Dugo očekivano predizborno sučeljavanje predstavnika najjačih političkih stranaka u Hrvatskoj svelo se na isprazno nadmudrivanja učenika koji ne zna puno bez šalabahtera i bahatog učitelja koji je unaprijed pretpostavio da će biti nadmoćan svom učeniku odnosno političkom oponentu. I uistinu, dugo je Bernardić izbjegavao predizborno sučeljavanje s Plenkovićem, a kad je konačno pristao na sraz, nadmašio je i vlastita očekivanja. Gotovo svi, pa i oni iz njegovih najbližih krugova, nisu očekivali da će ipak solidno “parirati” retorički puno boljem i jačem Plenkoviću. Građani koji podržavaju lijevi blok, možda i nisu puno očekivali od Bernardića, ali su zato glasači HDZ-a očekivali puno više od Plenkovića, koji je u nekoliko navrata naivno (zaslijepljen svojom bahatošću) propustio poentirati na jako lošim argumentima svog političkog protivnika Bernardića. Glasači HDZ-a očekivali su da će Plenković neizmjerno lako izaći na kraj s Bernardićem, ali ispostavit će se, unatoč tome što je bio puno korektniji, Plenković ipak nije nadmoćno porazio Bernardića u ovom prvom političkom sučeljavanju. Ili bar nije onoliko koliko su to njegovi birači očekivali. Ono što je počesto iritiralo je bila i Plenkovićeva nadmenost, narcisoidnost i umišljenost, pogotovo u glorificiranju briselskih dužnosnika, prema kojim, ruku na srce, hrvatska desnica i ne gaji previše simpatija. To je u očima neutralnih promatrača priskrbilo Bernardiću i koju simpatiju više.

Opći dojam nakon prvog sučeljavanja je da se predsjednik SDP-a Bernardić skrivao iza papira i grafova, koje u nekom trenutku nije znao ni pravilno protumačiti, dok se Plenković skrivao iza svoje bahatosti, pa je na kraju pravi politički sadržaj, onaj koji je zbilja važan za hrvatske građane – izostao. Ni jedan od njih se nije dotakao pravog problema koji slijedi od jeseni, velike ekonomske recesije koja će neminovno uslijediti, ali i velike “rupe” koju će u proračunu ostaviti iznimno loša turistička sezona od koje Hrvatska uvelike ovisi. Gotovo čitav sraz se sveo na međusobna optuživanja iz kojih je samo bilo jasno da obje stranke imaju ogromnih problema s korupcijom i nedostatkom “čistog”, ali i politički obrazovanog kadra.

Ni Bernardić, kao izazivač i pretendent na mjesto premijera, ni Plenković, koji je tu funkciju već obavljao nisu se pretjerano iskazali u sinoćnjem nastupu. Pomalo je smiješno bilo gledati “lidera oporbe” kako prebire po već pripremljenim listovima iz kojih nažalost nije ni dovoljno dobro naučio ono što bi trebao iščitati i zamjeriti Plenkoviću i HDZ-u. No i takav Bernardić nekoliko je puta uspio iz takta izbaciti Plenkovića, koji je se ipak trudio ostati pribran. Potonji pak, u veličanju svojih briselskih kolega nerijetko zaboravlja kako on ipak predstavlja Hrvatsku i njene građane, čiji se interesi ne poklapaju često i s interesima same Unije, koju Plenki, kako mu tepaju – neizmjerno voli. Plenković je vješto retorički (u nedostatku stvarnih argumenata) ignorirao i neke izrazito valjane argumente Bernardića o tome da Hrvatska posljednjih godina kaska za svojim susjedima po pitanju ekonomije i ekonomskih sloboda. To je neosporna činjenica, kao što je i činjenica da je za to jednako kriva i katastrofalna Vlada SDP-a koja je u razdoblju od 2011.-2016. napravila neke sulude poteze koje građani i dan danas plaćaju.

U prvom sučeljavanju smo jako puno slušali o međusobnim optužbama za korupciju, o međusobnim optužbama za lošu ekonomsku poziciju Hrvatske, o optužbama za loše stanje u pravosuđu, o Titu i Tuđmanu (izjava Bernardića o Titu, i odobravanje iste od dijela njegovih stranačkih kolega zorno pokazuje da se ta stranka ideološki nije distancirala od komunizma), Dodiku i Komšiću i o mnogim drugim stvarima. No zato, o reformama i reformskim rješenjima – jako malo, gotovo nikako. Ni jedan ni drugi nisu bili pričljivi o tome kako se misle boriti protiv korupcije i koja moguća rješenja za Hrvatsku imaju. Nije se govorilo ni o tome kako će se namaknuti i osigurati novac za silne želje i pusta obećanja koje su sinoć, ali i tijekom kampanje proteklih tjedana – poslali hrvatskim građanima. Ni jedan ni drugi, osim obećanja – nisu ponudili ni jedno rješenje. Rješenja nisu pusta obećanja ni nova zaduživanja hrvatskih građana, rješenja nisu ni Tito ni Bruxelles, rješenja nisu ni SDP ni HDZ (bar ne ovakvi). Pokazali su to i Plenković i Bernardić. Ne samo sinoć. Nego i proteklih godina.

Pobjednika sinoćnjeg sučeljavanja nema, ali slaviti mogu u stranci Možemo, jer Bernardić nije uvjerio ni jednog istinskog lijevog birača da mu je stalo do socijaldemokracije, a slaviti mogu i u Domovinskom pokretu i u Mostu, jer Plenković nije pokazao ništa čime bi privukao desne birače koje je već prethodno nekoliko puta i razočarao. Zato HDZ u anketama stoji lošije nego ikad. Sinoćnje sučeljavanje nam je pokazalo, da ni Plenković ni Bernardić nisu dio rješenja, nego su oni dio problema – kojeg Hrvatska mora riješiti.

* stavovi izneseni u kolumni ne odražavaju nužno stavove uredništva i portala kroativ.hr, nego su isključivo stav autora ovog teksta.

Robert Pandža
Foto: kroativ.at