29-godišnja Silvina Avellaneda bila je odlučna u namjeri da postane majka. Budući da nije imala partnera, žena iz provincije na sjeveru Argentine isprva je razmišljala o umjetnoj oplodnji. No, tijekom razgovora s majčinim prijateljicama pojavila se tema posvajanja – a Silvina se odmah dojmila te ideje. Registrirala se kod lokalnog obiteljskog suda.
- srpnja 2007. zazvonio joj je telefon: Dječačić koji je dan na posvajanje nalazi se na odjelu intenzivne njege i uskoro bi mogao umrijeti, rekli su. “Što mislite? Usuđujete li se?” upitao je policajac. Silvina je imala jasan odgovor: “Da!” Od tada je prošlo 17 godina i za njegovu majku Francisco je “najbolja stvar koja mi se ikada dogodila”.
Priča o njih dvoje počela je jutro nakon poziva: Silvina je vodila višesatne razgovore s psihijatrom, psihologinjom i socijalnom radnicom. Konačno su vještaci izdali potrebne papire kojima se Silvina na 30 dana može legitimirati kao udomiteljica. Žena je odjurila u bolnicu.
Liječnici su rekli da je dijete teško pothranjeno.
“Znala sam da je beba ozbiljno. Ako ne preživi, barem bi imala majka na kraju”, kaže ona za portal “Infobae”.
Silvina je primljena na odjel intenzivne njege. Devetomjesečna beba izgledala je poput novorođenčeta i bila je teška gotovo 2,7 kilograma. “Bio je tako malen”, sjeća se ona. Dala mu je ime Francisco i gotovo ga nije napuštala sljedeća četiri tjedna – a onda se dogodilo čudo. Francisco je počeo rasti, čak se naučio i smijati. Dijete je ubrzo otpušteno iz bolnice.
Silvina je poduzela sve potrebne mjere opreza kod kuće kako bi zaštitila Franciscovo osjetljivo zdravlje. “Nismo znali hoće li preživjeti prvu godinu života”, kaže sada 47-godišnjakinja. “Ali onda smo proslavili njegov drugi i treći rođendan i bilo mu je sve bolje i bolje.”
