Zadarski, odnosno petrčki tenor moćnog glasa, nekadašnji član klape Cambi, koji gradi i solo karijeru – Duje Stanišić, već oko dvije godine živi u Beču, gdje osim što studira operno pjevanje usporedno sudjeluje i u mnoštvu glazbenih projekata. Protekla godina bila je izuzetno uspješna za mladog hrvatskog glazbenika, koji je u na Večerima dalmatinske šansone u Šibeniku s pjesmom “Vrata vičnosti” osvojio nagradu za najbolju interpretaciju, a na Melodijama hrvatskog juga u Opuzenu s pjesmom “Moj vapor” osvojio je nagradu za najbolji aranžman. Mladi, svestrani i jako talentirani glazbenik pristao je za Kroativ govoriti o svojim počecima, kako je došao u Beč, o glazbi i o budućim glazbenim planovima. Vrijedi spomenuti i da je Duje jako vrijedan društveno angažiran građanin, no o politici ćemo razgovarati sljedećom prilikom.

KROATIV.AT – Duje, već dvije godine živite u Beču, je li nam možete reći kako je došlo do toga da se preselite u austrijsku metropolu i je li preseljenju prethodila odluka da se krenete baviti opernim pjevanjem?

Priča je počela u Zadru prije nekoliko godinu, kada sam na jednom događaju po prvi puta pjevao jednu opernu ariju. U publici je tada bila i jedna mlada sopranistica iz Austrije koja mi je prišla nakon koncerta i rekla mi da bih trebao probati upisati studij pjevanja u Beču. Rekla mi je i to da mi u tome može pomoći njena profesorica Silvia Edelmann. Razgovor s mladom glazbenicom me jako zaintrigirao, no u to sam vrijeme bio član klape Cambi, koja je jako puno radila i bio sam jako angažiran. Iako sam donio odluku da probam, stalno sam odgađao put u Beč. Trebalo mi je gotovo tri godine nakon njenog poziva da se napokon javim gospođi Edelmann, a to se dogodilo sasvim slučajno. Prolazio sam nekim povodom kroz Beč i odlučio se zaustaviti, odraditi jedan sat pjevanja kako bi eventualno dobio kakav koristan savjet. No, dobio sam mnogo više od savjeta. Gospođa Edelmann i njen muž Peter Edelmann, oboje profesori na konzervatoriju “Richard Wagner” i glazbenoj akademiji “MDW” (The University of Music and Performing Arts Vienna), pozvali su me da dođem u Beč i ponudili mi stipendiju. Eto to je ukratko priča kako sam ja zapravo postao stanovnik Beča.

KROATIV.AT – Dobro, živiš već dvije godine u Beču, reci nam svoje dojmove o Beču i Austriji

Beč mi je i prije mog dolaska bio jedan od najljepših gradova u Europi, a sad kad sam ga pobliže upoznao dobio sam potvrdu da je grad uistinu predivan. Titulu koju nosi već osmu godinu za redom, kao grad s najboljom kvalitetom života, zasluženo je obranio i ove godine. To valjda dovoljno govori. Beč je jako organiziran grad, prilagođen visokoj i srednjoj klasi, ali i onim najsiromašnijima u društvu. Naravno kao glazbeniku, posebno mi se sviđa činjenica da je Beč svojevrsno kulturno središte Europe s pregršt koncerata i umjetničkih programa koji obogaćuju kulturni i društveni život svih nas koji tu živimo.

KROATIV.AT – U Beču pohađaš i glazbenu školu, možeš li nam malo više reći o tome i o značajnijim projektima na kojima si dosad radio.

U Beču sam privatni student obitelji Edelmann koja je jako aktivna u operno-operetnom svijetu, pogotovo u vidu organizacije koncerata, produkcija za mlade itd. Dvije godine sam bio u režimu jedna vokalna proba dnevno plus par režijskih ili muzikalnih probi tjedno. Sada vokalne probe radim po dinamici otprilike dva puta tjedno, a režijske nešto intenzivnije prije samih produkcija.

Prošle godine sam tijekom lipnja i srpnja bio član ansambla u opernoj produkciji “Oper Burg Gars” gdje smo igrali poznatu operu “Fidelio” slavnog L. V. Beethovena, a u listopadu sam kao član zbora Volksopere u Beču pjevao “Der Fliegende Hollander” Richarda Wagnera.

Ove godine smo krenuli s produkcijom “Zigeunerbarona” u Volksoperi, ali je zbog novonastale situacije s corona virusom na žalost sve otkazano. Trenutačno je cijeli sustav kazališta i kulturnih događanja zaustavljen tako da sa neizvjesnošću pratimo tijek događanja oko pandemije.

KROATIV.AT – Pored svega toga, uspješno ti ide i solo karijera, tvoje dvije pjesme “Moj vapor” i “Vrata vičnosti” jako su dobro prihvaćene kod publike, a prošle godine osvojile su i značajne nagrade. S obzirom na to da se teško probiti na glazbenoj sceni, kako izgleda tvoj put solo pjevača, je li nas uskoro očekuje neka nova pjesma?

Već od malih nogu čujem neke melodije u svojoj glavi, možda malo zvuči čudno ali to je zaista tako. Melodije zapisujem pa tako imam veliki broj svojih pjesama koje još nisu ugledale svijetlo dana. Moj život je glazba i volio bih kada bih mogao cijeli život te melodije koje čujem pretvarati u pjesme. Nakon sljedećeg singla kojeg spremam izdati uskoro, bit će gotov i moj prvi album na kojem će se naći popriličan broj vlastitih kompozicija. Na sljedećem albumu, kojeg već polako spremam, bit će velikih broj autorskih pjesama.

Put mladih glazbenika u Hrvatskoj je jako težak zbog klijentelističko-interesnih glazbenih lobija koji su kroz radijski i televizijski program postavili sustav tako da novi, mladi, talentirani ljudi nemaju pristup publici. Na taj su način priskrbili sebi određene iznose tantijema. 

No, želim istaknuti da se trud i rad se kad tad isplate i ako steknem barem deset ljudi kojima se moja glazba sviđa i kojima mogu prirediti koncert tada mogu reći da sam uspio. Neću biti manje kvalitetan pjevač i kantautor ako preda mnom bude ispunjena mala dvorana ili neki manji prostor, a ne velika arena ili stadion. 

KROATIV.AT – Što je, prema tvome mišljenju, potrebno za uspjeh, pogotovo mladim ljudima, što bi im poručio?

Pa vremena se mijenjaju i biti pametan znači shvaćati potrebe publike. Nekada davno kad je moj otac bio mlad, tadašnja mlađa populacija je slušala ili Pink Floyd, Led Zepellin i Deep Purple ili Mišu Kovača i Olivera Dragojevića. Danas je puno više glazbenih žanrova, puno više izbora i samim time je teže doprijeti do šire populacije ljudi kad ih taj žanr u koji određeni autor spada možda uopće ne zanima. Ako se svrstavaš u određene “copy- paste” okvire tada ili ulaziš određenim klanovima u prostor (što ti neće dozvoliti) ili radiš već viđenu i poslušanu glazbu.

Treba biti drukčiji i biti svoj. Po meni je najvažnije biti uporan i strpljiv, naravno ako imate kvalitetu i ako znate prenijeti emociju na publiku. Jer ljudi cijene jedino to – emociju.

KROATIV.AT – Duje, živimo u neobičnim vremenima, corona virus iz temelja je promijenila našu svakodnevicu, je li nam možeš reći kako provodiš svoje vrijeme i je li imaš planove za budućnost?

Nije lako. Ovo je vrijeme kad su smanjene društvene aktivnosti, ali je i odlično vrijeme za biti kreativan i stvarati glazbu. Kao što sam već spomenuo, radim na materijalu za svoj drugi album te u dogovoru s mojim producentom definiramo pjesme za nadolazeće festivale. Prvi album je već gotovo spreman, a radim i na ugovaranju koncerata i pjevačkih suradnji. Koristim ovo vrijeme dok sam u Beču i da se bolje pripremim i za audicije i natjecanja. Kad sam u Hrvatskoj, dani su mi ispunjeni obvezama, jer pored pjevanja i društveno sam jako aktivan.

R.P
Foto: Jen Radman