema s korupcijom i nedostatkom “čistog”, ali i politički obrazovanog kadra.
Ni Bernardić, kao izazivač i pretendent na mjesto premijera, ni Plenković, koji je tu funkciju već obavljao nisu se pretjerano iskazali u sinoćnjem nastupu. Pomalo je smiješno bilo gledati “lidera oporbe” kako prebire po već pripremljenim listovima iz kojih nažalost nije ni dovoljno dobro naučio ono što bi trebao iščitati i zamjeriti Plenkoviću i HDZ-u. No i takav Bernardić nekoliko je puta uspio iz takta izbaciti Plenkovića, koji je se ipak trudio ostati pribran. Potonji pak, u veličanju svojih briselskih kolega nerijetko zaboravlja kako on ipak predstavlja Hrvatsku i njene građane, čiji se interesi ne poklapaju često i s interesima same Unije, koju Plenki, kako mu tepaju – neizmjerno voli. Plenković je vješto retorički (u nedostatku stvarnih argumenata) ignorirao i neke izrazito valjane argumente Bernardića o tome da Hrvatska posljednjih godina kaska za svojim susjedima po pitanju ekonomije i ekonomskih sloboda. To je neosporna činjenica, kao što je i činjenica da je za to jednako kriva i katastrofalna Vlada SDP-a koja je u razdoblju od 2011.-2016. napravila neke sulude poteze koje građani i dan danas plaćaju.
U prvom sučeljavanju smo jako puno slušali o međusobnim optužbama za korupciju, o međusobnim optužbama za lošu ekonomsku poziciju Hrvatske, o optužbama za loše stanje u pravosuđu, o Titu i Tuđmanu (izjava Bernardića o Titu, i odobravanje iste od dijela njegovih stranačkih kolega zorno pokazuje da se ta stranka ideološki nije distancirala od komunizma), Dodiku i Komšiću i o mnogim drugim stvarima. No zato, o reformama i reformskim rješenjima – jako malo, gotovo nikako. Ni jedan ni drugi nisu bili pričljivi o tome kako se misle boriti protiv korupcije i koja moguća rješenja za Hrvatsku imaju. Nije se govorilo ni o tome kako će se namaknuti i osigurati novac za silne želje i pusta obećanja koje su sinoć, ali i tijekom kampanje proteklih tjedana – poslali hrvatskim građanima. Ni jedan ni drugi, osim obećanja – nisu ponudili ni jedno rješenje. Rješenja nisu pusta obećanja ni nova zaduživanja hrvatskih građana, rješenja nisu ni Tito ni Bruxelles, rješenja nisu ni SDP ni HDZ (bar ne ovakvi). Pokazali su to i Plenković i Bernardić. Ne samo sinoć. Nego i proteklih godina.
Pobjednika sinoćnjeg sučeljavanja nema, ali slaviti mogu u stranci Možemo, jer Bernardić nije uvjerio ni jednog istinskog lijevog birača da mu je stalo do socijaldemokracije, a slaviti mogu i u Domovinskom pokretu i u Mostu, jer Plenković nije pokazao ništa čime bi privukao desne birače koje je već prethodno nekoliko puta i razočarao. Zato HDZ u anketama stoji lošije nego ikad. Sinoćnje sučeljavanje nam je pokazalo, da ni Plenković ni Bernardić nisu dio rješenja, nego su oni dio problema – kojeg Hrvatska mora riješiti.
* stavovi izneseni u kolumni ne odražavaju nužno stavove uredništva i portala kroativ.hr, nego su isključivo stav autora ovog teksta.
Robert Pandža
Foto: kroativ.at
Hrvatska
Usporedio proizvode u Njemačkoj i Hrvatskoj, uslijedio je šok
U jeku bojkota trgovina koju je putem društvenih mreža inicirala potrošačka platforma “Halo, inspektore” te dok Vlada širi paket proizvoda s ograničenim cijenama, trgovce i trgovačke lance ponovno se proziva da su visokim maržama i raznim drugim nepoštenim praksama (poput zaokruživanja cijena naviše u vrijeme prelaska s kune na euro) lansirali cijene u nebo.
Najveću ljutnju potrošača izazivaju znatno niže cijene u susjednim zemljama, pogotovo u onim trgovačkim lancima koji posluju i ondje i ovdje.
Upravo je to jedno od najčešće postavljanih pitanja u posljednje vrijeme: Zašto su kod nas cijene više nego u istom trgovačkom lancu vani?
“I tu je inflacija ostavila svoje posljedice, međutim sve u okvirima do 20 posto poskupljenja. No, treba reći da se ovdje osnovica plaće svake godine korigira sukladno sa stopom godišnje inflacije iz protekle godine, tako da je građani praktički i ne osjete previše”, kazao nam je u uvodu.
I u Njemačkoj, barem u onom dijelu pokrajine Baden-Württemberg gdje on živi, naš nam sugovornik kaže kako u zadnje vrijeme uočava povećani oprez kupaca.
“Vidljivo je da u zadnje vrijeme kupci malo opreznije biraju dućane i više kupuju po akcijama. Isto tako, prije je bilo normalno da trgovine i parkinzi istih budu krcati svakodnevno u vremenu od 18 do 20 sati u tjednu, dok se zadnjih godina to vidno smanjilo, čak i više nego prepolovilo”, kaže Goran.
Potom se osvrnuo na trgovačke marže u kojima mnogi u Hrvatskoj vide razlog previsokim cijenama.
“Opće je poznato kako ovdje u Njemačkoj, ali i ostalim uređenim zemljama Europske unije, postoje uredbe i zakon o maržama te ne pada nikome na pamet da to krši. Marže su definirane u postocima – najniža i najviša – po skupinama proizvoda, po dobavljačima, preprodavačima i slično, tako da gotovo sve trgovine imaju iste startne pozicije, a i krajnje cijene u trgovinama se u konačnici mnogo ne razlikuju. Sve to kontrolira država preko porezne uprave i inspektorata. Pitam se zašto u Hrvatskoj ne urede cijene na sličan način. Ne vjerujem da vlastodršci u Hrvatskoj ne znaju navedene podatke iz EU-a”, govori naš sugovornik.
PDV u Njemačkoj, dodaje, dijeli se u dvije skupine.
“Pet posto je na hranu, prehrambene artikle i sve što je vezano za prehranu, i on se u mojem slučaju kod tjedne prosječne kupovine odnosi na 85-90 posto artikala. Drugi porez je 19 posto, a on se odnosi na tehničke stvari, alkoholna pića ili luksuzne proizvode koji nisu nužno neophodni za život”, objašnjava.
Za primjer je naveo cijene nekoliko proizvoda u Njemačkoj. Kaže kako dezodorans u spreju od 150 mililitara poznatijih marki, kakvih je u Hrvatskoj teško naći po cijeni ispod 4 eura, u Njemačkoj košta između 1,99 i 2,99 eura, a na akcijama i manje. A kilogram kave u zrnu, također ovisno o marki proizvođača, košta od 7 do najviše 15 eura. Goran se prisjeća kako je u Hrvatskoj prije desetak godina kilogram takve kave po veleprodajnoj cijeni, dakle bez PDV-a, koštao 165 kuna iliti današnjih 22 eura.
Za čuvene čokolade Milka koje u Njemačkoj ne dolaze pakirane po 80 i 270 grama kao u Hrvatskoj, nego samo od 100 i 300 grama, naš sugovornik ističe da tamo koštaju 1,99 i 3,89 eura te da im je do Nove godine cijena bila 80 centi niža.
“Treba spomenuti kako su ti proizvodi izuzetno kvalitetni, većinom originalnog, najčešće njemačkog porijekla, proizvedeni za zapadno tržište, dok se u Hrvatskoj najčešće prodaju proizvodi proizvedeni u trećim zemljama za istočnoeuropsko tržište. Treba vidjeti zašto čokolada Milka od 300 grama proizvedena u Njemačkoj košta ovdje 3,89 eura, a ona proizvedena u Rumunjskoj ili Bugarskoj u Hrvatskoj košta 4,79 eura”, napominje.
Naveo je još jedan primjer koji je uočio dolazeći u Hrvatsku.
“Kraš Napolitanke od 740 grama u velikim trgovačkim lancima u Hrvatskoj su prije godinu dana duži period koštale 4,29 eura, a na akcijama 3,59 eura. A ja sam ih u jednom malom dućanu na sjeveru Hrvatske u to isto vrijeme kupovao po redovnoj cijeni od 3,50 eura.”
Usput je dao i sljedeći izračun za koji smatra da objašnjava taj nesrazmjer.
Mali trgovac: nabavna cijena 1,40€ + 1,40€ (100% marža) = 2,80€ + 0,70€ (PDV 25%) = 3,50€
Trgovački centri: nabavna cijena 1,40€ + 2,03 € (145% marža) = 3,43€ + 0,86€ (PDV 25%) = 4,29€
“Pritom nisam ukalkulirao da trgovački lanci sigurno dobiju jeftiniju nabavnu cijenu zbog brojnosti i količine narudžbe pa njihova marža otprilike iznosi negdje oko 170 posto. Neshvatljivo mi je i nelogično da netko od trgovaca zaradi više na proizvodu od onoga tko ga je proizveo”, kaže.
Smatra da država ima aparate kao što su Državni inspektorat i Porezna uprava, da cijene stavi pod kontrolu, samo ako za to postoji volja.
Potaknut započetim bojkotom trgovina u Hrvatskoj za N1 javio se jedan čitatelj iz Njemačke – predstavio se kao Goran – koji već desetak godina živi u jednom mjestu pokraj Stuttgarta. Usporedio je tamošnju inflaciju i njene posljedice s ovom u Hrvatskoj.
Hrvatska
U Hrvatskoj danas opći bojkot svega:” Ne kupujemo ništa”
U Hrvatskoj je jučer počeo najavljeni tjedni bojkot trgovačkih lanaca Lidla, Eurospina i dm-a te triju proizvoda – Coca Cole i drugih gaziranih pića, vode u bocama i deterdženata za posuđe – na poziv platforme Halo, inspektore.
Danas je opći bojkot svega. Platforma Halo, inspektore, koja bojkote organizira, poziva potrošače da danas ne kupuju ništa nigdje.
“Jednodnevni bojkot. Svega. DANAS NE KUPUJEMO NIŠTA. Ni fizički ni online. Ne plaćamo ništa”, napisali su.
Rano jutros su se oglasili na Facebook stranici Halo, inspektore.
“DANAS OPĆI BOJKOT!
Divljanje s cijenama postalo je profiterstvo na grbi potrošača koji je ostao nezaštićen na vjetrometini pohlepe i neosjetljivosti. I rekli smo: dosta je”, napisali su.
“Nakon prvog bojkota hrvatskih potrošača 24. 1. 2025. pokazali smo da POTROŠAČ IMA MOĆ. Bili smo jedinstveni u zahtjevu: zaustavite divljanje cijena na hrvatskom tržištu!
Trgovci su taj petak izgubili – novac, a to je jedino što ih je moglo pokrenuti. Odjednom je u roku dva-tri dana moguće sniziti cijenu za stotine proizvoda. I najavljuju se daljnja sniženja. Znači – može se. Ima prostora”, pišu.
Hrvatska
U Hrvatskoj se nastavlja bojkot, građni pozvani na bojkot tri velika lanca
Na konferenciji za medije Facebook grupe “Halo, inspektore“ iza koje stoji Europski centar izvrsnosti potrošača odlučeno je kako se nastavlja bojkot koji je počeo prošli petak kada se uspješno motiviralo građane da cijeli dan ne kupuju u trgovinama. Prema izvještajima Porezne uprave, pad broja izdanih fiskalnih računa iznosio je preko 35 posto što je dovelo do toga da trgovine taj dan zjape prazne.
“Ovo su organizirani potrošači, a mi smo samo samo kanal“, rekao je na početku Josip Klemen, savjetnik potrošačke platforme koja je pokrenula spomenutu Facebook grupu. Pozivaju u petak, 31. siječnja, na opći bojkot potrošnje bez obzira radi li se o trgovinama, bankama ili benzinskim postajama. Od četvrtka najavljuju organizirani bojkot po tri trgovačka lanca i tri proizvoda. U prvom tjednu pozivaju na bojkot Lidla, Eurospina i DM-a. Tri proizvoda za koja su se odlučili su Coca Cola i srodna gazirana pića, flaširana voda i deterdženti.
Kod posljednje spomenutog posebno ističu kako su nezadovoljni smanjenjem količine proizvoda, a rastom cijene istog. Obratili su se i djelatnicima spomenutih lanaca: “Pozivamo blagajnice, vozače, sve radnike u trgovačkim centrima da nam se pridruže. Usporite taj dan rad – ako ste na blagajni, usporite svoj rad. Mirnim prosvjedom i usporenim radom pokažite da ste uz nas. Ne želimo ugroziti vaša primanja. Ovo je poruka svima koji nisu poduzeli apsolutno ništa. Vjerujemo da možemo dočekati promjene i to je ono što želimo reći. Idemo u petak doslovno zaustaviti Hrvatsku – idemo reći ne, dosta nam je poskupljenja, želimo bolji život”, rekao je Kelemen.
Na pitanje zašto su se odlučili baš za ta tri lanca, Klemen je poručio kako su to odabrali potrošači jer su uočili da su cijene u tim trgovinama bitno skuplje u odnosu na susjedne zemlje.
You must be logged in to post a comment Login