Connect with us

Hrvatska

POZITIVAN PRIMJER: Kurier napisao lijepu reportažu iz Dalmacije

Objavljeno

na

U moru tekstova protiv ljetovanja u Hrvatskoj, austrijski list „Kurier” napisao je prelijepu reportažu iz Dalmacije pod nazivom „Tišina i mir u Dalmaciji – najbolje vrijeme za hrvatske destinacije”.

Tako pišu o Dubrovniku da je „renesansna i barokna ljepota” gdje je opuštena atmosfera. Obično u Dubrovniku vlada gužva s turistima, ali ove godine Biser Jadrana pripada samo svojim stanovnicima. Gradski vodič Gabriela Lučić je izjavila kako su na početku lakše disali zbog manjeg broja turista, ali sada im trebaju.

Skoro 80 posto Dubrovčana živi od turizma: „Prije bi na jakim danima došlo i do 26.000 gostiju u Stari grad, ovih dana najviše dvije tisuće“, kaže Lučić. Nedostaje nautičkih turista, obožavatelja televizijske serije „Game of Thrones” te avionskih putnika, kojih je 58 posto manje. U nekim restoranima je stavljena ploča s natpisom „-19 posto covid popust“, a čak su i snižene cijene za ulaz na gradske zidine.

Novinari „Kuriera” su nastavili svoj put automobilom do otoka Korčule, koji je više stoljeća bio pod venecijanskom vlašću. Grad Korčulu su nazvali „najljepšim starim gradom u hrvatskom otočnom svijetu“, a ove godine je tamo gotovo mirno, tiho. Konobari, nažalost, stoje ispred napuštenih restorana i čekaju na goste.

Što se više ide ka sjeveru, bolje je posjećeno. Posjetili su i Zadar, gdje se može govoriti o „gotovo normalnoj sezoni” u srpnju, a njemački jezik se može čuti na svakom kutu. Lijepo pišu i o Morskim orguljama i Pozdravu suncu. Sve su opisali „najljepšim i najtišim odmorom u Hrvatskoj odavno“.

Antonio Šećerović
Foto: Kroativ | Ilustracija – Snimka zaslona – Kurier   

Advertisement
Click to comment

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Austrija

Kako je hrvatski jezik nestao iz Marchfelda

Objavljeno

na

Tisuće ljudi iz Marchfelda nekoć su govorili hrvatskim jezikom, u nekim selima ga je govorila čak i većina stanovništva. Ali za razliku od Gradišća, u Donjoj Austriji hrvatski jezik je izumro. Pozadinu je sada opsežno istražilo Sveučilište u Beču.

Danas se dokazi hrvatskog naseljavanja Marchfelda nalaze prvenstveno na grobljima. Brojna hrvatska prezimena svjedoče o nekoć uspješnoj hrvatskoj manjini u selima kao što su Wagram an der Donau, Eckartsau, Breitensee i Haringsee (sva u okrugu Gänserndorf). U nekim mjestima, uključujući Loimersdorf, Engelhartstetten i Kopfstetten (također okrug Gänserndorf), Hrvati su čak činili većinu, objašnjava lingvistica Agnes Kim sa Sveučilišta u Beču. Njihovi su dijalekti davno izumrli, piše ORF.at.

Posljednjih godina Kim je uz pomoć starih crkvenih zapisa i nadgrobnih ploča rekonstruirala povijest i sudbinu hrvatskih obitelji u Marchfeldu. Pisani izvori samih ljudi nisu sačuvani, ali opisi dijalekta koji se govorio u to vrijeme mogu se koristiti za opisivanje podrijetla i kronologije. Za svoje istraživanje Kim je prošle godine od pokrajine Donje Austrije dobila nagradu Science Future Prize.

Povijest Marchfeldskih Hrvata započela je klimatskim i geopolitičkim promjenama na europskom kontinentu. Od kraja 13. stoljeća prosječne temperature u srednjoj Europi naglo su pale, a povjesničari klime govore o malom ledenom dobu koje je uslijedilo nakon srednjovjekovnog toplog razdoblja. Niske temperature imale su strašne posljedice: “To je značilo da su velika područja zemlje koja nisu bila toliko plodna napuštena”, objašnjava Kim. To također uključuje Marchfeld, koji je u to vrijeme bio pjeskovit i težak za kultiviranje.

Tome su pridodani i krvavi osvajački pohodi Osmanlija, koji su okončani tek drugom neuspješnom turskom opsadom Beča 1683. godine. Ravni Marchfeld bio je stalno poprište nasilnih ratnih činova. Znanstvenica ga opisuje kao “devastirano područje”. Nakon dvije turske opsade u nekoliko generacija, Marchfeld je doslovno opustošen, a bilo je i pothranjenosti zbog hladne klime. Broj stanovnika u Marchfeldu drastično se smanjio.

“To je značilo da su stanodavci morali pronaći nove radnike i nove stanovnike za prostor”, kaže Kim. Osim svojih seoskih posjeda u okolici Beča, mnogi su austrougarski plemići posjedovali i zemlju u udaljenim područjima carstva, poput Hrvatske.

“U to vrijeme na Balkanu su bili i turski ratovi, Osmanlije su osvojile velike dijelove Balkana, a ljudi su odatle morali bježati”, objašnjava lingvistica Kim. Mnogi zemljoposjednici iskoristili su priliku i obećali svojim podanicima novi početak u središtu carstva.

Istraživači danas pretpostavljaju da je narod prvenstveno došao iz središnjeg hrvatskog područja uz granicu s BiH, objašnjava Kim. Unovačeni hrvatski doseljenici brzo su se učvrstili u Marchfeldu. Crkveni umrlici u Loimersdorfu bilježe prvi spomen građana s hrvatskim imenima već 1733. godine. Od 1700. nadalje može se pretpostaviti da su u Marchfeldu živjeli Hrvati, kaže Kim. U selima kao što je Loimersdorf, koja su bila posebno naseljena Hrvatima, oko 300 do 350 od 300 do 400 stanovnika vjerojatno je u 18. stoljeću govorilo hrvatskim jezikom.

“Može se pretpostaviti da se način na koji ruralno stanovništvo međusobno komunicira, čak i na višejezičnim mjestima, uglavnom temelji na skladu, zajedničkom životu i slaganju”, kaže Kim. Ali jezik se uvijek koristio kao sredstvo politike moći u multietničkoj monarhiji, naglašava ona.

Sumnjičavo se gledalo na širenje hrvatskog jezika izvan vrata prijestolnice, osobito među donjoaustrijskim staležima. “Već u 17. stoljeću staleži su pokušali ograničiti privilegije hrvatskog govornog stanovništva, posebice u vlastitoj crkvenoj službi”, objašnjava Kim. Godine 1792. veleposjednici u Loimersdorfu nameću njemački kao crkveni jezik i time posredno označavaju kraj hrvatskog jezika u Marchfeldu.

“Upravo je ta institucionalna uporaba jezika najvjerojatnije prije ili kasnije dovela do germanizacije, do toga da ljudi mijenjaju svoj jezik”, kaže Kim. Razloge koji stoje iza intenzivnih napora germanizacije u Marchfeldu danas je teško rekonstruirati, kaže Kim. “Jedna od pretpostavki je da su središte Habsburškog Carstva jednostavno za sebe prisvojili posjednici koji su govorili njemački i plemstvo koje je govorilo njemački.”

Germanizacija je bila uspješna, a najkasnije do 1900. hrvatski više nije bio vitalni jezik u Marchfeldu. Kim sumnja da je ipak bilo ljudi koji su odrasli govoreći hrvatski sve do 1930-ih, a možda i do 1950-ih i 1960-ih. “Nažalost, ni hrvatski dijalektolozi ih više nisu mogli pronaći, pa nemamo konkretnih dokaza za jezik.”

Jezična politika bila je sasvim drugačija samo nekoliko kilometara južnije. Gradišćem, kao dijelom mađarske polovice Carstva, dominiralo je mađarsko plemstvo. Unatoč naporima za mađarizaciju, veća društvena višejezičnost bila je uobičajena u Mađarskoj, kaže Kim. Osim toga, jezik crkve u Ugarskoj bio je bez iznimke latinski.

Danas nas samo nekoliko mjesta podsjeća na nekadašnji cvat hrvatskog života u Marchfeldu. U Groß-Enzersdorfu (okrug Gänserndorf) nekadašnja jugoistočna gradska vrata i danas se nazivaju “Kroatentor”. Krajem 19. stoljeća Kroatisch Wagram preimenovan je u Wagram na Dunavu, koji je i danas u upotrebi. Deutsch Wagram, koji je nekoć dobio “Deutsch” da bi se razlikovao od Kroatisch Wagrama, i danas nosi sufiks.

Nastavi čitati

Hrvatska

Hrvatska putovnica sve bolja ljestvici najmoćnijih svjetskih putovnica

Objavljeno

na

Velika promjena dogodila se na ljestvici najmoćnijih svjetskih putovnica prema slobodi putovanja koju svojim građanima omogućuju obične putovnice tih zemalja. Prema Henley Passport Indexu, Hrvatska je na visokom 13. mjestu.

Zbog toga što bez vize Hrvati mogu putovati na 172 odredišta u svijetu, mnogi su svoje putovnice “objesili o klin”. Vrijedila ona ili ne većini stoji u ladici, piše N1.

Zbog toga ih je, prema podacima MUP-a, prošle godine bilo 26.810 manje nego 2022., što je blaži pad u odnosu na prethodne godine. A lakše putovanje samo je jedan od razloga visoke pozicije na ljestvicama najjačih. Rejtingu pridonosi i njezina specifična vrlo rigorozna sigurnosna izrada. Tiska se na posebnim strojevima, a pazi se i na najsitniji detalj.

“Radnici se ne mogu slobodno kretati po proizvodnim pogonima i strogo im je ograničeno kretanje, i kada, recimo, idu u kantinu na ručak, različiti odjeli su raspoređeni u različito vrijeme”, kaže Blaž Sviličić, direktor Sektora proizvodnje u AKD-u.

Zbog toga što hrvatska putovnica osigurava lakše kretanje, ona je izrazito cijenjena i tražena u krim miljeu, a da za njom postoji potražnja govori i to što se na jednoj ilegalnoj stranici može kupiti po cijeni od 500 dolara.

“Mi imamo 24-satno snimanje i onda utvrđujemo što se u proizvodnji dogodilo. Znači, u svakom trenutku znamo koji je radnik radio koji dio proizvoda i uvijek možemo u roku 24 sata utvrditi tko je sudjelovao u procesu i preko kamera utvrditi tko je kompromitirao proizvodnju”, kaže Sviličić.

U AKD-u kažu u 30 godina rada to se nikada nije dogodilo. Osim o putovnicama građana, brigu vode i o još nekoliko vrsta za koje građani rijetko znaju. Naime, u proizvodnji i optjecaju još su crvena i svjetloplava putovnica koje se izrađuju prema međunarodnim konvencijama.

Nastavi čitati

Hrvatska

Zatvorenici u Hrvatskoj pokušali filmski bijeg, nije im uspjelo

Objavljeno

na

By

Uprava za zatvorski sustav i probaciju izvijestila je da je u nedjelju, 11. veljače, u Zatvoru u Rijeci zabilježena incidentna situacija kopanja vanjske strane zida zatvoreničke sobe.

U navedenom događaju sudjelovala su dva zatvorenika, a ne osam do deset kako su objavili pojedini mediji, javlja HRT. Potencijalni bijeg u Zatvoru u Rijeci spriječen je pravovremenom reakcijom službenika osiguranja. Osim materijalne štete nastale na zidu, nije zabilježena druga šteta.

– Sve okolnosti ovog događaja još se utvrđuju, a nadležne službe zatvorskog sustava poduzet će mjere u okviru svojeg djelokruga s ciljem minimiziranja nastale štete, sankcioniranja uključenih osoba lišenih slobode i podizanja razine sigurnosti u navedenom kaznenom tijelu – priopćilo je Ministarstvo pravosuđa RH.

Mediji javljaju kako je zatvorenicima namjera bila izgubiti se u velikoj karnevalskoj povorci koja se ove nedjelje održala na Korzu.

Nastavi čitati
LM