Gotovo dvije trećine stanovnika Austrije neprijavljeni rad smatra prihvatljivim “sitnim prekršajem”, iako to svake godine državni proračun košta milijarde eura.

Rad na crno i dalje je na vrhu prihvaćenih “sitnih prekršaja” u Austriji – gotovo dvije trećine (63 posto) stanovnika Austrije smatra da je u redu da se stvari rade na taj način. Više od trećine (37 posto) stanovništva smatra da to nije ispravno. Pokazuje to reprezentativno istraživanje koje je naručio ekonomist iz Linza i stručnjak za neprijavljeni rad Friedrich Schneider.

Austrijanci najčešće obavljaju električarske radove i popravke automobila. Ali i njega, ljepota i masaže ili aktivnosti oko kuće i vrta, kao i podučavanje, također su popularna područja u radu na crno.

Gotovo dvije trećine ispitanih reklo je da mnoge stvari postaju pristupačne tek radom na crno. Svaki drugi kao razlog za rad na crno naveo je visoko porezno opterećenje. Samo 4 posto smatra da to trebaju prijaviti. 79 posto od 1000 ispitanika smatra da država rasipno raspolaže novcem od poreza.

Schneider procjenjuje ovogodišnji opseg rada na crno na 34,5 milijardi eura, odnosno oko 7,5 posto službene gospodarske proizvodnje. To je povećanje od 1,25 milijardi ili 3,8 posto u odnosu na 2023. godinu.

Prema Schneideru, siva ekonomija također služi kao tampon za gubitke prihoda zbog inflacije i viših cijena energije. Dvije trećine dodane vrijednosti koju generiraju bundleri dolaze od ljudi koji su samozaposleni ili zaposleni na službenim poslovima i koji plaćaju poreze i pristojbe, ali ne plaćaju porez na prekovremeni rad “na crno”. 16 posto propale vrijednosti otpada na organizirani kriminal, primjerice u prostituciji ili građevinarstvu, a 17 posto na službeno nezaposlene i prijevremene umirovljenike.

Prema riječima ekonomista, 40 posto propalih djelatnosti nije niti traženo u službenom gospodarstvu i po službenim cijenama. Mnoge kuće i domovi u kojima žive vlasnici ne bi postojali da nije bilo rada na crno. Osim toga, dvije trećine novca zarađenog na taj način vratilo bi se u službeno gospodarstvo u Austriji.

Najveći gubitnik je država koja godišnje gubi poreze i prije svega doprinose od 1,5 do 2,5 milijardi eura. Međutim, prema Schneideru, porezni gubici bili bi ograničeni jer bi se nezakonito zarađeni novac odmah ponovno potrošio u službenom gospodarstvu. Još jedan gubitnik su društva za zdravstveno osiguranje, koja moraju snositi veće troškove uzrokovane dodatnim nesrećama ili nesposobnošću za rad.

Kao mjeru ekonomske politike za suzbijanje rada na crno Schneider predlaže nastavak porezne olakšice kućanskih usluga i ulaganja u kućanstvo u iznosu od 2000 eura po kućanstvu godišnje. Bonus za obrtnike smanjuje neprijavljeni rad za 900 milijuna eura godišnje. Još jedna učinkovita mjera bila bi smanjenje troškova rada koji nisu povezani s plaćom. Tvrtke koje rade na crno ili dopuštaju da se radi na crno treba isključiti iz javnih ugovora na 3 do 5 godina.

U europskoj usporedbi i mjereno bruto domaćim proizvodom, u Austriji je malo neuspjeha. Udio neprijavljenog rada u ukupnoj ekonomskoj proizvodnji jednako je nizak u Nizozemskoj i Luksemburgu.