Vijesti
Ekološki poljoprivrednici u Austriji pred problemima i pod pritiskom
Ekološka poljoprivreda u Austriji suočava se s ozbiljnim izazovima. U Gradišću je broj članova udruge Bio Austria prošle godine pao s otprilike 800 na 760. Razlozi su različiti – neki prestaju zbog starosti, dok drugi navode niske otkupne cijene i smanjenje poticaja kao glavne probleme.
Holzschuster: Cijene ekoloških proizvoda na najnižoj razini
Markus Holzschuster bavi se ekološkim ratarenjem u mjestu Unterkohlstätten. Obiteljsko gospodarstvo preuzeo je 2019. sa samo 16 godina, no prošla mu je godina donijela veliku ekonomsku krizu. Loše vremenske prilike rezultirale su slabim urodom.
„Cijene su već godinama iznimno niske“, ističe Holzschuster. U nekim je razdobljima ekolozobanj bio jeftiniji od konvencionalnog. „Pretpostavljam da ljudi štede i na hrani, pa su police s ekološkim proizvodima pune, dok se jeftinija konvencionalna roba brzo rasproda“, kaže ovaj ekološki poljoprivrednik. Ipak, prijelaz na konvencionalnu poljoprivredu za njega nije opcija, jer bi ga u tome ograničavao kamenit teren.
Unatoč teškoćama, Holzschuster ne odustaje. Zahvaljujući dodatnom poslu, ne ovisi isključivo o poljoprivredi i nastavlja raditi iz uvjerenja. „Ne želim da nestane. Moj otac vodio je gospodarstvo 50 godina i predao mi ga bez dugova, a ja ga želim jednako tako ostaviti svojoj djeci“, naglašava.
Trettler: Ekološka poljoprivreda zakinuta u poticajima
Mnogi se ipak odlučuju na prestanak bavljenja poljoprivredom. Ernst Trettler, direktor Bio Austria Burgenland, upozorava da se dodatni trud ekoloških poljoprivrednika ne nadoknađuje u potpunosti. „Tržišne cijene padaju već dvije godine, a u aktualnim poticajnim programima na razini države i EU ekološka poljoprivreda nije dovoljno podržana u odnosu na konvencionalnu“, objašnjava. Prihodi više ne pokrivaju troškove proizvodnje, što dovodi do sve većeg odustajanja od ekološkog uzgoja.
Ipak, situacija u Gradišću još je relativno povoljna. Kada jedan ekološki poljoprivrednik odustane, njegova zemljišta obično preuzimaju kolege. Udio ekološki obrađenih površina u regiji porastao je na oko 41 posto.
Direktna prodaja i suradnja s ugostiteljima kao rješenje
Silvia Fruhmann iz Karla pronašla je način kako se održati na tržištu – svoje ekološko povrće ne prodaje veletrgovcima, već izravno kupcima i ugostiteljima. Time si osigurava veću neovisnost i bolje cijene. „Mogu reći da su kupci spremni platiti nešto više kada znaju kakvu kvalitetu ovdje dobivaju“, ističe.
Osim povrtlarstva, uz pomoć obitelji bavi se i ratarstvom. Surađuje s partnerom koji uzgaja stoku – ona mu isporučuje žitarice i djetelinu, a zauzvrat dobiva gnojivo. „Ekonomičnije je kada svaki od nas ne mora imati tri traktora. Mi koristimo jedan manji, on veći, a sijačica nam treba samo jedna za oba gospodarstva“, objašnjava Fruhmann.
Ipak, unatoč dobro osmišljenom poslovanju, samo ona može živjeti isključivo od ekološke poljoprivrede. Obiteljski budžet ne bi bio održiv bez suprugove plaće.
Austrija
Ifo-šef preporučuje ograničenje u povećanju plaća u Austriji
Clemens Fuest, šef njemačkog Instituta za ekonomska istraživanja (ifo), upozorava na ekonomsku stagnaciju u Austriji, Njemačkoj i Europi te savjetuje da plaće ne rastu u takvim uvjetima. U razgovoru za Ö1-“Mittagsjournal”, Fuest je izjavio da “u stagnirajućoj ekonomiji plaće ne mogu trajno rasti”, naglašavajući da bi povećanje plaća trebalo biti ograničeno na sektore u kojima postoji nedostatak radne snage.
Fuest se ne slaže s argumentom sindikata da bi plaće trebale rasti kako bi se održala kupovna moć i potaknuo rast. On smatra da trenutni problem nije kupovna moć, već ekonomska stagnacija, dok prognoze ukazuju na treću uzastopnu godinu smanjenja BDP-a u Austriji, uz visoku inflaciju.
Visoka inflacija ukazuje na problem s ponudom, a ne s potražnjom. Fuest upozorava da bi daljnja povećanja plaća, dok poduzeća ne ostvaruju veće prihode, mogla ubrzati smanjenje broja radnih mjesta, što se već dogodilo u austrijskoj industriji.
Uz to, viši plaće nisu dovele do povećanja potrošnje, nego do veće štednje, jer su ljudi zabrinuti zbog nesigurnosti uzrokovane krizama, poput rata u Ukrajini. Prema Fuestu, kako bi se potaknula potrošnja, potrebno je stvoriti povjerenje u stabilan gospodarski razvoj, a ne jednostavno povećavati plaće.
Vijesti
“Krigla piva za 6 eura” – Cijene rastu zbog troškova energije
Nedavno su mnoge pivovare u Austriji povećale cijene, a jedan od razloga za to su povećani troškovi energije. Privatna pivovara Zwettl najavila je poskupljenje, što bi moglo značiti i daljnja poskupljenja za potrošače.
Poskupljenje piva u Zwettlu
Od 1. travnja, pivo iz pivovare Zwettl poskupjet će najmanje 2,9%, a vlasnik pivovare Karl Schwarz izjavio je da će cijene varirati ovisno o vrsti piva. Pivovara je također investirala u novu punionicu i infrastrukturu, što je značajno povećalo troškove, donosi Heute.
Pivo za 6 eura?
Cijena piva mogla bi uskoro doseći 6 eura po litri, a Schwarz očekuje da će cijena od 5 eura biti premašena. Prosječna cijena piva u Austriji 2005. godine bila je ispod 3 eura, a od tada je cijena svake godine rasla zbog inflacije, a posljednjih godina zbog povećanja troškova energije.
Tržišni trendovi i povećanje cijena
Iako velika pivovara u Austriji trenutno ne planira povećanje cijena, manji privatni proizvođači poput pivovare Zwettl podižu cijene zbog ekonomskih pritisaka. Ostale male pivovare mogle bi slijediti njihov primjer kako bi osigurale financijsku održivost. Prema podacima, alkoholfree pivo postaje sve popularnije, a polovica piva koja se pije u Austriji danas je bez alkohola.
Rast izvoza, ali poskupljenje neizbježno
Izvoz austrijskog piva porastao je za 9% u 2024. godini, a više od 70% piva se prodaje u povratnim ambalažama. Ukupna proizvodnja piva u Austriji iznosila je 9,48 milijuna hektolitara, a 1,26 milijuna hektolitara je izvezeno. Ako cijene energije nastave rasti, očekuje se daljnje povećanje cijena piva.
Vijesti
EU traži od građana pripremu 72-satnog paketa za hitne situacije
Europska unija zatražila je od svih država članica da osmisle 72-satni paket za preživljavanje u kriznim situacijama, kako bi građani bili spremni u slučaju izvanrednih okolnosti. Ova inicijativa dio je strategije Unije za kriznu pripravnost, koja uključuje povećanje zaliha osnovnih potrepština i poboljšanje civilno-vojne suradnje.
Prilagodba novim prijetnjama
Strategija Europske komisije donosi popis od 30 konkretnih mjera koje bi države članice trebale poduzeti kako bi poboljšale svoju spremnost na potencijalne krize – bilo da se radi o prirodnim katastrofama, industrijskim nesrećama ili napadima kibernetičkih i vojnih prijetnji.
„U EU-u moramo promijeniti način razmišljanja jer se i prijetnje mijenjaju. Moramo razmišljati šire jer i prijetnje postaju sve ozbiljnije“, izjavila je Hadja Lahbib, europska povjerenica za humanitarnu pomoć i krizno upravljanje.
Roxana Mînzatu, povjerenica za civilnu zaštitu, naglasila je da EU već ima određene temelje za ovu strategiju: „Pandemija COVID-19 pokazala je koliko je ključno zajedničko, solidarno i koordinirano djelovanje unutar Europske unije – time postajemo učinkovitiji i otporniji.“
Obavezna hitna oprema za građane
Komisija poziva države članice da osiguraju da njihovi građani imaju osnovnu opremu za hitne situacije, koja bi im omogućila samostalno preživljavanje najmanje 72 sata u slučaju prekida opskrbe ključnim resursima.
Pojedine članice već imaju slične preporuke, iako se razlikuju u trajanju i sadržaju. Francuska, primjerice, savjetuje građanima da pripreme 72-satni paket za preživljavanje koji uključuje hranu, vodu, lijekove, prijenosni radio, svjetiljku, rezervne baterije, punjače, gotovinu, kopije važnih dokumenata, rezervne ključeve, toplu odjeću i višenamjenski alat poput džepnog noža.
Cilj Komisije je uskladiti ove smjernice među 27 članica EU-a, kako bi „svatko imao priručnik i znao što treba učiniti kada se oglase sirene“, rekao je jedan visoki europski dužnosnik.
Povećanje strateških zaliha
Jedan od ključnih elemenata strategije je i povećanje zaliha ključnih potrepština u državama članicama, uključujući osnovne prehrambene proizvode, cjepiva, lijekove, medicinsku opremu i kritične sirovine potrebne za industrijsku proizvodnju.
Bruxelles je već predložio mjere za povećanje zaliha esencijalnih lijekova i minerala, koji su u nadležnosti država članica.
Strategija također nastoji uskladiti nacionalne zalihe i razmotriti koje dobre prakse zemlje mogu podijeliti: „Razmatramo kako možemo poboljšati suradnju, gdje su slabe točke i što još možemo učiniti“, rekao je još jedan visoki dužnosnik.
Bolja civilno-vojna koordinacija
Jedan od prioriteta strategije je i poboljšanje suradnje između civilnih i vojnih institucija u kriznim situacijama. Komisija planira uspostaviti okvir za civilno-vojnu pripravnost s jasno definiranim ulogama i nadležnostima, uz redovite vježbe za testiranje učinkovitosti odgovora.
„Nažalost, imamo mnogo primjera iz stvarnog života koji pokazuju kakve prijetnje moramo uzeti u obzir – od sabotaža do kibernetičkih napada i dezinformacijskih kampanja“, izjavio je neimenovani dužnosnik, navodeći kao primjer sabotaže u Baltičkom moru.
Komisija također radi na uspostavi novog kriznog koordinacijskog centra EU-a i analize rizika, čije će prvo izdanje biti objavljeno krajem 2026. godine.
U međuvremenu, EU planira izdavati ad hoc sustave ranog upozoravanja i uspostaviti krizni nadzorni sustav koji će članicama pomoći da budu bolje pripremljene na nadolazeće prijetnje.
