Institut za ekonomska istraživanja (WIFO) analizirao je kratkoročne smjerove djelovanja u slučaju smanjenja plina i iznio neke primjere. Na njih treba gledati kao na doprinos raspravi kako bi ekonomska šteta bila što manja, a istovremeno “barem ne usporila” željenu zelenu transformaciju. U svakom slučaju, vrijeme je bitno, jer je mehanizam distribucije posebno za gospodarstvo vrlo složen.
Za kućanstva ekonomski istraživači primjećuju: “Učinkoviti poticaji za smanjenje potražnje mogu se postaviti kroz strukturu tarifa”, pri čemu je u Austriji daleko najveći potrošač gospodarski sektor.
Prema Zakonu o nadzoru energije može se pretpostaviti da će “tržišnu trgovinu prirodnim plinom zamijeniti (barem djelomično) upravljanje oskudnim resursom od strane javnog sektora”.
U svakom slučaju, značajno smanjenje isporučenih količina plina “ne samo da bi pogoršalo uvjete života mnogih kućanstava, već bi dovelo i do značajnih ekonomskih posljedica”, piše WIFO u studiji.
Što se tiče gospodarskog sektora, znanstvenici daju dva doprinosa raspravi: hibridni proces dodjele i čisti dražbeni mehanizam. Prvi identificira klase robe s različitim prioritetima, a zatim koristi mehanizam aukcije unutar tih klasa, koji uzima u obzir intenzitet prirodnog plina s jedne strane i zamjenjivost robe s druge strane.
Druga varijanta stavlja cjelokupnu kvotu prirodnog plina na dražbu bez davanja prioriteta.
U principu, autori ističu: „Konkretni dizajn dražbenog dizajna nije trivijalan, budući da se moraju uzeti u obzir međuovisnosti između tvrtki.“ Za praktičnu provedbu potrebne su dubinske analize, pripreme bi „u svakom slučaju trebale započeti što je prije moguće te uzeti u obzir različite scenarije, primjerice ovisno o pitanju hoće li trgovina plinom i dalje biti moguća”.
I ovdje istraživači navode dva primjera sustava poticaja za smanjenje potrošnje kao polazišnu točku za raspravu. Prva opcija je bonus sustav za dokazano smanjenje potrošnje.
Drugi primjer je uvođenje specifičnih tarifnih struktura s integriranim poticajima za promjenu ponašanja kako u pogledu potrošenih količina tako i s obzirom na vrijeme potrošnje prema trenutnom opterećenju mreže.


