U Austriji je danas državni blagdan, no mnogi se pitaju što se točno danas slavi. Naime, točno četrdeset dana nakon Uskrsa Crkva slavi blagdan Uzašašća Gospodinova ili Spasovo. – Četrdeset dana nakon svog Uskrsa, Krist se sa svojim opipljivo ljudskim ranama ukazivao svojim učenicima, a potom je u svoj slavi uzašao svom Ocu na nebesa. – Ne znači to da je naš Spasitelj, otputovao negdje daleko izvan naše atmosfere i da je Kraljevstvo u kojemu je i naš dom u nekom posebnom dijelu svemirskih prostranstava. Nebesa u koja je Isus uzašao simbolički su prikaz naše domovine u koju je Krist uzdignut da bi nam tako pokazao pravi životni smjer za sve naraštaje.

Uzašašće, ili Spasovo kako ovaj blagdan naš narod češće naziva, drugi je Uskrs, četrdeset dana nakon onog prvog. Broj četrdeset koji se često u Bibliji spominje, u ovom kontekstu označuje ispunjenje Kristova djelovanja ovdje na zemlji kao Bogočovjeka, raspetog na križ da otkupi nas slabe na grijeh. Četrdeset se je dana Krist ukazivao svojim učenicima, bio je vidljiv, iako uskrsnuo, sa svim svojim krvavim ranama, njihovim ljudskim očima.
Potom, je uzašao k svom nebeskom Ocu i sjeo zauvijek Njemu s desna odakle ima svu vlast nad svime, osobito nad Zlom i svom tamom Zloga, i samo je na Njemu da podloži ove napasne sile Očevoj volji.

Nije nas Krist napustio uzdignućem k Ocu, ovdje nas je na zemlji sakupljao kao pastir svoje ovce i pazio da se tko od nas nepovratno ne rani grijehom, no sada se kao svaki dobri pastir, popeo na uzvisinu odakle Mu se pruža bolji pogled.
Sa Neba nas sve još bolje vidi, Njegov glas poput jeke još jače odzvanja zavalama i prostranstvima zemlje i nemoguće Ga je ne čuti.

On odzvanja posebno kada smo slabi, kada smo u napasti, kada nas pritisnu patnje i boli i kada se čini da nema izlaza. Tada je Njegova prisutnost tako jaka da se može opipati, i kao što je nevjerni Toma opipao Njegove rane, tako ga i mi možemo zagrliti i On će nas utješiti.
Isus nas nije stoga ostavio, kao siročad, nije otišao na neko bolje mjesto da se makne od naših propusta, lakomstava, bijeda, požuda i razvratnosti, prljavštine naših duša, grijeha koji nas mami. Krist je zauvijek sa nama jer je svojim uskrsnućem i uzašašćem na nebo, to isto nebo, kraljevstvo Božje, donio između nas.
Zato, mi koji smo Kršćani, moramo vjerovati u bolje i kada je sve loše, ne smije nas biti strah pred katastrofama ovog vremena.
Iz nekog razloga, nama nepoznatog, živimo neprocjenjiv dar da se zovemo Božjom djecom. Stoga iz zahvalnosti Njemu koji nas je životom obdario, moramo neprestance svojim riječima i djelima svjedočiti radost na koju smo pozvani. I to ne samo krštenima, već svakom stanovniku ovog napaćenog svijeta jer je Krist na križu razapeo grijehe sviju. I svi smo dionici otkupljenja.
Kada su svi slabi, i kada se čini da nema izlaza, moramo biti jaki, ne zaboravljajući pritom vjeru koju imamo kao dar Duha, a bez koje ne možemo krenuti ni u jednu borbu protiv Zla. Zato vježbajmo svoje duše, kako nas to Zlo nikada ne bi nespremne dočekalo, znajući da nam Krist u svakoj situaciji drži ruku i bira riječi, a pogled usmjerava ka vječnoj domovini, gore, u nebesima za koje nam je put već pokazao.
Samo tako ćemo znati nositi križeve života, a Zlo neće ovladati nama. Blagdan Spasova, Isus Krist svojom pobjedom, nam to jamči, zauvijek.

Ne, ubojstvo nije bilo planirano. On je “samo” htio opljačkati svoju žrtvu. Istražiteljima je ispričao hrvatski državljanin (20). To mu nije pomoglo, kao ni priznanje da je ubio Klagenfurčanina (30). Dvadesetogodišnjak je optužen za ubojstvo i tešku pljačku, potvrdila je Tina Frimmel-Hesse, glasnogovornica ureda javnog tužitelja u Klagenfurtu. Njegovom sudioniku, 20-godišnjaku iz Koruške, mora se suditi za tešku krađu. Obje optužbe nisu pravno obvezujuće.

Zločin je počinjen 31. siječnja navečer u Klagenfurtu: 20-godišnjaci, koji su se dugo poznavali i pohađali istu školu, susreli su se u centru grada. Zbog besparice odlučili su se na pljačku 30-godišnjaka. Hrvat je vjerovao da mladić (30) u stanu ima mali hladnjak koji je navodno bio pun droge. Pijani su otišli do kuće u kojoj je živjela njihova žrtva.

Hrvat je od suučesnika tražio nož. Korušac mu je dao isti i oni su otišli na prvi kat. Nakon što je 30-godišnjak otvorio vrata stana i zakoračio u hodnik, situacija je potpuno eskalirala: Hrvat ga je izbadao iznova i iznova. Prema podacima državnog odvjetništva, ukupno 17 puta. Četiri uboda pogodila su gornji dio tijela, a 13 pogodila su nadlaktice. Napadač se odvukao do svog stana, gdje je nedugo zatim preminuo.

U stan je utrčao i Hrvat, zgrabio mali hladnjak i sa sudionikom pobjegao. Otvorili su navodno skrovište droge ispred kuće – ali ono je bilo prazno. Napadači su se tada razdvojili, ali su nedugo zatim uhićeni.

Dvojica muškaraca od tada su u pritvoru. Pretpostavlja se da su nevini dok ne budu pravomoćno osuđeni.

U svibnju je skupina za zaštitu klime Last Generation započela novi val prosvjeda. Akcije zahtijevaju i bečku policiju. Samo ove godine zabilježio je 150 uhićenja, navodi se u izvješću objavljenom u srijedu.

Prema priopćenju Ravnateljstva državne policije, samo ove srijede bilo je 19 takvih upravno kaznenih ograničenja slobode. Ukupno se njihov broj od početka 2024. godine povećao na 150. Nakon nešto više od četiri mjeseca podneseno je oko 270 prijava, a s prometnih površina udaljeno je 80 zaglavljenih osoba.

Prošle godine policija je u jednoj od ovih akcija uhitila 650 puta, a podneseno je 1500 prijava. Uhićenja i optužnice uglavnom su bile zbog kršenja zakona o okupljanju ili prometnih propisa.

Tijekom blokade u srijedu na području jugoistočne obilaznice vozilo je bilo postavljeno i na jednu od traka u smjeru sjevera kod Hanssonkurvea, izvijestila je policija. Izvršna vlast je od početka godine nabrojala oko 30 akcija pokreta za zaštitu klime. To je obično rezultiralo prekidima prometa, a time i službenim rješenjem.